Boris Papandopulo (1906 - 1991) MP

public profile

View Boris Papandopulo's complete profile:

  • See if you are related to Boris Papandopulo
  • Request to view Boris Papandopulo's family tree

Поделиться

Birthdate:
Birthplace: Honnef na Rajni, Njemačka
Death: Died in Zagreb, Hrvatska
Cause of death: Nepoznat
Occupation: Kopozitor i dirigent
Managed by: Žarko Ivan Despot
Last Updated:
показать все

Ближайшие родственники

About Boris Papandopulo

Nedopustivo zanemareni hrvatski Mozart • Autor: Portal Jutarnji.hr Objavljeno: 25.02.2006 Muzikološka istraživanja ne podupiru, barem ne u potpunosti, famu da je Mozart sve svoje skladbe uvijek konačno oblikovao u glavi te da je na papir, bez ijedne skice, uvijek zapisivao čista, gotova remek-djela. Međutim, prema svjedočenju muzikologinje Erike Krpan, koja je proteklih 25 godina bila glavna sakupljačica i čuvarica glazbene ostavštine Borisa Papandopula, taj veliki hrvatski glazbeni genij iza sebe doista nije ostavio nijednu jedinu skicu. Znao se žaliti da ponekad od glazbe koju čuje u svojoj glavi ne može spavati, sve dok ne ustane i ne zapiše je. Uz svečani koncert u povodu 100. obljetnice Papandopulova rođenja, sinoć je u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu održana i priomopredaja velike količine notnih materijala, u prvom redu skladateljevih rukopisa koje je Erika Krpan predala na čuvanje i brigu toj ustanovi. U tom je povodu priređena i izložba na kojoj su izložene i posljednje note koje je Boris Papandopulo napisao u ljeto 1991., dva-tri mjeseca prije smrti: treći od "Tri muzička stavka za Orlando". Erika Krpan se sjeća riječi kojima je njezinu suprugu Vladimiru Krpanu (članu Trija Orlando) Papandopulo predao već teško čitljive note pisane sve slabašnijom rukom: "Vladek, ti buš već znal kaj sam tu napisal" Izgubljena opera Svi ti čistopisi partitura svjedoče o nevjerojatnom vrelu nadahnuća iz kojeg su, majstorski oblikovani, na radost glazbenika i publike, izlazila djela vrlo raznolika po opsegu, po sastavu izvođača kojima su bila namijenjena, a i po stilovima koje je tijekom svojeg dugog života Papandopulo isprobavao. Brojna su djela izgubljena, bilo da su uništena ili da još uvijek leže zaboravljena ili namjerno skrivena u privatnim zbirkama. Među njima je, na žalost, čak i jedna cijela opera, "Amfitrion", od koje je sačuvana, a često se i izvodi na koncertima, samo uvertira. Neke su skladbe doslovno spašene u posljednji trenutak sa smetlišta kamo su bile odbačene. Sam autor nije previše ili nije nimalo mario za njihovu sudbinu nakon što bi ih predao izvođačima, glazbenicima za koje bi ih najčešće skladao. Stoga bi ovo trebao biti i poziv svima koji možda imaju još Papandopulovih nota, da ih, bez straha da će im u ovoj eri mogućnosti lakog i savršenog kopiranja biti oduzete, "prijave". Najbolje mjesto za to sada je upravo Hrvatski glazbeni zavod koji je sinoćnjom primopredajom građe postao svojevrsni glavni referentni centar za čuvanje, proučavanje, te naposljetku, i izvođenje Papandopulove glazbe. Ondje će večeras biti održan i završni koncert cjelotjedne Papandopulijade koju su priredili studenti Muzičke akademije. U povodu velike obljetnice za mjesec dana će u zagrebačkom HNK biti premijerno izveden i balet "Maestro" za koji je libreto napisao Nedjeljko Fabrio, a koreografiju - na kolaž napravljen od ulomaka iz mnogih i raznolikih Papandopulovih djela - Ljiljana Gvozdenović. Na koncertima mnogih naših glazbenika tijekom cijele godine naći će se dosta Papandopulovih djela, a Zagrebački kvartet je, primjerice, cijeli svoj koncertni ciklus u Mimari, povezujući dvije obljetnice, posvetio djelima Mozarta i Papandopula, koji se po mnogočemu zaslužuje zvati hrvatskim Mozartom. No, Hrvatska nije napravila dovoljno za skladatelja koji nikada nije čak ni ozbiljno pomišljao da je napusti, nastani se i radi negdje drugdje. Nema još uvijek sustavne notne ni diskografske edicije na kakvoj bi, u slučaju tako velikog opusa tako značajnog skladatelja, trebale surađivati sve važne državne kulturne i glazbene institucije, posebice one koje je svojim ne samo skladateljskim, nego i dirigentskim i