Nikola Zdenčaj (1775 - 1854)

public profile

View Nikola Zdenčaj's complete profile:

  • See if you are related to Nikola Zdenčaj
  • Request to view Nikola Zdenčaj's family tree

Paylaş

Birthdate:
Birthplace: Veliki Raven, Križevci, Koprivnica-Krizevci, Croatia
Death: Died in Veliki Raven, Križevci, Koprivnica-Krizevci, Croatia
Managed by: Jadra... away
Last Updated:

About Nikola Zdenčaj

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Zden%C4%8Daj Završio je studij prava u Zagrebu, te je od 1794. bio veliki odvjetnik i bilježnik križevačke županije. Obavljao je i dužnost dvorskog kaptola zagrebačkog 1808.-1816. godine. Poslije se povukao na svoje imanje u Veliki Raven, a 1827. bio je izabran za križevačkog podžupana,[1] da bi 1830. bio hrvatski poslanik na Ugarskom saboru. Godine 1836. imenovan je upraviteljem kraljevske komore u Zagrebu, a 1838. velikim županom Zagrebačke županije.[2] Kao veliki župan zagrebački pridonio je izbornoj pobjedi iliraca nad mađaronima. Godine 1841. jedan je od osnivača i potpredsjednik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva (do 1847.).

http://www.krizevci.net/hr/html/zdencaj.html NIKOLA ZDENČAJ 1775. - 1854.U kolu ilirskih rodoljuba koji su pomogli osnovati i uskristiti Hrvatsku, zauzimlje Nikola Zdenčaj od Zahromić-grada, c. kr. komorski savjetnik, vitez zlatne ostruge, bakarski atricij, kr. komorski upravitelj zagrebački, veliki župan županije zagrebačke i sviju domorodnih družtava član utemeljitelj, vrlo ugledno mjesto. Rodio se je od starodavne plemićke porodice na svom djedovskom dobru u Velikom Ravnu kod Križevaca, dne 6. prosinca 1775. U rano svoje doba tjelesno vrlo slab i boležljiv, pokazivao je tim veći talenat i odlikovao se tako u naucima, da je vazda bio prvi među prvima. Škole je polazio u Zagrebu te je ovdje i svršio pravoslovne nauke g. 1793. i još iste godine stupio u službu u križevačkoj županiji kao registrator, a već sliedeće godine 1794. izabran u prvoj restauraciji radi svoje velike vještine županijskim velikim odvjetnikom. Kratko vrieme za tim izabra ga ista županija križevačka i svojim velikim bilježnikom, pa se je u toj časti svojim pronicavim umom i svojim otrim perom tako izkazao, da su mu njegovi spisi, koji se osobito odlikuju kratkim, zrelim i jasnim izrazom sloga, pribavili u cieloj zemlji veliko uvaženje. G. 1808. pozva ga zagrebački kaptol na čast dvorskoga župana kaptolskoga u Zagreb; on je tu službu obavljao sve do g. 1816. Poslije toga vratio se je na svoje imanje u Veliki Raven, gdje se je podpuno posvetio svojoj obitelji i dao na poboljšavanje svoga uzornog gospodarstva kao i na marljivo proučavanje raznih znanosti. G. 1827. dao se je opet sveobćom željom sklonuti, da se vrati u službu županije križevačke, u kojoj je jednoglasno izabran podžupanom. Na tom mjestu stekao je takovo povjerenje stališa i toliki ugled; da je bio izabran poklisarom hrvatskim za važni ugarski sabor g. 1830. Za zasluge svoje kao i za sudjelovanje na tom saboru imenovalo ga Nj. Veličanstvo kr. savjetnikom i vitezom zlatne ostruge. Spomena je vriedno, da se je on svakom sgodom i puno prije služio u službovanju hrvatskim jezikom, nego li je nastao narodni pokret i hrvatski jezik proglašen službenim. Imademo o tom pred sobom više službenih spisa iz g. 1829., što ih je izdao u Križevcih na podredjeno osoblje. Kao podžupan služio je do g. 1836., kad se je zahvalio. Županija križevačka ima da njemu puno zahvali; prve svoje uzorno gradjene ceste, koje su do njega bile najgore u cieloj Hrvatskoj. U tom ga je kašnje nasliedio za absolutizma i vrli veliki župan grof Otto Sermage. U isto vrieme zapoeo je narodni ilirski pokret u Hrvatskoj, kojemu se je rodoljubivi Nikola Zdenčaj svom dušom pridružio. Još g. 1836. bio je on iznenada imenovan upraviteljem kr. komore u Zagrebu, a god. 1838. isto ga tako naglo zateče imenovanje za velikog župana županije zagrebačke. Takovim je imenovan mjeseca rujna 1838. na mjesto bana Vlašića, koji je radi bolesti dobio u banskoj časti zamjenika biskupa Haulika, a velikožupanske časti se odrekao. Svetčana ustolitba Zdenčajeva obavljena je 17. prosinca 1838. Tom su prigodom njemu u čast tri znamenita muža izpjevala pjesme: Pavao Štos, Franjo Žigrović i Stjepan Mojzes. U toj najvažnijoj dobi prvoga razvitka naše narodnosti i težkoj borbi za njezin napredak bistra je ova glava mudrim svojim upravljanjem kao što i odvanim značajem mnogo dopriniela k razvitku onih dogadjaja, koji su urodili konačnom pobjedom narodne misli i stvari. Sretni uspjeh restauracije g. 1842., o kojoj je tako rekuć ovisio daljnji život našeg napretka, nebi se bio mogao bez njegove krjepke odlućnosti i podpore riešiti. Samo njemu ima se zahvaliti, da je restauracija od 31. svibnja izpala u posve narodnom duhu te su medju ostalim činovnicima izabrani za podžupane zagrebačke: Benko Lentulaj, Eduard Jelačić i Josip Bunjevac, koji su kod restauracije kobnog 29. srpnja 1845. podlegli, kad Zdenčaja više nije bilo na čelu upanije, pošto je još g. 1844. odstupio. Velike su zasluge Zdenčajeve na polju našega socialnog, javnog i privatnog života. On je g. 1841. pomogao osnovati hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo, kojemu je bio i podpredsjednikom do 21. kolovoza 1847., a nije bilo narodnog družtva i poduzeća, kojemu ne bi bio izdašnim podupirateljem i članom. Nikola Zdenčaj bio je čovjek velike naobrazbe, znao je gotovo na pamet cielog Horaca i mnoge ine klasike, poznavao izvrstno Kanta i razne filozofe, a sabrao je na svom imanju bogatu knjižnicu koju je osobito njegov sin Eduard umjeo dobrim izborom i velikim troškom popuniti. U toj su se knjižnici nalazila najredja izdanja znanstvenih i inih djela na svim jezicima. Žalibože ova se je knjižnica po smrti ovih velikaša rastepla. Nikola Zdenčaj bio je poznat kao oštar sarkasta, pa je znao svaku nespretnost u javnim skupštinama nemilice ošinuti. Time je sebi pribavio i protivnika, ali još više prijatelja. Živući vrlo umjereno, preselio se je g. 1844. na svoje dobro Raven, gdje je u krilu svoje obitelji blago preminuo 28. travnja 1854. u 79. godini svoje dobe te je sahranjen u tamošnjoj župnoj crkvi.

