Fra Andrija (Ante) Kačić Miošić (1704 - 1760) MP

‹ Back to Kačić Miošić surname

Is your surname Kačić Miošić?

Research the Kačić Miošić family

Fra Andrija (Ante) Kačić Miošić's Geni Profile

Records for Fra Andrija (Ante) Kačić Miošić

71,646 Records

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Share

Birthplace: Brist, Makarska, Splitskodalmatinska, Hrvatska
Death: Died in Makarska, Splitskodalmatinska, Hrvatska
Cause of death: Upala pluća
Managed by: Jadra (c)
Last Updated:

About Fra Andrija (Ante) Kačić Miošić

http://en.wikipedia.org/wiki/Andrija_Kačić_Miošić

http://bs.wikipedia.org/wiki/Andrija_Kačić_Miošić

http://hr.wikisource.org/wiki/Razgovor_ugodni_naroda_slovinskoga

https://www.youtube.com/watch?v=jzYaCt6mk0Y

In 1955. Zaostrog monastery at the request of writer Stipe Banović (1884-1961) commissioned painter Rudolf Marcić (1882-1960) to paint the “last trip of Starc Milovana”. The artist depicts a boat filled with sacks of grain in a heavy sea, the rain driving hard on the oars. Brother Andria sits clutching his fiddle and bow, the sky is gloomy and lightning flashes over the Neretva as the ever present stari cypress looks on.

Fra (Father) Andrija Kačić Miošić was born on April the 17th 1704 in the village of Bristo (Brist) near Zaostrog, his father and mother were Bartul Miošić and Manda Miošić nee Kumparak from selo Zaostrog. His mother's brother Fra Šimun was abbot at the Franciscan monastery of Marijinog Uznesenja in Pod Zaostrog from 1714 to 1717 and provincial vicar of the great Franciscan province of Bosnia Srebrena from 1727 to 1728. Young Antun successfully completing his education in Pod Zaostrog, on March 10th 1720, Antun, under the name Fra Andrija entered the Franciscan order at Marijinog Uznesenja. Following his philosophical and theological studies Fra Andrija was ordained as a priest in 1728 in Šibenik. He was assigned to a pedagogic duty in his community and continued his studies in Italy from 1728 to 1730. He was assigned as a professor of philosophy in 1730, and after fifteen year’s as professor the Provincial head shifted father Andrija to the monastery Sumartin on the island Brač, there he was patriarch from 1747 to 1749. The last decade of his life Kačić, or "Old Man Milovan as he called himself,” was spent in the monastery of Marijinog Uznesenja in Zaostrog, this was the most fruitful period in his life during which he published all of his literary work. Fra Andrija Kačić Miošić most important work, “Familiar Conversations on the Slovene Nation,” 1756, a history in verse, in which influenced by the ideals of the Enlightenment, he tried to spread literacy and modern ideas amongst the common people. It was the most important book in Croatian speaking lands for a century and played a key role in the victory of the Shtokavian dialect as the standard Croatian language. Using the ten syllable verse of folk poetry Fra Andrija Kačić Miošić narrated the history of Slavic peoples from antiquity through to his death in the year 1760. Father Andrija Kačić Miošić left behind four printed books. The first is written in the Latin language Elementa peripathetica (1752.) as a textbook for young theologians. Three of his books in Croatian have a special place in literature: Razgovor ugodni naroda slovinskog written in 1756, Razgovor ugodni naroda slovinskoga written in 1759, and Korabljica in 1760. They were published in Venice, the political and cultural centre of this part of Europe at the time. The book Razgovor ugodni naroda slovinskog was issued numerous times and was one of the foundations of the Croatian standard language.

Henry Baerlein from his book, The Birth of Yugoslavia: (1922) The worthy Franciscan Kačić, who followed with a work "Familiar Conversations on the Slovene Nation" would perhaps be regarded by us as more remarkable for his originality; but this patriotic production, in verse and in prose, didactic, chronological, allegorical and epic, has made him immortal.

