Nicolás / Nikola Mihanović / Mihanovich Sangaletti (1845 - 1929) Icn_world

‹ Back to Mihanović / Mihanovich Sangaletti surname

View Nicolás / Nikola Mihanović / Mihanovich Sangaletti's complete profile:

  • See if you are related to Nicolás / Nikola Mihanović / Mihanovich Sangaletti
  • Request to view Nicolás / Nikola Mihanović / Mihanovich Sangaletti's family tree

Share

Photo_silhouette_m
Birthdate:
Birthplace: Dubrovačko Primorje, Dubrovnik-Neretva, Croatia
Death: Died in Buenos Aires, Capital Federal, Argentina
Managed by: Azul Casares
Last Updated:

About Nicolás / Nikola Mihanović / Mihanovich Sangaletti

http://www.morsko-prase.hr/2006/index.php?option=com_content&task=view&id=7300&Itemid=68 Braća Mihanović Morski magazin - Povijest pomorstva Autor: Đivo Bašić Petak, 24 Listopad 2008 Povijest pomorstva Argentine bilježi iseljenika Nikolu Mihanovića (Doli kod Stona, 12. 01. 1846. - Buenos Aires, 24. 06. 1929.) kao zaslužnog za tonažu i opremljenost brodova Argentine koja je u tom pogledu prednjačila u južnoj Americi. Svoje vlastito parobrodarsko poduzeće osnovao je Nikola Mihanović 1879. godine, a još 1909. posjedovao je 3 brodogradilišta i 166 plovnih jedinica, te je jedan od osnivača (zajedno s iseljenicima Paskom Baburicom i Franom Petrinovićem) i glavnih suvlasnika ondašnje Jugoslavensko-amerikanske plovidbe 1924. godine.

Za spomenuti je da je Miho Mihanović (Doli kod Stona, 06. 10. 1862. - Buenos Aires, 06. 03. 1938.) kao 27-godišnjak osnovao 1889. društvo "Sud Atlantica" koje je održavalo plovidbu između atlantskih luka. Također je imao znatan udio u osnivanju Jugoslavensko-amerikanske plovidbe. "Sud Atlantica" Miha Mihanovića je do 1920. imala 9 manjih i većih parobroda, te 60 lancha (23.500 t). Izgleda da je još 1916. društvo imalo 9 parobroda, 18 lanća i 2 remorkera (ukupno 29 jedinica s preko 22.000 t). Nikola Mihanović je 1918. prodao svoju flotu engleskom društvu za 1,4 milijuna zlatnih sterlinga (ukupno 289 plovnih jedinica i 84.973 t). Na dimnjacima tih brodova se i nadalje zadržalo prepoznatljivo "M", te ime Mihanovich u nazivu društva. Miho Mihanović je 1916. u svom društvu Sud Atlantica imao 27 jedinica (ukupne tonaže 22.000 t), te svoju flotu prodaje 1920. društvu Compania Argentina de Navigacion Nicolas Mihanovich. Na bratovu parobrodu "Tore" plovio je Miho Mihanović od 1881. do 1884., pa je s agentom broda Filipom Coronti osnovao argentinsku tvrtku Coronti y Mihanovich i živio u Bahixa Blanca. Tvrtku preuzima sam Miho 1888. dajući joj ime Miguel Mihanovich. Brod "Tore" je 1886. prodao Nikola Mihanović tvrtki Bonco y Moreno od koje je (ušteđevinom i zaradom) Miho Mihanović otkupio polovicu parobroda. Nakon 20-godišnjeg poslovanja društvo "Sud Atlantica" pretvara u "anonimno" dioničko društvo. Miho Mihanović dio svog kapitala ulaže u Jugoslavensko-amerikansku parobrodarsku plovidbu a. d. Split kao dioničar nastojeći pomoći našim pomorcima pruživši im mogućnost zarade na brodovima. Inače, Miho Mihanović je tijekom osnutka "ovdašnje" knjižnice, Klubu pomorskih vojnih časnika poklonio oko 2 milijuna dinara. Partneri Nikola Mihanović i Oktavij Kozulić udružili su se još 1879. s Jerolimom Zuanićem (rodom iz Sutivana), a nakon toga Nikola osniva svoje poduzeće "Nikola Mihanović y Cia", te nakon izvojevanja konkurentske pobjede kupuje flotu društva Gjuljani za 40.000 funti i društva Las Mensajerias za 450.000 funti, što mu je donijelo podstrek vlasništva cijelog brodskog prometa između Buenos Airesa i Montevidea (rijeke Piat, Urugvay i Parana). Compania Argentina de Navigacion a vapor Nicolas Mihanovich je 1909. posjedovala kapital od 7 milijuna zlatnih pesosa (dolara), a otad promijenjenog imena "Compania Argentina de Navigacion (Nicolas Mihanovich) Limitada ima središte u Londonu i Buenos Airesu. Predsjednik Nikola Mihanović je tada imao kapital od 1,8 milijuna funti sterlinga.

