Nikola Faller (1862 - 1938) MP

‹ Back to Faller surname

Is your surname Faller?

Research the Faller family

Nikola Faller's Geni Profile

Records for Nikola Faller

3,690,534 Records

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Share

Birthplace: Ivanec, Općina Ivanec, Varaždin County, Croatia
Death: Died in Zagreb, City of Zagreb, Croatia
Managed by: Milivoj Vranješ (C)
Last Updated:
view all

Immediate Family

About Nikola Faller

http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5823

FALLER, Nikola, dirigent i skladatelj (Ivanec kraj Varaždina, 22. IV. 1862 — Zagreb, 28. II. 1938). Prvu pouku u sviranju glasovira dobio od oca Nikole, erarijalnoga pravnog savjetnika i vrsna pijanista. I majka Valerija rođ. grofica Oršić bavila se glazbom. Potom je do 1877. u Varaždinu pohađao gimnaziju i učio glasovir u R. Hannsmanna te 1873. prvi put javno nastupio kao pijanist. U Zagrebu je nakon mature 1880. upisao studij prava, glasovir učio u Franje Petrića i prigodice nastupao na koncertima uz gimnazijski orkestar pod vodstvom V. Klaića. Korepetitorom solista i zborovođom u zagrebačkom kazalištu postao je 1879, nakon što je s opernim ansamblom uspjelo održao pokus opere Nikola Šubić Zrinjski, mjesto oboljelog autora Zajca. Kada je Opera nakon potresa 1880. raspuštena, F. je otpušten, ali je i dalje korepetirao. Na koncertima je počeo nastupati kao pijanist prateći pjevače K. Matačića, Mariju Přikril, Maru Kiseljak i violinske virtuoze F. Ondřičeka i M. Rossija, komu je posvetio svoju skladbu — Sonatu za violinu i glasovir u Des-duru op. 4. Solistički je nastupio na koncertu HGZ 1888, interpretirajući Saint-Saënsov glasovirski koncert u g-molu. Uspostavom Opere od sezone 1881/82. ponovno je angažiran kao korepetitor, a počinje dirigirati operete i dramska djela s glazbom. Na gostovanju u Karlovcu 1883. dirigirao je izvedbama Zajčevih opereta Momci na brod i Mjesečnica, a u Osijeku je 1884. polučio velik uspjeh dirigirajući Verdijevu Traviatu i Zajčeva Nikolu Šubića Zrinjskog. Tada je na preporuku biskupa J. J. Strossmayera dobio stipendiju hrvatske Zemaljske vlade za trogodišnji studij. U Beču je 1884–86. učio kompoziciju u F. Krenna, kontrapunkt u A. Brucknera, glasovir u J. Epsteina, a u Parizu 1880–87. iste predmete u J. Masseneta, L. Delibesa i E. Guirauda. Kao bečki student 1886. prvi put je u zagrebačkom HNK dirigirao operu, Gounodova Fausta. Nakon kraćega studijskog boravka u Londonu, vratio se u jesen 1887. u Zagreb i dobio mjesto prvog dirigenta Opere, uz ravnatelja Zajca. Istodobno je postao 1887–89. učiteljem glasovira u glazbenoj školi HGZ. Nakon ukinuća Opere 1889, odlazi u Split gdje djeluje do 1891. kao zborovođa HPD »Zvonimir«, orguljaš stolne crkve, srednjoškolski učitelj glazbe te dirigent »Narodne glazbe«. U Zagreb se vratio 1891. na poziv HPD »Kolo« kojemu je bio zborovođom 1891–1907. s prekidima 1894, 1901–03. Od 1891. ponovno dirigirao orkestrom zagrebačkoga kazališta i zajedno s I. Hreljanovićem organizirao tri vrlo uspjele operne sezone 1891, 1893 (praizvedba Mascagnijeve Cavalleria rusticana) i 1894. Kada je S. Miletić 1894. ponovno u HNK uspostavio stalnu Operu, F. je postao njezinim prvim dirigentom i 1896–1902. ravnateljem, a nakon njezina ponovnog raspuštanja 1902. dirigentom zagrebačkoga kazališta sve do 1910. Za toga prekida održavao je svake sezone s gostujućim pjevačima po nekoliko opernih i više operetnih predstava nastojeći sačuvati kontinuitet Opere. God. 1910–12. bio je intendant HNK u Osijeku, a po povratku u Zagreb 1912. službeno je umirovljen, ali je i dalje dirigirao te poučavao glasovir i operno pjevanje. God. 1918. dirigirao je opernu sezonu na Rijeci. Usporedo je između 1897. i 1922. dirigirao orkestralnim koncertima zagrebačkoga kazališta i »Kola«, a koncertirao je i u komornim sastavima, glasovirskom triju i dr. Od 1924. do smrti F. je bio predsjednikom Hrvatskoga pjevačkog saveza te je zaslužan za njegovo napredovanje i očuvanje autonomije. Svojom je glavnom djelatnošću opernog dirigenta F. u razdoblju poslije Zajca, 1891–1909, stvarao i uzdizao zagrebačku Operu dajući temeljne prinose razvoju hrvatskog opernog kazališta. U repertoar je uveo opere R. Wagnera (Lohengrin, 1893; Tannhäuser, 1895; Walküre, 1898; Rienzi, 1901), G. Bizeta (Carmen, 1893; Biserari, 1900), A. Thomasa (Mignon, 1894), J. Masseneta (Manon, 1897; Werther, 1901) i P. I. Čajkovskog (Evgenij Onjegin, 1897). Praizveo je novitete europskog repertoara, primjerice Leoncavallovu operu Pagliacci (1894) i Puccinijevu La Bohème (1898), obje 2 godine nakon prve svjetske izvedbe. Opere je većinom dao u hrvatskome prijevodu. Ostvario je i brojne prve izvedbe opera i opereta hrvatskih skladatelja posebice Porina (1897, V. Lisinski), Andriju Čubranovića (1900, V. Bersa), Ivanjsku kraljicu (1902, F. S. Vilhar), Seoskog plemića (1908, I. Zajc). Ravnao je 1892. i prvom samostalnom baletnom predstavom u zagrebačkom kazalištu, Vila lutaka J. Bayera. U svemu je izveo više od 250 raznovrsnih djela, ponajviše opernih, a dirigirao je više od 1900 puta. U interpretacije je unosio širinu vlastite glazbene naobrazbe, umjetničku nadarenost i zanos. Fallerov skladateljski opus obuhvaća više od 40 skladba: komorna i glasovirska djela (2 sonate za violinu i glasovir; sonata za glasovir), zborove, solo-popijevke i crkvene skladbe. Obrađivao je tuđe skladbe, preradio operu Porin V. Lisinskog, uredio 2. izd. glasovirskog izvatka opere Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca. Priredio je zbirku zborova Hrvatska pjesmarica Kolo (Zagreb 1894, 2. dopunjeno izd. 1905). Pisao članke o glazbi, ponajviše kritike, u časopisima i listovima: Obzor (1897, 1900, 1916–17, 1922, 1932), Vienac (1897, 1913), Agramer Zeitung (1899–1900, 1906), Agramer Tagblatt (1909–10), Hrvatski pokret (1912–14), Glazbeni vjesnik (1927–29), Jutarnji list (1930, 1933, 1937), Hrvatski Zagorac (1936–37). Autobiografske crtice objelodanio u Skladu (1934) i Komediji (1937). Skupio je opsežnu građu za povijest hrvatskoga, napose zagrebačkoga kazališta tj. opere, počevši od 1869, koja je poslužila kao osnova za brojne kasnije radove. Uz glazbu F. se bavio i botanikom te je skupio vrijedne herbarije.

