Nikola "Draja" Lulić (1883 - 1962) MP

public profile

View Nikola "Draja" Lulić's complete profile:

  • See if you are related to Nikola "Draja" Lulić
  • Request to view Nikola "Draja" Lulić's family tree

Share

Birthdate:
Birthplace: Konjsko Brdo, Perušić, Lika-Senj, Croatia
Death: Died in Perušić, Lika-Senj, Croatia
Managed by: Jadra... away
Last Updated:
view all

Immediate Family

About Nikola "Draja" Lulić

Titanica

  • Name: Mr Nikola Lulic
  • Born: Saturday 24th February 1883
  • Age: 29 years
  • Last Residence: in Konjsko Brdo Croatia (Modern)
  • 3rd Class passenger
  • First Embarked: Southampton on Wednesday 10th April 1912
  • Ticket No. 315098 , £8 13s 3d
  • Destination: Chicago Illinois United States
  • Rescued (boat 15)
  • Disembarked Carpathia: New York City on Thursday 18th April 1912
  • Died: Thursday 20th September 1962

Mr Nikola Lulic was born on 24 February 1883 in the small village Konjsko Brdo, situated in the region of Croatian called Lika. Whilst serving in the Austrian Army, in 1902, he decided to desert and leave for America. He went to Chisholm, Minnesota and worked as a miner in the "Alpena Mine".

In autumn 1911 he came back to Croatia for half a year to visit his family. At this time he already was married for the second time (he had been married (to his first wife Manda for 7 years). His second Marta and his two children lived in Croatia. When it was time to go back to America he served as unofficial companion to other emmigrants who paid his ticket. He helped them with translation and advised them what to expect during the voyage and after arriving in America.

Lulic boarded the Titanic at Southampton as a third class passenger. He was returning to Chisholm, Minnesota and his tick was bought from the agent: Johann Isidor Büchel, Buchs for 170 Swiss francs (ticket number 315098, £8 13s 3d)

Mr Lulic survived the sinking and was rescued by the Carpathia in lifeboat 15. In New York his companion, Jan Jalsevac, gave the circumstances of his rescue:

"as to my friend Nikola Lulic, I have to say, that he was rescued by fetching the cap of a sailor, which he put on his head. So he could make his way to a boat."

After arriving in New York, Lulic went to his uncle Ross Rosinic at 118 Tocence Avenue, Chicago, Illinois. His Americanized name was "Nicola Lulich". After the first world war Lulic returned to Croatia forever. He earned his living as a farmer, but worked many times in France as a seasonal worker between the wars. He was accompanied by his two sons.

Long before his own death, his wife Marta died, so he had to look after the many children of his two marriages alone. In his older days he secluded himself more and more from his fellow inhabitants of Konjsko Brdo.

Nikola Lulic died in 1962 in Perusic, Croatia, aged 79, in the house of his youngest daughter Mara. His grave is also in Perusic.

References

  • Günter Bäbler (1998) Reise auf der Titanic. Chronos, Zürich
  • Contract Ticket List, White Star Line 1912 (National Archives, New York; NRAN-21-SDNYCIVCAS-55[279])
  • Marriages, births, deaths and injuries that have occurred on board during the voyage (PRO London, BT 100/259-260)
  • List or Manifest of Alien Passengers for the United States Immigration Officer At Port Of Arrival (Date: 18th-19th June 1912, Ship: Carpathia) - National Archives, NWCTB 85 T715 Vol 4183
  • Titanic Post, Zeitschrift des Titanic-Verein Schweiz, Nr. 29 (1999)

Acknowledgements

  • Günter Bäbler, Switzerland

Contributors

  • Hermann Söldner, Germany

http://zvezdan.serbianforum.info/t1419p10-legende-o-titaniku

Nikola Lulić, Ličanin iz sela Konjsko Brdo. Lulić je 1902. godine napustio austrougarsku vojsku i pobegao u Ameriku gde je radio kao rudar u Čizomu u Minesoti. U jesen 1911. godine došao je u Liku da poseti porodicu, ženu i dvoje dece. On se „Titanikom” vraćao „na pečalbu”, a zabeleženo je i da je bio nezvanični prevodilac i savetodavac sunarodnicima koji su, kao i on, išli trbuhom za kruhom u Ameriku. Posle Prvog svetskog rata Nikola Lulić se vratio u otadžbinu, gde je i umro 1962. godine u 79. godini.

