Don Frane Bulić (1846 - 1934) MP

‹ Back to Bulić surname

Is your surname Bulić?

Research the Bulić family

Don Frane Bulić's Geni Profile

Records for Don Frane Bulić

2,784 Records

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Share

Birthplace: Vranjic, Solin, Split-Dalmatia, Croatia
Death: Died in City of Zagreb, Croatia
Managed by: Milivoj Vranješ (C)
Last Updated:
view all

Immediate Family

About Don Frane Bulić

Don Frane Bulić

(Vranjic, 4. listopada 1846. - 29. srpnja 1934.), katolički svećenik, hrvatski arheolog i povjesničar.

Životopis

Don Frane Bulić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kraj Splita. Studij teologije polazio je u Zadru. Nakon završene teologije i svećeničkog ređenja 1869. završio je na bečkom sveučilištu studij klasične filologije i arheologije. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije.

Biran je za zastupnika splitske općine u Dalmatinski sabor i za zastupnika Dalmacije u carevinskom vijeću u Beču, gdje se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Iz političkog života se povukao u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nakon proglašenja šestosječanjske diktature kralja Aleksandra 1929. godine.

Svojim arheološkim otkrićima dao je najveći doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim dalmatinskim mjestima, osobito u Solinu.

Otkrio je baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije iz Valerijanova ili Aurelijanova doba te Dujam iz Dioklecijanova doba.

1891. godine otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira, a 1898. godine i znameniti sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine.

Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju genealogiju hrvatskih kraljeva.

Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve Svete Marije i crkve Svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće.

U Splitu je 1894. godine don Frane Bulić osnovao društvo «Bihać» za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara. Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju prvog svjetskog kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. godine.

Bio je cijenjeni član brojnih domaćih i svjetskih akademija i arheoloških društava.

Objavio je niz članaka i knjiga , a najznačajniji su: «Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije», «Palača cara Dioklecijana u Splitu», "Stopama hrvatskih narodnih vladara".

Djela:

   "Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, uz ostale suvremene dalmatinske, iz dobe narodne hrvatske dinastije" 1888. Zagreb
   "Crkvica sv. Petra u Priku kod Omiša" 1923. Split
   "Krunidbena bazilika kralja Zvonimira usred Gradine u Solinu" 1925. Sarajevo
   "Palača cara Dioklecijana u Splitu" 1927. Zagreb
   "Stopama hrvatskih narodnih vladara" 1928. Zagreb

http://hr.wikipedia.org/wiki/Don_Frane_Buli%C4%87

Još jedan prilog o Don Frani Bulić:

Don Frane Bulić

Don Frane Bulić (Vranjic, 4. listopada 1846. - Zagreb, 29. srpnja 1934.) spada u naše najistaknutije predstavnike klasične, kršćanske i hrvatske arheologije. U svijetu je naš najpoznatiji i najpriznatiji arheolog. Potkraj života u oporuci piše: Božjom pomoću nastojao sam u svojemu životu vršiti svoje dužnosti prema Bogu, prema svojem staležu, prema svojem hrvatskom narodu i prema znanosti, koju sam idealno (s idealima m. o.) prihvatio.

Don Franina pisma

Kako je bio u stalnoj vezi s brojnim ustanovama i znanstvenicima u zemlji i svijetu, njegova se obilna korespondencija nalazi u arhivu Arheološkog muzeja u Splitu, u Bulićevu ormaru kod Uprave za zaštitu kulturne baštine u Splitu te u biblioteci Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Centralnom bogoslovnkom sjemeništu, gdje je dobio teološku izobrazbu (1865.-1869.) ostavlja 27 svezaka Salone Christiane - Questio de Martyribus Salonitanis. U njima se nalazi oko 1200 pisama, dopisnica, razglednica i brzojava koji dokazuju Bulićevu povezanost s oko 160 poznatih ličnosti, od kojih su polovica stranci. Osobito je važna prepiska s kršćanskim arheologom J. Zeillerom, bolandistom belgijskim hagiografom H. Delehayeom i hagiografom G. Morinom.