 

U to doba najudobniji putnički brodovi "Ciudad de Buenos Aires" i "Ciudad de Montevideo" (4.000 BRT) služili su za svakodnevnu putničku liniju Buenos Aires-Montevideo, a bili su u vlasništvu Miha Mihanovića. U plovidbenim društvima Nikole Mihanovića bilo je uposleno 3.000 pomoraca (400 iz naših krajeva). U Urugvaju je također nazočna njegova djelatnost od 1896. godine, te je tu imao društvo Comp. Urugv. de Nav. Lda (plovidba od Montevidea po rijeci Urugvay), a u Paragvaju parobrodarsko poduzeće od 1887. (plovidba rijekom Paragvay do Argentine i Bolivije). Vinko Foretić 1962. kaže da je Nikola Mihanović 1909. (uplivom engleskog kapitala) posjedovao čak 370 plovnih jedinica, te navodi da je uspio svladati konkurenciju i pokupovati čak 30 društava. Englesko društvo The Argentine Navigation Company (Nicolas Mihanovich) Ltd. 1931. mijenja ime u Compania Argentina de Navegacion Mihanovich Limitada, te prijenosi sjedište uprave iz Londona u Buenos Aires. Društvo je 1903.-1908. isplaćivalo dividende (12, 15, 17, 12, 12, i 8%; srednja 12,68%) i prelaskom u London 1908.-1913. (7, 9, 9 i 9%), te ponovno tek 1928. godine (10%). Društvo Compania de Navegacion "Sud Atlantica" osnovao je Miho Mihanović 1889. (kapital 100.000 sterlinga). Velik dio svog brodovalja prodao je Miho 1916. povodeći se riječima: "Parobrode treba kupovati kad su posli najslabiji, a prodati ih kad su posli najbolji". Temelj Zadužbine braće Nikole i Miha Mihanovića postavio je Miho 1923. fondom od 1 milijun dinara, te mu se priključio Nikola iznosom od 4 milijuna dinara za poboljšanje i unaprijeđenje zdravlja, prosvjete i gospodarstva stanovnika Dola, Smokvine i ostalih sela stonske općine. Od sredstava Zaklade braće Mihanović u razdoblju od 1930. do 1940. izgrađene su zaštićene čatrnje u selima, 1939. Dom Zaklade Mihanović u selu Ploče, osigurano besplatno liječenje stanovnika (i u bolnici u Dubrovniku), 1932. nadograđen kat (za dvorazrednu osnovnu šestogodišnju školu) školske zgrade u Dolima (izgrađene sredstvima braće još 1908. godine), te 1923. izgrađena školska zgrada u Zaton Dolima i 1937. put od uvalice i pristaništa (Dola) do (Dola) i kroz neka sela. Sredstva Zaklade Mihanović prije II. svjetskog rata osiguravala su djeci besplatno školske knjige, pribor i sredstva higijene. Na katu nadograđene školske zgrade izgrađeni su i stanovi za učitelje. Upravu Zadužbine braće Nikole i Miha Mihanovića činili su župnik (predsjednik) i učitelj Osnovne škole u Dolima, trgovac u Dolima Ivo Milić. Po čl. 13. Statuta bilo je, između ostalog, određeno "da se za nerodnih i slabih godina pri svakoj školi osnuje školska kuhinja iz koje će se djeci davati doručak", a čl. 14. kaže da će se iz fonda Zadužbine pomagati "osnivanje i održavanje čitaonica, pučkih knjižnica i provjerenih društava u svrhu prosvjećivanja pučanstva". Uprava Zadužbine imala je zadatak na kraju svake godine razdijeliti siromašnim obiteljima 40.000 dinara. Po III. dijelu Statuta, ukupna pomoć od 42.000 dinara pripadala je godišnje rodbini Nikole i Miha Mihanovića (preko Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, Poslovnica Dubrovnik). Miho Mihanović je u dogovoru s iseljenikom Paskom Baburicom (Koločep) želio da u svakom selu ondašnjeg dubrovačkog kotara izgrade školsku zgradu (ili adaptiraju postojeće gradnje). Sredstva predviđena u svrhu izradbe nacrta i predračuna, obilaska terena i potrebne dokumentacije "povjerene" osobe su "utrošile u druge svrhe". Uprava Zadužbine je prije II. svjetskog rata mudro kupovala nekretnine (zemljišta i kuće), te su kupljene 2 zgrade u Zagrebu (trokatnica u Skrlčevoj ulici 35. [8 dvosobnih, 2 jednosobna i 4 stana za samce]; veća u Kulušićevoj 11. [15 stanova i 7 poslovnih prostora]), te u Dubrovniku zemljište blizu Puta od Gruža, što je zapravo bio utrošak cijele glavnice (koja je prethodno bez mogućnosti rabljenja bila položena u Prvoj hrvatskoj štedionici u Zagrebu i Dubrovačkoj trgovačkoj banci). Nažalost, kako dobro zaključuje Mato Mojaš 1973. godine, Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (26. prosinca 1958.) cijela imovina Zadužbine braće Mihanović "prelazi u društveno vlasništvo".

