Ruđer Josip /Roger Joseph /Ruggiero Giuseppe /Rogerius Josephus /Rugjer Bošković /Boscovich (1711 - 1787) MP

‹ Back to Bošković /Boscovich surname

Is your surname Bošković /Boscovich?

Research the Bošković /Boscovich family

Ruđer Josip /Roger Joseph /Ruggiero Giuseppe /Rogerius Josephus /Rugjer Bošković /Boscovich's Geni Profile

Records for Ruđer Josip /Roger Joseph /Ruggiero Giuseppe /Rogerius Josephus /Rugjer Bošković /Boscovich

255,953 Records

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Share

Birthplace: Dubrovnik, Dubrovnik Republic
Death: Died in Milan, Lombardy, Italy
Managed by: Milivoj Vranješ (C)
Last Updated:

About Ruđer Josip /Roger Joseph /Ruggiero Giuseppe /Rogerius Josephus /Rugjer Bošković /Boscovich

Hrvatska je dala niz takvih kolosa. Oni su bili vrlo poznati pa i glasoviti u cijelom svijetu, ali je svugdje presucivano da su bili Hrvati. Jer Hrvatska nije bila samostalna drzava...

Prilikom jednog svecanog prijema u kraljevskom dvorcu Louvre, u Parizu, dizuci casu u cast Rudjera Boskovica, francuski filozof enciklopedist Diderot je nazdravio « najvecem talijanskom filozofu ». Boskuvic je na tu podmuklu 'nazdravicu' uzvratio rijecima : « Ne prave se mali judi velikima ako im polaskas. Nisam ja Talijan, ja sam Hrvat ! »

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87

http://pollitika.com/zivjeti-svoj-zivot-3-becko-silvestrovanje-jednog-polihistora

http://www.1911encyclopedia.org/Roger_Joseph_Boscovich

http://www.moljac.hr/biografije/boskovic.htm

http://www.amoic.hr/RUDER-BOSKOVIC/532.aspx

http://ptp.irb.hr/upload/mape/rudjerbro/78_2001.pdf

http://www.posavski-vremeplov.com/ljudi-u-vremenu/ru%C4%91er-bo%C5%A1kovi%C4%87-em-smo-horvati/

O. Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 18. svibnja 1711. – Milano, 13. veljače 1787.), hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar i filozof; isusovac.

Životopis

Bošković je rođen u Dubrovniku kao šesti sin i osmo dijete u obitelji koju su osnovali Nikola Bošković (preselio iz sela Orahov Dol u Dubrovnik oko 1688. - Dubrovnik, 1721.) i Pavle Bettera (Dubrovnik, 1674. - Dubrovnik, 1776.)[1] Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732. godine završio je filozofiju a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije zaređen u svećenika i stupio je u isusovački red. 1740. godine postaje profesor matematike. Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: Petra, Bara i Anicu. Pritom valja napomenuti da je Ruđer Bošković i među predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika Bara Bettere.

Matematika

Ruđer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, beskonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi Elementa matheseos universae, Rim 1754., daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.

U raspravi De aestu maris (1747.), prvi među matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se danas i upotrebljava.

Astronomija

Bavio se i astronomijom i objavio pet knjiga pod nazivom Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785.) U njima izlaže svoju teoriju o aberaciji svjetlosti, te kao i Einstein smatra brzinu svjetlosti konstantnom. Po njemu je sve relativno, kako prostor, tako i vrijeme. Mjerila nisu konstantne duljine i smanjuju se u pravcu kretanja. Kao metodu za pronalaženje skretanja svjetlosne zrake pri prolazu kroz razne sredine, preporuča pokuse s dva dalekozora od kojih je jedan ispunjen vodom. Ispitujući krivulju astronomske refrakcije, prvi određuje visinu troposfere. Iz tri opažanja Sunčevih pjega određuje rotaciju Sunca i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje kometa, koju su kasnije prihvatili Olbers, Langrange, Opolcer i Wilkens. Zamišlja zvijezde kao veća ili manja sunca. Njegova atomistika predvidjela je zvijezde s vrlo gustom i vrlo razrijeđenom materijom, divove i patuljke, koji su otkriveni tek u 20. stoljeću. Zvjezdarnica u Breri blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u to doba. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke grešaka.

Geodezija

U geodeziji, 1741. Ruđer Bošković je iznio ideju o geoidu kao obliku Zemlje. U knjizi De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XIV (1755.) prvi obraća pažnju na skretanja vertikala, što je, po njemu, posljedica nerazmjerne raspodjele masa na površini Zemlje. U tu je svrhu 1750. izveo mjerenje meridijanskog luka između Rima i Riminija zajedno s Christopherom Maireom i razvio mrežu trokuta s dvjema geodetskim osnovicama kod Rima i Riminija. Knjiga je prevedena i na francuski 1770. godine.

Optika

U optici je poznat po instrumentima kao što je prizma s promjenljivim kutom i kružni mikrometar. Teorija atoma

U djelu Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, objavljenom u Beču 1758. godine, iznosi da je sve materija i kretanje. Po njemu je materija sastavljena od istih čimbenika, samo je različiti zakoni čine različitom. Bohrov model atoma je direktan potomak Boškovićeva modela atoma. On uvodi zakon sila, koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim udaljenostima, što kasnije dalje razvija Michael Faraday. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila (Boškovićevo polje).

