Nikola / Miklos Ludbregi de genere Peech (Ludbreški / Ludbregi) (b. - 1359)

public profile

View Nikola / Miklos Ludbregi de genere Peech (Ludbreški / Ludbregi)'s complete profile:

  • See if you are related to Nikola / Miklos Ludbregi de genere Peech (Ludbreški / Ludbregi)
  • Request to view Nikola / Miklos Ludbregi de genere Peech (Ludbreški / Ludbregi)'s family tree

Share

Death: Died
Managed by: Jadra... away
Last Updated:

About Nikola / Miklos Ludbregi de genere Peech (Ludbreški / Ludbregi)

http://www.tzzz.hr/hr/mjesta/sveti-ivan-zelina/povijest-zelingrada/

Povijest Zelingrada

Sjeverozapadno od Zeline nalaze se ruševine burga Zelingrada. Zelingrad se u povijesnim izvorima spominje pod raznim imenima: Zelyn, Zelna, Zelnawar, ponekad kao castrum, a ponekad kao castellum. Sagrađen je u godinama nakon provale Tatara, a prvi puta se spominje u ispravi iz 1295. godine kada se u njemu nalazio kaštelan sa kraljevskom posadom.

Kralj Karlo daruje Zelingrad magistru Nikoli Ludbreškom 1326. godine, te ovaj gospodari gradom do svoje smrti (oko 1360. godine).

Fabijan Bičkele, pristaša kralja Sigismunda spominje se kao vlasnik grada u ispravi iz 1397. godine. Obitelj Bičkele gospodari gradom sve do 1490. godine, kada je ubijen Ladislav, posljednji od te obitelji. Nakon toga grad prelazi u vlasništvo palatina Stjepana Zapolje, te njegova sina Ivana koji je 1526. godine proglašen ugarskim, a zatim i kraljem hrvatske i Slavonije. Za vrijeme kralja Ivana Zapolje Zelingrad se preuređuje, dodatno se ojačava kulama.

1535. godine Zelingrad kupuje viceban Pavao Kerečenji za 3500 zlatnih forinti. Pavla Kerečenjija nasljeđuju sinovi Mihajlo, Ladislav, Andrija, Ljudevit, Ivan i Matija. Kerečenji su u to vrijeme bili ugledna i bogata plemićka obitelj koju kralj Ferdinand I uvrštava u visoko plemstvo (magnificus).

U vrijeme dok su u Zelingradu živjeli Kerečenji, grad je bio raskošno uređen. Imao je renesansne prozore, novu cisternu za vodu, te više dvorišta za potrebe posade, posluge, smještaj konja i stoke

Ulaz u Zelingrad

Vlasnik Zelingrada Ladislav Kerečenji sudjeluje s kapetanom Ivanom Lenkovićem 19. kolovoza 1557. godine u velikoj pobjedi nad turskom vojskom kod Svete Helene. Krajem 16. stoljeća Kerečenji postupno napuštaju Zelingrad i sele u kuriju Tršci kod Sv. Ivana Zeline. 1640., 1642. i 1644. godine Zelingrad se spominje kao sasvim razvaljen (in diruto castro Zelina).

Kapela Sv. Petra u Novom Mjestu najstariji je sakralni objekt zelinskog kraja. Istraživanja pokazuju da je kapela sagrađena početkom 13. stoljeća u vrijeme romanike. Iz tog vremena potiču prepoznatljivi elementi romaničkog graditeljstva – malo i četvrtasto svetište s dva romanička prozora, prostrana lađa s četiri romanička prozora te romanički polustupovi koji nose trijumfalni luk svetišta. Kapela je najvjerojatnije sagrađena u vrijeme kada u zelinski kraj dolaze templari, te je vjerojatan njihov utjecaj kod izgradnje.