U jednom od svojih dopisivanja don Frane je rekao: Kad već neće da Split vežu s Evropom kakvom-takvom željeznicom, neka je vezan barem mojom korespondencijom. Dio spomenute korespondencije, dopisivanje s H. Delehayeom, objavljeno je zahvaljujući don Ivanu Ostojiću, a preostali dio ostavštine zaslužuje to isto.

Uz velike muke, uspio je podići novu zgradu Arheološkog muzeja u Splitu i pribaviti mu stručnu biblioteku. Gotovo pola stoljeća uspješno vodi Arheološki muzej i njegov časopis Bulletino di archeologia e storia dalmata/Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. U muzeju učini mnogo na inventiranju i obogaćenju fundusa. Postavši 1883. ravnateljem zatječe u Muzeju 1200 natpisa, a na odlasku taj broj se popeo na više od 5000.

Sarkofag kraljice Jelene

Najplodniji njegov posao su iskapanja, zaštita, obrada i objavljivanje starokršćanskih spomenika Salone. Uspio je istražiti Manastirine (uz prekide od 1883. do 1909.), Marusinac (1890.-1898.) i Gradske bazilike (1901.-1909.). Iskapao je na groblju In horto Metrodori, (uz prekide od 1901. do 1919.), u amfiteatru u više navrata (od 1909. do 1919.) i na drugim lokalitetima u Saloni i izvan nje (Klis, Šolta, Slano kod Dubrovnika). Nitko poslije Bulića nije otkrio arheološke lokalitete takva značenja. Zahvaljujući njima, don Frani se može dati epitet hrvatskog Schliemanna (D. Rendić Miočević).

Grob don Frane Bulića na ManastirinamaGodine 1898. don Frane pronalazi u ostacima temelja crkve sv. Stjepana na Otoku u Solinu ulomke sarkofaga kraljice Jelene s natpisom. Povodom tog pronalaska slavilo se u Solinu i u Hrvatskoj. Natpis, koji je sastavio i protumačio, predstavlja jedan od najpoznatijih spomenika iz razdoblja stare hrvatske države. Na temelju tog natpisa, datiranog u 976. godinu, don Frane je upotpunio rodoslovlje hrvatskih vladara.

Iako na samim počecima arheološke znanosti, don Frane je uspio vrednovati i svijetu prikazati pronađene nalaze. Vođen brigom za povijesnom istinom i znanstvenim rezultatima, Bulić je utvrdio povijesne početke salonitanske crkve. Sastavio je kronotaksu salonitanskih biskupa i mučenika, i objavio ju zajedno sa suradnikom J. Bervaldijem u knjizi Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak spljetskih nadbiskupa.

Iako zbog golemog raspona zanimanja nije napisao velike sinteze i priručnike, osigurao je budućim naraštajima da nastave gdje je stao.

Grob uz Dujma

Danas, 70 godina od njegove smrti, možemo bez pretjerivanja reći da će se naši i strani istraživači još dugo pozivati na Bulića i rezultate njegovih istraživanja. Još za života dao je načiniti grob na Manastirinama, zapadno od bazilike i groblja u razini Dujmova groba. Privilegij? Da, ali zaslužen. Pred odlazak u Zagreb na operaciju, don Frane hodočasti Dujmu i mjestu svog ukopa, možda ne sluteći da će to biti posljednji put. Prije ukopa.

Neumoran duh, devet dana prije smrti, piše upravi splitske pošte, negodujući zbog prikaza Peristila s kipom Grgura Ninskog na dopisnicima, čemu se načelno suprotstavljao. Nakon toga slijedio je put u Zagreb, neuspjela operacija (kamenac žučne vrećice) i odlazak u društvo solinskih mučenika.