DJELA (praizvedbe i tisak): Pastorella za Božić, himna za orgulje, muški zbor i bariton op. 14. Split 1889. — Himna Kačiću op. 18 za muški zbor. Makarska 1890. Tiskano Zagreb 1890. — Responsorija za veliki tjedan za muški zbor, sole, orgulje i gudaći orkestar op. 16. Split 1890. — Scenska glazba za Macbeth. Zagreb 1891. — Bez tebe op. 24 za muški zbor. Zagreb 1892. Tiskano Gusle, 1(1892) br. 11, glazbeni pr. — Glazba izvornoj glumi »Pastorak« od J. E. Tomića op. 31. Zagreb 1893. — Iza prvog plesa op. 29 za ženski zbor i orkestar. Zagreb 1893. Tiskano u preradbi za glas i glasovir. Zagreb 1894. — Na rastanku op. 7, solo-popijevka. Zagreb 1893. — Prvi ples op. 22 za mješoviti zbor i orkestar. Zagreb 1893. Tiskano Zagreb s. a. — Svibanjski čar za glasovir. Tiskano Zagreb 1893. — Zaboravimo naše tuge op. 25, za glasovir. Tiskano Zagreb 1893. — Moj uzdah op. 27, solo-popijevka. Tiskano Zagreb s. a. — Un scrupule op. 28 za glasovir. Tiskano Zagreb s. a. — Orkestralna glazba za tragediju »Julije Cezar« od Shakespearea op. 32. Zagreb 1894. — Nadgrobnica op. 30 za muški zbor. Tiskano Zagreb 1894 (2. izd. Sklad 1936). — Črne oči op. 26 za ženski zbor i orkestar. Zagreb 1896. Tiskano u preradbi za glasovir. Zagreb s. a. — Hrvatska misa op. 33 za muški zbor. Tiskano Zagreb s. a. — Koračnica hrvatskog pjevačkog društva Sklad op. 35 za muški zbor. Tiskano Zagreb s. a. — Glazba Ogrizovićevoj »Slava njima« op. 36 za sole, zbor i orkestar. Zagreb 1905. — Ljubavna pjesma op. 5, solo-popijevka. Zagreb 1918. — Pjesma rodnoga kraja op. 40 za muški zbor. Zagreb 1934. Tiskano Sklad 1934. — Ah, divan san, solo-popijevka. Zagreb 1935. — Dve šaljive kajkavske popevke za muški zbor: Vrapček, Janjček op. 41 i 42. Tiskano Sklad 1938. — Od srca k srcu op. 38 za ženski zbor. Zagreb 1938.