 

Kako je sada u điru neka moda učestalosti postavljanja spomenika, budući da imamo već neke spomen-ploče braći Mihanovićima, možda bi u svakom selu trebalo staviti ploču: "Ovdje nije izgrađena škola zato jer je netko pronevjerio novac od sredstava zaklade braće Mihanović namijenjene toj svrsi i zato jer je bogati kapital stvorio uvjete njemu potrebnom svjetskom ratu i propadanju - nacionalizaciji tzv. Blairovih obveznica". Možda barem treba postaviti kipove spomenute braće tamo gdje su škole ipak izgrađene ili u tu svrhu preuređene zgrade, putevi i sl.

 

Eto, Nikola Mihanović se kao siromašan i nepismen čovjek otisnuo u strani svijet "da radi i zaradi toliko koliko je potrebno da ocu kupi veću trabakulu", te da po povratku zajedno radi s ocem. Rano bi ustajao (zajedno sa svojim pomoćnikom) na rijeci Riachuello (koja se izlijeva u La Platu) "i dok su drugi spavali" galebi se nisu karali, nego bi on "koristio promjene vremena, izvlačio lađe iz luke i već rano prevozio robu i putnike". Zaradio je zapravo ogromnu flotu plovila različitih veličina, a ostavio je dio svog imetka kao glavnicu za izobrazbu i poboljšanje životnih uvjeta u rodnom kraju, ne nadajući se da će stare države-pljačkaši to nacionalizirati i zamagliti glavnicu u vlastite špage (džepove ili možda čepove) koji guše države tako da njihova nevaljalost u kontinuitetu zapravo nikad ne propada. Koliko je lakše pronevjeriti novac i nekretnine, nego ih zaraditi kao što je i lakše zapodjenuti rat, nego živjeti u miru jer to sve činite tuđim sredstvima i životima.

Đivo Bašić



      
view all

Nicolás / Nikola Mihanović / Mihanovich Sangaletti's Timeline

1845
January 12, 1845
Dubrovačko Primorje, Dubrovnik-Neretva, Croatia
1873
January 23, 1873
Age 28
1875
1875
Age 29
Buenos Aires, Capital Federal, Argentina
1876
September 14, 1876
Age 31
Buenos Aires, Argentina
1880
1880
Age 34
1929
June 24, 1929
Age 84
Buenos Aires, Capital Federal, Argentina
????
????
Buenos Aires, Capital Federal, Argentina