Борић / Borić босански / of Bosnia, бан / Ban (deceased)

public profile

View Борић / Borić босански / of Bosnia, бан / Ban's complete profile:

  • See if you are related to Борић / Borić босански / of Bosnia, бан / Ban
  • Request to view Борић / Borić босански / of Bosnia, бан / Ban's family tree

Share

Birthdate:
Death: (Date and location unknown)
Occupation: Бан Борић је први познати владар Босанске државе (1154-1164)
Managed by: David Prins
Last Updated:
view all

Immediate Family

About Борић / Borić босански / of Bosnia, бан / Ban

http://povijest.net/v5/zivotpis/bih-zivotopisi/2009/ban-boric/

Prvi po imenu poznati bosanski ban Borić spominje se u vremenu od 1141.-1164. Ali neki povijesničari predpostavljaju da je i prije bana Borića Bosnom vladala domaća vladajuća dinastija. Kao obrazloženje toj hipotezi koriste se činjenicom da je bana Borića postavila prougarska struja bosanskih velikaša, jer je njegovo porijeklo iz Bosanske Posavine koja je naročito u to doba bila pod utjecajem Kraljevine Ugarske i jer se njegov dolazak na čelo banovine Bosne, po povijesnim izvorima odigrao s blagoslovom ugarskog kralja Bele II Slijepog (1131.-1141.) u zadnjoj godini njegove vladavine. Banovina Bosna je u to doba bila u vazalnom odnosu prema Kraljevini Ugarskoj, jer ugarski kralj Bela II od 1137. u svojoj tituli navodi da je on ujedno i „kralj Rame“, a Rama je jedna od najstarijih župa srednjovjekovne Bosne i ujedno sinonim za tadašnju cijelu zemlju Bosnu.

Ban Borić je vladao u doba kratkotrajne obnove bizantske moći za vrijeme vladavine cara Manojla Komnina (1143.-1180.). Obnovivši bizantsku vlast na većem dijelu Balkana, Komnin se neizbježno morao sukobiti s ugarskim svojatanjem istog prostora. Tako se ban Borić javlja u vrijeme ugarsko-bizantskih ratova, ali ne kao ugarski vazal, nego kao samostalni gospodar Bosne. U ugarsko-bizantskom ratu, ban Borić se, prema sačuvanim izvorima, „sa svojim četama pridružio ugarskoj vojsci“ prilikom opsade grada Braničeva (selo u sjeveroistočnoj Srbiji). Čim je pred opsjednuti grad stigao car Manojlo, ugarska i bosanska vojska su digle opsadu. Ugarska je vojska pošla prema Beogradu, a ban Borić sa svojim četama vratio se uz rijeku Savu preko Drine u Bosnu. Kad je saznao da se Borić nalazio među saveznicima ugarskog kralja, car Manojlo Komnin odmah je odabrao „najhrabriji dio vojske“ da goni bana Borića. Ako je bizantski car uputio protiv Borića najhrabriji dio svoje vojske, to pokazuje da je ovaj bosanski vođa raspolagao s poštovanja dužnom silom.

O svemu tome opširno svjedoči suvremenik tih zbivanja, bizantski pisac Kinam (Cinnamus). On bana Borića izričito naziva saveznikom ugarskoga kralja, a njegovu državu jasno razgraničava od okolnih zemalja. Kinam piše da je Borić skrenuo kod Save prema Drini, „koja izvire negdje odozgo i odvaja Bosnu od Srbije.“ Bosna nije, po Kinamu, „podčinjena velikom županu Srba, nego narod u njoj ima poseban način života i upravljanja.“

Ban Borić se kasnije upleo u borbe oko nasljedstva ugarskog prijestolja. Pobjednik u tim borbama, Stjepan IV (mađarski: Ištvan), iskazao mu je zahvalnost tako što mu je 1163. darovao prostrane posjede u Slavoniji, koje je ban Borić napustio kad je Manojlo Komnin ponovno zaratio s Ugarskom. U tom ratu Komnin je 1166.-1167. zagospodario Dalmacijom, dijelom Hrvatske, Sremom i Bosnom, koja se tada prvi i jedini put javila u bizantskoj carskoj tituli od 1166.-1180.