Posljednji od hrvatskih putnika, koji su koristili usluge agencije Johann Isidor Biichel, 29-godišnji Nikola Lulic - Draja, iz Konjskog Brda kod Perušica, jedan je od troje Hrvata koji su preživjeli katastrofu. Njegova je uloga u katastrofi Titanica posebno zanimljiva. On je, iako je bio putnik trecega razreda kao i ostali Hrvati, imao u odnosu na njih poseban status. U razgovoru s njegovim unukom, dr. prim. Antonom Hecimoviæem, o Lulicu se dalo saznati sljedece: roðen je 24. veljace 1883. od oca Mile i majke Bare, roðene Sabljak. Kada je krenuo na putovanje Titanicom, bio je star 29 godina i to mu je bilo treæe putovanje u Ameriku - vec je godinama radio u rudniku Alpena Mine u mjestu Chishohn u Minnesoti. Naime, 1902. godine Lulic je, kao devetnaestogodišnjak, pobjegao iz vojske. Služio je vojni rok u Otoccu sve dok jednog dana iz nepoznatog razloga, nije zabio cijev svoje puške u šljunak rijeke Gacke, skinuo svoju vojnicku kapu, natakao ju na kundak i nestao. Poslije su našli njegove stvari i mislili da se utopio, sve dok se nije pismom javio svojim roditeljima iz Amerike. Njegov bijeg iz vojske i zemlje nije navodno bio politièki motiviran, nego je bio, vjerojatno, spontana odluka mladica avanturistickog duha i uvjerenja da ne želi provesti dio mladosti u vojnoj uniformi. U poznim se godinama hvalio time, šaljivo komentirajuci da je pobjegao prijestolonasljedniku Franji Josipu pred nosom. Ženio se dva puta. S prvom je ženom Mandom bio u braku oko sedam godina i imao dvoje djece, od koje je starija kcer majka gospodina Hecimovica. S drugom suprugom je imao cak šestero djece. Dvoje njegove djece rano je umrlo. Danas su još žive tri kceri. Lulic se ujesen 1911, vratio iz SAD-a na šest mjeseci u Hrvatsku, kako bi posjetio ženu i djecu. Prema kazivanju gospodina Hecimovica, na putovanje Titanicotn trebao je ustvari ici Nikolin brat Mile, koji je živio u Strasbourgu, u Francuskoj. Iz nekih, njemu nepoznatih razloga, Mile Lulic je odluèio otputovati nekolik dana poslije pa je Nikola preuzeo njegovo mjesto. Osim izjave gospoðina Hecimoviæa, ne postoji nikakav drugi dokaz za tu tvrdnju. U svakom slucaju, u putnièkim listama upisan je samo Nikola Lulic. Cinjenica, da je Nikola Luliæ vec godinama živio u Americi, te nekoliko puta preplovio Atlantik i sukladno tome primjereno vladao engleskim jezikom, omoguæila mu je da dobije poseban status tzv. status vode puta. On je brinuo o svojim zemljacima koji su prvi put kretali u Ameriku i nisu poznavali jezik, objašnjavao im što ih sve ceka na putu, imao je ulogu prevoditelja i pomagao kada i gdje je nešto trebalo pomoæi. Za tu uslugu, svaki mu je iseljenik plaæao odreðenu svotu i od tog je financirao svoje putovanje. Kao i svi prije spomenuti, Lulic je platio kartu (serijski bruj 315.098) 170 švicarskih franaka. Kao putnik agencije Johann Isidor liiichel putovao je u Chisholm, gdje je otprije živio. lako nije poznato kada su Lulic i ostali krenuli prema Švicarskoj, pretpostavljam da se njihov odlazak poklapa približno sa odlaskom devetoro mještana Široke Kule - 3. travnja. Uzmemo li u obzir reklamni letak na kojem izmeðu ostalog stoji da se drže zadanih uputa, vjerujem da je jedna od informacija emigrantima bila i ta da æe im na raspolaganju biti osoba koja æe ih pratiti na putu. Vjerojatno se vecina hrvatskih putnika morala držati odreðenog termina i mjesta gdje æe se naci s Lulicom. Kao logicno mjesto sastanka, namece se Zagreb. Moglo je to biti možda 4. ili 5. travnja. Sa zagrebackog Glavnoga kolodvora vlakom su krenuli dalje, preko Innsbrucka u Austriji do Buchsa. Neka su, recimo, tamo stigli 6. travnja, jedan dan im je trebao za rješavanje carinskih formalnosti, obavljanje obveznog lijeènièkog pregleda, sreðivanje putnih papira i slièno. Sljedeæeg dana, 8. travnja, vlakom su kretali dalje prema Engleskoj.

  • Titanic - Hrvati u katastrofi stoljeća, Slobodan Novković
view all 12

Nikola "Draja" Lulić's Timeline

1883
February 24, 1883
Perušić, Lika-Senj, Croatia
1920
1920
Age 36
1920
Age 36
1962
September 20, 1962
Age 79
Perušić, Lika-Senj, Croatia
????
????