Prvi “bogati” oslik kapele potječe najvjerojatnije s početka 14. stoljeća, a prikazuje legendu o Sv. Ladislavu i njegovu bitku s Kumanima. Ovaj prikaz legende o Sv. Ladislavu smatra se najstarijim sačuvanim prikazom te vrste na prostorima hrvatsko-ugarskog kraljevstva, te stoga izaziva veliku pozornost znanstvenika. Kapela također ima više izvanrednih oslika iz 14. stoljeća u lađi kapele, te rijedak prikaz “Jeseovog stabla” na trijumfalnom luku. Očuvana je slika Jesea te dvanaest njegovih potomaka, među kojima se može prepoznati kralj David s krunom na glavi i lutnjom u rukama.

Zidovi svetišta ukrašeni su likovima apostola. Ovaj je oslik nastao u drugoj polovini, odnosno potkraj 15. stoljeća, kada je kapela bila župna crkva, te je imala župnika. Na svakom zidu svetišta naslikana su po četiri apostola kako stoje u arkadama vitkih stupića. Neki likovi apostola su prepoznatljivi po svojim atributima, dok drugi nisu. Prepoznatljivi su likovi Sv. Petra i Sv. Pavla, te Sv. Filipa i Sv. Jakova.

Dok se još 1501. godine u Novom Mjestu nalaze dva župnika, 1574. godine župa je bez svećenika. Tek prolaskom opasnosti od Turaka kapela se obnavlja, te dobiva barokni inventar.

Sveta je Helena naselje sedam kilometara južno od Zeline. Na uzvisini, koja je okružena jarkom, nalazi se gotička kapela sv. Helene. Kapela Sv. Helene Križarice sagrađena je u vrijeme kada je Sv. Helena bila dio velikog posjeda Sv. Martina kojim su od 1209. godine gospodarili templari. Kapela je sagrađena na gradištu, na strateškom mjestu iznad rijeke Lonje. Tokom stoljeća kapela je doživjela brojne promjene.

U 16. stoljeću se kapela utvrđuje i prilagođava obrani od Turaka. Prostor na prvom katu kapele prilagođava se potrebi dugotrajnijeg boravka ljudi. Grade se kamini za ognjišta, prostori za zahode, puškarnice. Tokom cijelog 16. stoljeća kapela služi kao sklonište za stanovništvo Sv. Helene i okolnih sela. U to vrijeme kapela ima župnika, te se spominje kao župna crkva.

Kada je prošla opasnost od Turaka, kapela se uređuje, te o njoj vode brigu vlasnici obližnjeg dvorca. Vlasnici dvorca, a time i patroni kapele bile su velikaške obitelji Zrinski, Mikulić, Adamović-Čepinski, Hellenbach i Mikšić.

Mikšići uređuju kapelu u neogotičkom stilu. Kapela dobiva novi svod. Dio starog svoda ostao je samo iznad dijela svetišta. Inventar kapele se također mijenja. Kapela dobiva novi oltar Sv. Helene Križarice, rad bavarskog majstora Alberta Seeksteina.

Na prozorima kapele nalaze se vitraji s oslikanim grbovima plemićkih obitelji, patrona kapele, odnosno vlasnika dvorca. Zbog svojih graditeljskih značajki te povijesti, osobito u doba obrane od Turaka, ova kapela ima značajno mjesto među sakralnim objektima sjeverozapadne Hrvatske.

Kapela sv. Jurja u Gornjem Psarjevu među najstarijim je sakralnim građevinama zelinskoga kraja. Smatra se da je podignuta u prijelaznom romaničko – gotičkom razdoblju. Kasnije je više puta pregrađivana. Od baroknog inventara posebno valja istaknuti glavni oltar sv. Jurja iz razdoblja između 1665. i 1670. godine, s kipovima svetica.

-------------------- http://www.kenyeressuli.hu/drupal/Pusztamagyarod

Pusztamagyaród

A falu első említésekor Ederics zalai várföld, 1275-ben pedig Márkusfölde várföld határjárásban szóltak az innen jövő útról, illetőleg határairól. A XIV. század első felében Pécz nembeli Ludbregi Péter fia Miklós birtokában volt.

view all

Nikola / Miklos Ludbregi de genere Peech's Timeline