Ipak, ban Borić je vodio samostalno unutrašnju politiku banovine Bosne, jer se ugarski kralj Geza II (1141.-1162.) nije stizao baviti Bosnom u tolikoj mjeri pošto je bio često zaokupljen očuvanjem svojih granica na istoku od Bizanta i na zapadu od Bambergovaca u Austriji koji su predhodili Habzburzima. Ban Borić nastojao je otrgnuti se iz ugarskog vazalnog odnosa pa je bosanska vojska čak i uspjela potući na bojnom polju ugarsku vojsku pod komandom samog kralja Geze II. To je prva pobjeda Bošnjaka nad Ugarima. U borbama oko ugarskog prijestolja između ugarskih kraljeva Stjepana III (1161.-1162. i 1162.-1173.) i Stjepana IV (1163.-1165.), Stjepan III je svrgnuo bana Borića zato što je ovaj podržavao njegovog protivnika.

Inače ban Borić je sin župana Borislava i njihovi obiteljski posjedi nalazili su se na prostoru Bosanskog Broda, pa se sve do XV stoljeća spominju njegovi potomci u tom kraju. Kao sina bana Borića neki povijesničari navode Kulina bana, koji je sljedeći bosanski ban. Postoji hipoteza da je ban Borić u srodstvu s bosanskom kraljevskom dinastijom Kotromanićima, ali to do sada nije naučno potvrđeno. Borić je pozdano imao dva sina: Bogdana i Dragišu, te kćerku (čije je ime nepoznato) ali je spomenuta u povijesnim izvorima 1199. jer je bila udata za kneza Huma, Stefana Miroslava, brata srpskog velikog župana Stefana Nemanje (1166.-1196.), rodonačelnika srpske kraljevske dinastije Nemanjića. Uz kćerku bana Borića vezan je prvi dodir s tom dinastijom – i to još jednom: ta kćerka je imala sina Toljena, ovaj Petra, a Petar kneza Nikolu Humskog koji je oženio kćerku bosanskog bana Sjepana II Kotromanića – Katarinu. Inače, od bana Borića su potekli bosanski velikaši Berislavići.

Ispravka: Nikola Humski nije oženio kćer već sestru Stjepana II Kotromanića

http://www.zupa-gospeodzdravlja.com/index.php?option=com_content&view=article&id=177:povijest&catid=49:povijest-zupe&Itemid=193

Prema vrlo oštećenom natpisu na stećku u Vranjevu Selu zna se da se Knez Nikola oženio banovom sestrom Katarinom:

"(+ a se leži gos)POJA KATALINA (s’) SVOIM’(’gospodinom’ županom’ Nikolom’) (koi služaše Kotrom)enev(i)ć’ TASTA I SL (avnago bana Stjepana). (p)OSTAVI NAN-U VLA(dislav’ sin’ i Bogiša brat) MU DA..."

http://www.klix.ba/forum/viewtopic.php?f=49&t=57599&start=75

Stablo Bosanske dinastije Kotromanica

Banovi nepoznatog imena do IX stoljeca. Ban nepoznatog imena, spominje se 968. godine prilikom napada hrvatskog kralja Kresimira II na Bosnu. Ban nepoznatog imena spominje se oko 1041. godine kao saveznik Bizantskog cara Konstantina IX Monomaha u ratu protiv Dukije. Ban nepoznatog imena, kojeg je oko 1084. godine uklonio dukljanski kralj Bodin prilikom napada na Bosnu. Ban Stijepan zasjeo na prijestolje oko 1084. g. uz pomoc dukljanskog kralja Bodina. Ban nepoznatog imena spominje se 1103. godine kao tast dukljanskog kralja Kocopara.

Ban Boric (1154- 1163) imao dva sina: Stijepana i Pavla, te unuke i praunuke (Odola, Celko, Boric, Detmar, Matija). Ban Kulin (1180-1204). Zena mu se zvala Vojslava. Imao sina i sestru (nepoznatog imena), udata za humskog kneza Miroslava.

Ban Stijepan (1204-1232), sin Kulina Bana. Zena mu se zvala Anka. Imali sina Sebislava. Ban Matija Ninoslav (1232-1250). Dokumenti ne spominju ko su mu roditelji, ali izricito kazu da je bio clan uze dinastije, dakle Kulinovog roda. Imao nekoliko brace od kojeg se jedan zvao Simeon, te vise sinova (jedan se zvao Stijepan) i brojnu unucad.