Ostavio je dva sina: Aleksandra, koji je g. 1835. u Gajevoj "Danici" br. 48. priobćio hrvatskom narodu i danas omiljelu pjesmu "Puna srdca, pune čaše", g. 1836. postao drugim podžupanom križevačkim i umro u sedamdesetim godinama u Križevcih,-i-Eduardaf koji je bio prisjednik raznih sudb. stolova i posjednik dobra Čanjeva kod Sudovca u križevačkoj županiji. Eduard je umro prije mnogo godina u Vel. Bukovcu kod grofa Draškovića i ostavio sinove Dragutina, Ladislava, Vilima i Gustava. Sva četvorica služila su kao častnici u vojsci. Gustav, najmlađi, pao je s generalom Hentzyem kod Budima g. 1849., Dragutin je umro početkom sedamdesetih godina kao veliki bilježnik županije križevačke, a Ladislav u Zagorju. Vilim još živi. Dragutin je ostavio dva sina, Aleksandra i Nikolu i više kćeri, koji svi živu.

tamamını gör

Nikola Zdenčaj's Timeline

1775
December 6, 1775
Veliki Raven, Križevci, Koprivnica-Krizevci, Croatia
1800
1800
Age 24
1810
1810
Age 34
1854
April 28, 1854
Age 78
Veliki Raven, Križevci, Koprivnica-Krizevci, Croatia