Fra Andrija Kačić Miošić died from pneumonia on December the 14th 1760 while collecting food for those in need in Zaostrog. Three days after his death Guardian Kosović Kudrić entered his empty cubicle containing the personal possessions of the national poet… a fiddle and bow… old pipe and hat, a candle and glass, two disintegrated tunics his old habit slippers and fifty books. According to this inventory poet Kačić was poorer than the old philosopher Diogenes. This famous poet is buried in the entrance of the church of Marijinog Uznesenja.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87

Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske, 17. travnja 1704. - Zaostrog, 12. prosinca 1760.), pučki pjesnik i fratar, vezan je životom uz franjevački samostan u Zaostrogu.

Kao toliki drugi, napisao je i on filozofski traktat na latinskom jeziku naslovljen Elementa peripatheticae, izdao i kroniku naslovljenu “Korabljica” (1760.) u kojoj prenosi dijelove iz drugih autora, pa i Vitezovića, ali je trajno mjesto u hrvatskoj književnosti zauzeo knjigom stihova i proze “Razgovor ugodni naroda slovinskoga” (1756.), najpopularnijom hrvatskom pučkom knjigom: doprla je u malo vremena u sve krajeve Hrvatske i ostala popularna više od jednog stoljeća, te odigrala ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskoga narječja kao općehrvatskoga nacionalnoga izraza. Mnogi su je čitatelji držali narodnom pjesmaricom. Stihom narodne pjesme, desetercem, s osloncem na Orbinija i Vitezovića, u njoj se priča i pjeva o povijesti naroda “slovinskoga” od najstarijih vremena do njegovih dana, a slovinstvo mu je od Jadrana do Sjevernog mora, kao i Gunduliću. Njome promiču u svečano-patetičnom hodu poznati junaci slavnih naših obitelji iz vremena borbe s Turcima, a u svojim prezimenjacima čitatelji su “otkrivali” svoje pretke, pa se u svom ponosu i poistovjećivali s njima.

http://www.archive.org/stream/razgovorugodnin00miogoog/razgovorugodnin00miogoog_djvu.txt

ŽIVOTOPIS

0. Andrije Kaiića-Hiošiia.

(Po Stjepanu Ivičemcu).

0. Andrija Kačić-Miošić rodi se u Bristu u Dalmaciji, selu gornje'ga Primoija iliti Krajine kod Neretve godine 1690. — Staro i glasovito pleme Kačića^ p^rvo izmedju dvanaest starinskih h^rvatskih plemćnah u Dalmaciji (time i knezovi ugarski) razgrana se na mnogo koljenah tako, da od Kačiča Mije prozvaše se Kačić-Miošići ; od Kačića Bariše, Kačić-Barišići ; od Kačića Vicka, Kačić-VicMći; od Kačića An- đrijaša, Kačić-Anđrijaševići ; od Kačića Petka, Eačić-Pekići ; od Kačića Stipe, Kačić'Stipići itd. — Glavno koljeno Kačića skoro uterglo se. Ostali ogranci živu i danas. —

«

U Andriji odmah od djetinstva ukazaše se bilježi oštre pameti u tverdoputnu tielu. — Radi šta njegov ujac, 0. Fra. LuJca Tomašević, Malobratjanin sv. 0. , Frane , džržavnik (provincial) u Dalmaciji s dogo- vorom bratje redovnikah uzč ga na nauk u stari samostan, koi se nalazi u selu, imenom Zaostrog, u Krajini. Ondje Andrić potverdi svoju vriednost. — A budući poodrastao do 16 godinah, nadahnut milostju božjom, odkii želju: da bi se redovnikom zavjetovao. — Roditelji njegovi (kojim osta- jaše doma Šimun, brat Andrićev) priložiše se želji njegovoj, — i sdru- žiše svoje molbe s njegovim! kod redovničkih starešinah, od kojih bi zagšrljen i metntit na pokušanje. — Budući pak on pođpuno zadovoljio zakonom prokušanja, starešine ga opremiše u Budim ungarski, da bi ondje mudroznanstvo i bogoslovje izučio. — Budim biaše tada serdce triuh današnjih deržavah malobratjanskih, to jest: ungarshe, bosanske i dalmatinske^ koje se potle razdieliS^, i ova se posljednja prozva derža- vom yfPresvetoga Odkupitelja" do danas. —