Ban Prijezda (1250 -1290). Dokumenti navode da je bio u srodstvu s Banom Ninoslavom, najvjerovatnije je brat mu ili stricevic. Imao tri sina: Stijepan (Kotroman) i Prijezdu i Vuka, te kcerku Katarinu, udata za slavonskog banovica Radislava Babonica. Vukova kcerka se zvala Jelena. Udala se za Humskog vojvodu Vuka Hranica.

Ban Stijepan Kotroman (1290 - 1312), sin bana Prijezde. Bio ozenjen Jelisavetom (Elizabetom), kcerkom srpskog kralja Dragutina. Imao tri sina: Stijepana, Vladislava, Ninoslava i kcerku Katarinu (udala se za humskog kneza Nikolu). Vladislav bio ozenjen Jelenom, kcerkom bibirskog kneza Jurija Subica. Imali dva sina: Tvrtka i Vuka i kcerku Mariju (udala se za Ulricha X Helfsteina u Njemackoj) Ninoslav imao sina Dabisu. Prijestolje naslijedio Stijepan.

Ban Stijepan Kotroman II, po ocu nazvan Kotromanic (1314- 1353). Zenio se tri puta. Prva zena mu bila Ortenburska princeza iz Koruske (nepoznato ime), druga Bugarska princeza (nepoznato ime) a treca Elizabeta, kcerka Kazimira III iz Poljske. Imao sestero djece: Cetri sina (svi pomrli u djecijoj dobi), i dvije kcerke: Elizabetu i Katarinu. Elizabeta se udala za Madarskog kralja Isudovika, a Katarina za Hermana I Celjskog u Stajerskoj.

Kralj Tvrtko (1353 -1391). Sin Vladislava, a unuk bana Stijepana Kotromana. Zenio se dva puta. Prva sena bila domaca plemkinja Grubaca, a druga Bugarska princeza Doroteja iz kuce Bugarskog cara Ivana Sismana. Imao tri sina: Ostoju, Tvrtka i Vuka (Banica). Prijestolje naslijedio Dabisa.

Kralj Dabisa (1391 - 1395), sin Ninoslava, a unuk Bana Stijepana Kotromana. Zena mu bila Jelena Gruba, domaca plemkinja iz Huma. Imao kcerku Stanu, udata za Humskog kneza Jurja Radivojevica i sina nepoznatog imena. Kraljica Jelena Gruba (1395-1398), zena kralja Dabise. Nakon njegove smrti nasliedila ga na prijestolju.

Kralj Ostoja (1398 - 1404 i 1409 - 1418), sin kralja Tvrtka i njegove prve zene Grubace. Zenio se tri puta. Prva zena mu bila Vitaca, druga Kuljava (domaca plemkinja), a treca Jelena, kcerka bibirskog kneza Ivana Nelipica. Imao tri sina: Stijepana (po ocu nazvan Ostojic), Radivoja i Tomasa. Radivoj se zenio dva puta. Prva zena mu bila Katarina a druga Margarita. Imao tri sina: Tvrtka, Matiju i Djuraka.

Kralj Stijepan Ostojic (1418-1421). Sin kralja Tvrtka po kojem je nazvan Tvrtkovic. Bio ozenjen Dorotejom, necakinjom Madarskog kralja Sigismunda (kcerka Ugarskog Vojvode Ivana Gorjanskog). Nisu imali djece.

Kralj Tomas (1443 -1461). Sin kralja Ostoje a unuk kralja Tvrtka I. Zenio se dva puta. Prva zena mu bila Vojaca, djevojka iz naroda a druga Katarina, kcerka Bosanskog vojvode i hercega Vukcica iz Huma. Imao tri sina: Stijepana i Sigismunda, trecem nepoznato ime (umro kao dijete na mijetu), i kcerku Katarinu. Prilikom Turskog osvajanja Bosne Sigismund i Katarina (kao djeca) zarobljeni i odvedeni u Tursku.

Kralj Stijepan Tomasevic (1461 - 1463). Sin kralja Tomasa (po kojem je nazvan Tomasevic), i njegove prve zene Vojace. Bio ozenjen Marom (djevojacko ime Jelena), kcerkom srpskog despota Isazara Brankovica. Nisu imali djece. Prilikom Turskog osvajanja Bosne (1463.) uhvacen u Kljucu a pogubljen u Jajcu. S njim je se ugasila dinastija Kotromanica i nestalo Bosanskog kraljevstva.