Na svom sarkofagu dao je don Frane uklesati natpis, kojega je dio preuzeo sa sarkofaga svećenika Ivana nađenog na Marusincu, a koji glasi: HIC IACET FRANCISCVS BVLIĆ PECCATOR ET INDIGNVS PRESBYTER... MARTYTVM SALONITANORVM SERVANS REVERENDA LIMINA SANCTORVM. (Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika).

napisao: Don Josip Dukić ("Slobodna Dalmacija", 10.05.2004.)

http://vranjic.blog.hr/2006/08/1621412542/don-frane-bulic.html

Još dva priloga o don Frani Bulić:

Ðivo Bašić:

LEGENDA HRVATSKE ARHEOLOGIJE (I dio)

U Dubrovniku su ulicu posvećenu ovom znamenitom arheologu malo prekrstili, pa je don Frane Bulić postao, po dubrovački, Frano. Doduše, ime Fran(o) je naznaćeno i u nekim starijim izdanjima knjiga.

Mladen Nikolanci, Frane Bulić - Nesalomljiva volja, Telegram, god. V, br. 227, (28. VIII. 1964.), Zagreb, 1964, str. 4, kaže: "U svojoj fenomenalnoj vitalnosti uvijek je nalazio vremena da i malom čovjeku iz puka, splitskom i solinskom težaku, pokazuje i tumaći njihove spomenike. Stoga nije neobično što je vremenom bio postao gotovo legendarnom lićnošću.

Za mali puk je don Frane, kako su ga općenito zvali, bio pojam enciklopedijskog znanja... Kad je 1882. Narodna stranka na općinskim izborima u Splitu doživjela trijumf ... Trebalo je u prvom redu pohrvatiti gimnaziju i izbor je pao na Bulića koji je 1883. postavljen za direktora. ... Profesorski zbor bio je sastavljen dobrim dijelom od talijanaša, od kojih mnogi nisu znali hrvatski. Otpor je bio velik, a potpomagao ga je stalno talijanski tisak, osobito zadarski "Il Dalmata" kojemu je Bulić bio trn u oku. Bulić je kao direktor predavao u VIII. razredu latinski. ...

Tacit kojeg je Bulić naročito volio, nije više u Bulićevoj interpretaciji bio latinski školski pisac i antologijska veličina - on je na svakom satu postajao politički aktualan i živ. Fina i majstorska Tacitova zapažanja u "Analima" o moralnoj klimi ranog [rimskog] principata i onom svijetu puzavaca i doušnika Bulić je čitao i interpretirao na takav naćin da su učenici svaki put među retcima osjetili na koju je tadašnju političku lićnost Bulić ciljao određenim pasusom. ...

Jednog jutra 1896. našle su se zemljopisne karte Austro-Ugarske rasparane, a na svim slikama Franje Josipa oči su bile izbodene. Bio je to gotovo veleizdajnički čin i predstojala je velika istraga. Naročito se sumnjalo na osmi, Bulićev razred. Don Frane je rekao: "Djeco, vi znate što se dogodilo i nije potrebno da vam o tome potanje govorim. Reći ću vam samo jedno: sjetite se da ste prijatelji! Bio bi najveći zločin kad biste se iznevjerili prijateljstvu i kad bi zbog vaših iskaza morao da strada koji vaš prijatelj". ...

"Il Dalmata" i tršćanski tisak trijumfirajući, već su bili pokrenuli žestoku otrovnu kampanju protiv Bulića. Tako je za ljetnih praznika bio penzioniran - imao je tada upravo 50 godina. To ga je teško pogodilo i dugo vremena poslije toga žalio se na tu nepravdu.

Ali je taj događaj s druge strane pokazao koliko je Bulić bio cijenjen u Dalmaciji. Iz svih krajeva Dalmacije, a posebno iz Zagreba, stizale su kolektivne izjave solidarnosti i ohrabrenja. Njegov bivši osmi razred naručio mu je kod Vlaha Bukovca portret s posvetom. ... Raymond Poincaré u svojim memoarima kasnije je pripovijedao kako ga se dojmilo kad je negdje 1912. prije nego je bio izabran za predsjednika republike, bio u Splitu i kad mu je Bulić na solinskim ruševinama proricao skoru propast Austrije.