organizatorskim radom, Papandopulo posebno zadužio. Takav je, primjerice, HNK "Ivan pl. Zajc" u Rijeci na čijoj pozornici ove godine još nije na pomolu ni jedna premijera kojom bi se odužili velikom Maestru. Ovaj tekst stoga ipak mora završiti i prijekorom kakav Maestro, upamćen od svih kao sama blagost i ljubaznost, vjerojatno nikada ne bi izravno rekao. Međutim, Erika Krpan je uvjerena da je pogrešna uvriježena interpretacija prema kojoj je Papandopulo po završetku 2. svjetskog rata četiri mjeseca bio vozač kamiona po kazni, a potom, isto tako po kazni, bio poslan najprije u Rijeku, a zatim u Sarajevo. Ispit savjesti Papandopulu je nekakav poslijeratni "sud časti", u kojem su sjedili i skladatelji, zbog njegova, isključivo umjetničkog, rada u Zagrebu za vrijeme NDH, doista izrekao kaznu četveromjesečne zabrane javnog rada i nastupanja. Njegova je vlastita odluka, tvrdi Erika Krpan, bila da to vrijeme provede vozeći kamion po Splitu i okolici, da bude na zraku i suncu te da pije dobro vino s običnim, pravim ljudima. Nakon toga Zagreb ga je zvao i nekoliko mu puta nudio istaknuta umjetničko-direktorska mjesta, no on je svojom odlukom otišao i u Rijeku i u Sarajevo. Koliko je u tome bilo želje da pomogne glazbi i glazbenicima u drugim sredinama, a koliko da pokaže Zagrebu tko kome više treba, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. No, današnji Zagreb, sa svom u njemu nagomilanom političkom, ekonomskom i kulturnom vlasti, svejedno bi nad glazbom Borisa Papandopula mogao i trebao ispitati svoju dušu i savjest. Jedno od najneugodnijih pitanja pri tom je ono zašto nismo učinili gotovo ništa da hrvatski Mozart bude upoznat, prepoznat i poznat i u Europi prema kojoj idemo, a koja o Papandopulu i njegovoj glazbi nema pojma. Iza Borisa Papandopula ostalo je oko 440 opusa. Prvi je skladba "In petto degli amanti" za sopran i komorni orkestar, nastala tijekom studija 1924. Skoro sedam desetljeća dug skladateljski put bio je obilježen darovitošću, plodnošću, znatiželjom, duhovitošću i majstorstvom. Već do 1938. mladi je skladatelj napravio niz antologijskih skladbi kao što su pučki obred "Dodolice", opere "Sunčanica" i "Amfitrion", oratorij "Muka gospodina našega Isukrsta", "Hrvatska misa" i "Sinfonietta za gudače". A već i od samih naslova nekih od velikih skladbi iz posljednjih desetljeća Papandopulova života mogu se napraviti stepenice povratka prema svjetlu, iz kojeg kao da je, poput sjajne zrake, i došao na Zemlju: "Credo" - 1974., "Osorski requiem" - 1977., "Osorski misterij" - 1978., "Podnevna simfonija" na Krležine stihove - 1980., "Psalam 150" te kantata "Himna suncu" za mješoviti zbor, bariton i orkestar na stihove Luke Paljetka - 1987. Kronologija 1906. rođen 25. veljače u Honnefu na Rajni 1908. u Wiesbadenu umire otac Konstantin 1910. s majkom Majom pl. Strozzi dolazi u Zagreb 1921. upisuje se na Muzičku akademiju u Zagrebu 1924. sklada prvi opus 1925. na preporuku Igora Stravinskog odlazi na studij u Beč 1927. debitira u Zagrebu kao dirigent s Hrvatskim pjevačkim društvom Kolo 1928. praizvedba kantate Laudamus (Slavoslovje) u Beču 1929. diplomira kompoziciju u Zagrebu 1935. seli u Split, predaje na Gradskoj muzičkoj školi i vodi Pjevačkog društvo Zvonimir 1938. vraća se u Zagreb, postaje korepetitor u Operi HNK 1940. - 1945. dirigent, a od 10. studenog 1943. i ravnatelj Opere HNK u Zagrebu, te od 1942. i dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatskog krugovala 1942. piše glazbu za prvi hrvatski film Lisinski redatelja Oktavijana Miletića 1946. - 1948. i 1953. - 1959. direktor Opere Narodnog kazališta Ivan Zajc u Rijeci 1948. - 1953. direktor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1959. - 1965. dirigent Opere HNK u Zagrebu 1965. imenovan redovnim članom JAZU 1968. prima nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1981. nagrađen nagradom AVNOJ-a 1991. umire u Zagrebu 16. listopada

показать все

Хронология Boris Papandopulo

1906
February 25, 1906
Njemačka
1950
May 1, 1950
Age 44
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
1991
October 16, 1991
Age 85
Zagreb, Hrvatska
October 20, 1991
Age 85
Zagreb, h