conte Gian Rinaldo Carli

smatra se pionirom istarske arheologije, budući je prvi vodio istraživanja i iskopavanja u pulskoj Areni u 18. stoljeću. Tek nakon njega, sredinom 19. stoljeća počinju sustavnija istraživanja, kada arheološka iskapanja postaju uobičajena.

S botaničarom Vitalianom Donatijem 1950. godine došao je u Pulu, gdje je obavio mjerenja, crtanje i manja arheološka istraživanja u Areni. Otkrio je temelje zidanih struktura, čime je srušio tezu Scipiona Maffeia da joj je unutrašnjost bila od drva. U suradnji s Donatijem je posjetio i opisao jamu u Socerbu, te s njim vodio rasprave o prirodnim obilježjima Istre i okolnoga mora. Za vrijeme njegova boravka u Milanu izdao je nekoliko djela, od kojih je za Istru najbitnije Delle antichità italiche, u kojem se nalazi njegov pregled povijesti Istre, te istarske arheologije i epigrafije. Najveće pulske spomenike: Arenu, Slavoluk Sergijevaca i Augustov hram, obradio je kao posebnu cjelinu. Carli je bio erudit, enciklopedist, književnik, povjesničar i ekonomist. Obrazovanje mu se sastojalo od nekoliko prestižnih škola. Filozofiju je završio u Kopru, pravo u Padovi, a tamo je učio i usavršavao se u latinskom, grčkom, hebrejskom i francuskom jeziku. Na Padovanskom sveučilištu je predavao nautiku, astronomiju i zemljopis. U Veneciji je sudjelovao pri gradnji brodova u mletačkom Arsenalu, a bavio se i monetarnom ekonomijom. Bio je poliglot, svestrana ličnost. Godine 1749. od tuberkuloze mu umire supruga, pa je njoj za ljubav napisao dirljivu biografiju, te se nastavio brinuti za njihovo dijete. Vjerojatno iz tog razloga je dvije godine proveo u Kopru, od kada datiraju njegovi istraživački pohodi Istrom. Literatura: Kristina Mihovilić, Panorama istaknutih istarskih arheologa, Franina i Jurina, 2003., 45.-56., http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=485
__________________________________________________________
Leta 1751 se vrne v Koper in ustanovi zaselek in graščino Carlsburgo - Žburgo (med Bonini in Cerejem). Graščina je danes izginuli objekt.