Ipak, jedan događaj naročito karakterizira Bulića kao čovjeka načela. Prilikom općinskih izbora u Splitu 1926. bilo je brzojavom iz Beograda poništeno 10 zemljoradničkih ... mandata. Bulić je tada u znak protesta dao ostavku na položaj vijećnika i izišao iz stare općinske vijećnice na Narodnom trgu, burno aklamiran od mase koja je ispunila trg. Iz tadašnjih novinskih vijesti možemo naslutiti preneražanje koje je ovaj korak uglednog rodoljuba i svećenika izazvao kod režimskih krugova. ...

Bulić je proveo potpuno otkrivanje danas svjetski poznatog starokršćanskog groblja na Manastirinama u Solinu, zatim dviju gradskih bazilika, terma, drugog starokršćanskog groblja na Marusincu i amfiteatra. ...

Opasnost za spomenike postojala je tada svuda (Corrado Ricci se isto tako morao grčevito boriti za spomenike Ravene), ali vjerojatno nigdje nije dobila tako dramatski oblik kao što je bila Bulićeva borba osamdesetih godina [XIX. st.] za očuvanje carske palaće u Splitu. On sam, bez posebnog zakona o zaštiti spomenika, oboružan samo svojim ugledom i zanosom, borio se protiv krute bečke birokracije kao i protiv "rušilačkih hirova splitskog pokoljenja", kako s blagom ironijom kaže u jednoj posveti. ... Bio je to paradoks sudbine da je zaslužni Bulić u svojim starijim godinama morao, nakon svršetka rata pa sve do 1926. trpjeti oskudicu, jer se pitanje konačnog reguliranja njegove penzije dugo otezalo. A to je proisteklo iz jednog još većeg paradoksa - što Bulić za svoj rad kao direktor muzeja nije kroz čitav život primio ni groša, a živio je jedino kao umirovljeni direktor gimnazije. ... Zato je Bulić vrlo često izdavao časopis [Bulletino di archeologia e storia dalmata / Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku] vlastitim novcem".

Frane Bulić, Opis novaca Zbirke Dubrovačke Gimnazije, Izvješće o C. k. Višoj dubrovačkoj Gimnaziji koncem školske godine 1874-75., Tiskom Dragutina Pretnera, Dubrovnik, 1875, opisuje dubrovačke novčiće na str. 61-69, te kaže na str. 59-60: "Čovjek inostranac ... Stupi li u gradski [Dubrovački] Muzej, kano ti u hram umjetnosti i pribježište znamenitih ostataka prošlosti, čudom se čudi videći ga svakovrsnim šarim perjem narešena, megju kojim jedva da ovdje ondje žudno mu oko ugleda po koji trag domaće povijesti, te na njemu da otpočine. Nemogu se zanijekati doista zasluge onijeh domorodaca, koji se pobrinuše da onako lijepo i ukusno urede dvorane ovdašnjega Muzeja, napunivši ih prirodnim i umjetnim plodovima, da je krasota vigjeti. ... A kad tamo, ima se čemu i čuditi videći da je tugje kod nas na oltaru, a svoje ko zna gdje zabačeno! Tu ima nešto iz Amerike, iz Kine, iz Žapana i još od drugdje, a od starodavnog Dubrovnika po sve malo, da ne rečem ništa. Uz nemarnost za svoje, recimo iskreno, tugje šaro perje nama je na teški ukor. ...