X

Ondje Fra Andrija djakom , daleko od oka ujCeva , nješto se serdnu i zagrizž, ter natrag doma pobježč. — Ali njegov ujac što ne- mož6 razlogom, đovferši konopom — i bčrže bolje opet u Budim odpravi ga. Ondje ga uzdšrža strah od ujca, dok se svojom pametju dostiže. — I onaj strah donese plod takov , da sve nauke, što se ondje predavahu, dovšrši podpuno. — Svaka mu godina u nauku bi okrunjena pohvalom i nađarenjem, i bi u svakome nauku pžrvenac ili uz pervenca. Učitelji njegovi Ijublj&hu ga jošter i za njegovo redovničko ponašanje; neomerči bo čela ni obraza, niti ugliba redovničku odjeću svoju. — Povrati se u otačbinu umjetan i naučan, radi šta hvaljena i čaštjena posadiše ga na stolac mudroznanstva u samostanu makarskorae. Ovdje složi knjige : „Ele- menta peripathetica juxta mentem mbtilisšimi đoctoris Joannis Duns, ScoW, — štampane u Mletcib godine 1752. — S ovoga stolca uzadje na drugi, bogoslovja^ — u Šibeniku, gdje uzleti na veliku visinu. —

I, buduć Fra Andrija sveršio zabilježeno vrieme svoje službe, okruniAe ga kakono imdučite\ia i oprostiše ga te službe.

Ali Andrija neđangubljaše nikada, nego protumači našim jezikom slovinskim pet knjigah Mojsijevih i njekoliko proročanstvah iz sv. pisma, ter složi jih u jednu knjigu, kojoj nađjenii ime „Kordbljica.^ Knjige ove poznate su svuda po našem narodu; ali se ponajviše nalaze po Dalma- ciji, Bosni i Hercegovini.

Obilazeći on po nalogu sv. stolice rimske kano poslanik apo- stolski Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu — iztraživao bi po narodu po* viesti (tradicie) , pisma , rukopise i svakoverstne uspomene o narodu slovinskome. Skupio bi svašta, svezao u snop, i one čaše, što bi mu ostajali izza svojih redovničkih trudovah, uložio bi u slaganje različitih pjesamah za svoj vlastiti razgovor, pak posije ih složi u jednu knjigu i izdade na sviet štampane pod naslovom: „Razgovor ugodni naroda sh- vinshoga,^

I pod svoju starost nestajaše 0. Andrija danguban; nego kao gvardian (načelnik) upravljaše samostani, najskoli naverh Brača u mjestu zvanu Sv. Martm, gdje osnova samostan po izgledu samostanah talianskih. Podiže ga od zemlje za života, i on isti nošaše kamenje na svojih ramenih. Za većje časti nemaraše; jer budući odabran i naime- novan deržavnikom (provincialom) nehlj^ primiti te časti, nega se po* nizno zahvali.

DiJgodi se paka, da njeki siromasi: Jwe Lovrič, Ivan i Šimun Rabušići, — gornji Primorci, — vozeći u ladji Dješto sierka, u Neretvi

XI

izprošena, zastignćti hferdjavim vremenom izv^rnuše se pod tankom pun- tam kod Bočine, ter hranu i sebe potopiše. Šimun Rabušić se udavi, a ostali izplivaju. To začuv miloserdni 0. Andrija i sažaljivajući nesreću ovizieh nevoljnilcah , dozove Jurja i Ivana te pođje s i\jima u Neretvu na prošnju žita. Ovd|je su trostruko toliko izprosili, koliko im se bješe utopilo. —

Vratjajući se s toga milos^rdnoga puta, udari na njih grozna kiša te pokisoše kano miševi. Radi čega naskoči na 0. Andriju težka tišnja (protisli, bodac), koja mu do malo danah život prekidi. Umijš tako u Zaostrogu u dobi svojoj od 70 lietah godišta gospodinova 1760., dne 14. prosinca, gdje bude i ukopan.

-ižj^5<—

view all

Fra Andrija (Ante) Kačić Miošić's Timeline

1704
April 17, 1704
Makarska, Splitskodalmatinska, Hrvatska
April 17, 1704
Makarska, Splitskodalmatinska, Hrvatska
1756
December 16, 1756
Age 52
Makarska, Splitskodalmatinska, Hrvatska
1760
December 14, 1760
Age 56
Makarska, Splitskodalmatinska, Hrvatska