LIT.: B. Brusina (B): Nikola pl. Faller. Prosvjeta, 17(1909) 6, str. 180, 195–197. — F. Dugan: Fallerov jubilej. Savremenik, 4(1909) 5, str. 272–273. — D. Hirc: Nikola Faller kao florista i planinar. Obzor, 50(1909) 101, str. 15. — A. G. Matoš: Nikola pl. Faller. K dvadesetpetgodišnjici njegovoga rada. Hrvatska smotra, 5(1909) V/6–7, str. 204–207. — V. Lunaček: Nikola Faller. Obzor, 61(1920) 12, str. 1. — S. Batušić: Jubilej Nikole Fallera. Scena, 1(1923–24) 3, str. 4–5. — Ž. Hirschler (žh): Fallerovo slavlje u Narodnom kazalištu. Večer, 20(1930) 2812, str. 3–4. — R. Matz: Nikola Faller. Književnik, 3(1930) 2, str. 81–82. — L. Šafranek-Kavić: Nikola pl. Faller. Obzor, 71(1930) 82, str. 2–3. — R. Matz: Nikola Faller. Napredak (kalendar), 23(1934) str. 108–110. — M. Katić (mk): Nikola Faller. Graditelj hrvatske opere. Novosti, 31(1937) 110, str. 9. — V. Rudolf: Nikola Faller i hrvatska pjesma. Hrvatska tamburica, 2(1937) 5, str. 33. — B. Širola: Nikola pl. Faller. Zagreb, 5(1937) 7, str. 193–199. — S. Batušić: Nikola Faller. Komedija, 5(1938) 10, str. 1–2, 4–5. — A. Goglia: Nikola pl. Faller. Sv. Cecilija, 32(1938) 2, str. 40–43; 3, str. 65–72; 4, str. 97–101. — A. Tropsch: Hrvatski pjevački savez i Nikola Faller. Hrvatska obrana, 20(1939) 21, str. 13–14. — K. Filić: Glazbeni život Varaždina. Varaždin 1972, 425–430. — S. Batušić: Nikola Faller. Zaslužni sabiratelj građe za kazališnu historiografiju. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 4(1978) 9/10, str. 1–3. — Repertoire Hrvat. zem. kazališta od 1. listopada 1870. do 31. srpnja 1937. Ibid., str. 5–201. — Imena autora kojima su se djela prikazivala od 1. listopada 1870. do 31. srpnja 1937. Ibid., str. 203–288.


Nada Bezić (1998)

view all

Nikola Faller's Timeline

1862
April 22, 1862
Ivanec, Općina Ivanec, Varaždin County, Croatia
1938
February 28, 1938
Age 75
Zagreb, City of Zagreb, Croatia