Uz toliki uzhit da okupimo odasvuda što je naše, da budemo svoji u svojoj kući, za to se ovdje još duboki san spava. ... što se broja tiće, dočim od 1.051 novaca, navedenih u Programu g. 1871-72, trudno da vrijedi koja stotina". Na str. 60-61 kaže da se zbirka novčića sastoji od: grčkih srebrnih (56), grčkih (dobro očuvanih) bakrenih (87), grčkih (izlizanih) bakrenih (95), rimskih (dobro očuvanih) bakrenih (91), rimskih (izlizanih) bakrenih (135), bizantskih (2 dobro očuvana, 4 izlizana), srpskih srebrnih novčića (3), bugarskih bakrenih (2), kotorskih (1 srebrni i 1 bakreni), mletačkih (3 srebrna, 30 bakrenih), njemačkih (12 srebrnih, 16 bakrenih), austrijskih (1 mjedeni križ, 14 srebrnih, 51 bakreni, 1 posrebreni "uspomenični" od kositra), francuskih (15 bakrenih, 1 mjedeni), talijanskih (7 srebrnih, 27 bakrenih), papinskih (1 srebrni, 2 uspomenična, 9 bakrenih, 2 bakrena novčića slobodne države San Marino), ruskih (3 bakrena), turskih (15 srebrnih, 19 bakrenih), novijih grčkih novčića (1 srebrni, 19 bakrenih), belgijskih (3 srebrna, 5 bakrenih), engleskih (9 bakrenih), portugalskih (7 bakrenih), novčića SAD-a (8 bakrenih, 1 mjedeni), te kineskih novčića (18 mjedenih).

Don Frane u istoimenom prilogu: Izvješće o C. k. Višoj dubrovačkoj Gimnaziji koncem školske godine 1875-76., Tiskom Dragutina Pretnera, Dubrovnik, 1876, str. 3-21, opisuje grčke (25+15), rimske ("obiteljske", carske i "aleksandrinske", 25+25+20), te bizantske novčiće (1), pa kaže (str. 3): "Na žalost mi je reći da nijesam imao gradiva, na kojemu da oslonim iztraživanja o nekim vrstam dubrovačkijeh novaca, o kojim još raspra traje, kako lani napomenuh. S kog uzroka lanjski poziv na rodoljubje Dubrovčana ne nagje odziva, to ne treba da kažem".

http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/on-frane-buli-4.-x.-1846.-29.-vii.-1934.-1.-dio-od-2.html

LEGENDA HRVATSKE ARHEOLOGIJE (II dio)

Ivo Perić, (Frane Bulić kao zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću), u knjizi: Politički portreti iz prošlosti Dalmacije, Književni krug, Split, 1990, str. 233, kaže da je don Frane kao općinski vijećnik Narodne stranke u Splitu 1887. rekao: "... Grad ne smije gledati na selo s omalovažavanjem. Bulić se u vezi s tim prisjetio da ranije nije mogao doći u Split, a da ga neizgrde i "ne isfućkaju zato jer je iz Vranjica dolazio". ...Čak i stranački protivnici počinju osjećati i shvaćati da samo u ujedinjenoj i samoupravnoj Hrvatskoj, Split ima svoju budućnost". Ali, ako ti protivnici "ne prihvaćaju još hrvatski barjak" - ukazivao je Bulić - "prigrlit će ga njihovi sinovi".

Nenad Cambi, (Frane Bulić život i djelo), u knjizi: Frane Bulić, Izabrani spisi, Književni krug, Split, 1984, str. 7, 12, 20, 38-39, 43, kaže: "U Dubrovniku se upoznao s Arthurom Evansom, tadašnjim dopisnikom "Manchester Guardiana" iz Dubrovnika, kasnijim otkrivačem Knossosa i prvim interpretom kretske kulture. ... Karijeru arheologa Bulić je zapravo počeo u Dubrovniku. On je 1875. godine sredio gimnazijsku numizmatičku zbirku u kojoj je, kako se čini, bilo i dosta grčkog novca. ...

U Slanome kod Dubrovnika otkopao je starokršćansko grobište s nekoliko sarkofaga, od kojih jedan ima vrlo zanimljiv natpis. ... Već 1880., dok je još bio u Zadru, napisao je u pohrvaćenoj Katoličkoj Dalmaciji, kako sam kaže, nekoliko polemičkih članaka o smrti kralja Zvonimira protiv talijanaških stavova. ...

Rezultati njegovih istraživanja bili su povod sukobu sa službenim stavovima splitske crkve. Bulić se nije ustručavao ući u polemiku s tadašnjim biskupom i splitskim klerom, svjestan da mu je čvrsto zaleđe povijesna istina. Splitska je crkva, naime, svoj autoritet i pravo na metropolitansku čast gradila na salonitanskoj baštini, kao njezin legitimni nasljednik, što je neosporno. Po tradiciji splitske crkve, međutim, osnivač salonitanske crkve je bio Domnio, navodni učenik sv. Petra i mučenik pod Trajanom, čime se željelo dokazati da splitska crkva ima apostolsko podrijetlo preko svog legitimnog prethodnika salonitanske nadbiskupije.

Bulić je, međutim, nepobitno dokazao da su svi salonitanski mućenici bili pogubljeni pod Dioklecijanom osim Venancija, pa prema tome ne može biti govora o apostolskim izvorima salonitanske crkve. ... Splitska crkva nije se tako lako mogla odreći drevne tradicije na kojoj je u povijesti, a i u tom trenutku, gradila pravo na metropolitansku čast među dalmatinskim biskupijama, koju je izgubila pod Austrijom, pa je vršila pritisak na Bulića kao svećenika da odstupi od svojih stavova, zaprijetivši mu ekskomunikacijom. Ni pred tom prijetnjom Bulić nije odstupio, jer se njega nije moglo silom lomiti, nije on bio čovjek takvog kova. Do izvršenja prijetnje nije došlo jer se u taj spor zbog zanimljivosti Bulićevih otkrića i rezultata umiješala i svjetska znanstvena javnost ... Spor je došao i do Vatikana, ali je referent komisije stao na Bulićevu stranu, pa je tako spor završen". ...

Don Frane Bulić je umro "u dubokoj starosti od posljedica operacije kamenaca žučne kesice".

Zanimljive su posvete koje je u poklonjenim knjigama zapisao don Frane, pa su osobite dvije posvećene dubrovačkom gosparu i lijećniku dr. A. Doršneru.

Već pomalo nagrižen zubom vremena, papir početka knjige (Frano Bulić - Lovre Katić, Stopama hrvatskih narodnih vladara, knj. CCLIX, Izdanje Hrv. knj. društvo Sv. Jeronima, [ Zagreb , 1928.]) otkriva zapis: "Štovanomu Gospodinu ..., Specijalisti za bolesti uha, nosa, grla, šaljem na dar ovu knjižicu. Don Frane Bulić. Željom da mu on osnaži uho da može bolje prisluškivati što mu ispod zemlje govore hrvatski spomenici; da mu popravi nos, da može bolje njušiti gdje još ispod zemlje leže hrv. spomenici; da mu ojača grlo da može bolje, grlatije slaviti hrvatske narodne vladare".

Unutar korica knjige (Frane Bulić - Ljubo Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Matica hrvatska, Zagreb , 1927.) razabiru se riječi: "Štovanomu gospodinu ... koji od više vremena uspješno liječi potpisanoga da je mogao napisati ovo djelce i da može još slično o staroj Saloni napisati. Don Frane Bulić, od iskrene zahvalnosti na dar. Split, 26. IX. 1928." Prelazeći granice privatnosti, ove riječi tiho zadiru u vječnost.

http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/on-frane-buli-4.-x.-1846.-29.-vii.-1934.-2.-dio-od-2.html

view all

Don Frane Bulić's Timeline

1846
October 4, 1846
Solin, Split-Dalmatia, Croatia
1934
July 29, 1934
Age 87
City of Zagreb, Croatia
????
Solin, Split-Dalmatia, Croatia