Međunarodni znanstveni rad i doprinos u diplomaciji

Bošković se, iako svećenik, zalagao za Kopernikov sustav. Bio je vrlo ugledna ličnost tog vremena. 1761. godine astronomi su se pripremali da promatraju prolaz Venere ispred Sunčeva diska i u tu svrhu ga britanski Royal Society šalje u Istanbul (Carigrad) kako bi mogao promatrati taj prolaz. Ruska akademija znanosti ga prima za člana u Sankt Petersburgu. Francuska ga je 1773., kad je ukinut isusovački red, imenovala ravnateljem optike za mornaricu. Bio je poznat i kao inženjer, pjesnik i diplomat. Kao inženjer, na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio je planove za popravku apsida i kupola crkve Svetog Petra u Rimu i radio na isušivanju močvara u Italiji. Kao diplomat odlazi u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Tada biva i primljen u londonski Royal Society.

Ruđer Bošković je umro 13. veljače 1787. godine u Milanu. Pokopan je u crkvi Sv. Maria Podone.

Ruđer Bošković danas

Spomenik Ruđeru Boškoviću u Zagrebu

U Zagrebu je 1950. godine osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je na prijedlog hrvatskog fizičara Ivana Supeka dobio ime Ruđera Boškovića. Astronomsko društvo u Beogradu je nazvano po njemu, kao i jedan krater na Mjesecu. Biskupijska klasična gimnazija u Dubrovniku također nosi Boškovićevo ime.

Djela

   De maculis solaribus 1736. (O Sunčevim pjegama)
   De circulis oscillatoribus 1740. (O oskulatornom krugu)
   De viribus vivis 1745. (O živoj sili)
   De cometis 1746. (O kometima)
   De aestu maris (1747.)
   De lumine 1748. (O svjetlosti)
   Elementa matheseos universae, 1754
   De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XVI(1755.)
   Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, 1758.
   Opera pertinentia ad opticam et astronomiam 1785.

Svojatanja

Boškovićev uspjeh slave tri države: Hrvatska, Italija i Srbija.

Većina izvora govori o njegovu hrvatstvu.[2] U pismima sestri Anici (Anna), govori joj kako nije zaboravio hrvatski jezik.[2] Bošković nikada nije osporavao svoju povezanost s rodnim gradom, pokrajinom i narodom. Kad ga je dAlembert u jednoj svojoj publikaciji nazvao »talijanskim matematičarem velikoga ugleda«, Bošković je u djelu Voyage astronomique et geographique to ispravio napisavši da je Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan. Većina njegovih pisama rodbini i prijateljima u Dubrovniku napisana je na hrvatskom (ilirskom) jeziku.[3] Kad je bio u Beču 1757., uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku Sedmogodišnjeg rata i odmah otrčao da ih vidi, želeći im 'Božju pomoć' po starom hrvatskom običaju.[4] U pismu bratu Boži u Dubrovniku iz Beča 1757., opisuje taj susret sa časnicima hrvatskih postrojba. Na kraju pisma oduševljeno je napisao: »Eviva Haddick e i nostri Croati!«[3] Dok je živio u Parizu, svjedočio je jednoj vojnoj paradi, te kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika izgovara: "Evo ih, moji hrabri Hrvati!".[4].

Talijani tvrde da je Boscovich (talijanski) upamćen kao Talijan. Prema tomu, rođen je u gradu križanih kultura - hrvatske i talijanske, a viši sloj građanstva Dubrovnika (tako i Boškovići) bili su pod jakim utjecajem talijanske kulture (rimsko-dalmatinska kultura). Obitelj njegove majke došla je iz Italije, porijeklom Talijani, te je bio pod utjecajem talijanskoga i u životu i u karijeri; Preselio se u Italiju u 14. godini života gdje provodi većinu svoga života. U nekoliko je enciklopedija opisan kao talijanski znanstvenik. Talijanski je koristio i u privatne svrhe, a Voltaire je Boškoviću pisao na talijanskom kao "znak poštovanja". Bošković je uvijek govorio o Italiji kao "pravoj i slatkoj majci".[5] Međutim, Bošković osobno poriče da je Talijan. Naime kada je predložen kao talijanski matematičar, odgovara u svojoj bilješci iz Voyage astronomique et geographique da je "autor Dalmatinac iz Dubrovnika, i ne Talijan."

Srbi tvrde kako je podrijetlo njegove obitelji iz Crne Gore (što ga zapravo čini Crnogorcem, a ne Srbinom).[6].

Izvori

   ↑ Ivica Martinović, Ljetopis života i djela Ruđera Boškovića, Dubrovački horizonti 35 (1995), pp. 41-48. Posebni otisak (pristupljeno 15. rujna 2011.)
   ↑ 2,0 2,1 Dadić, Žarko. Ruđer Bošković (Paralelan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.
   ↑ 3,0 3,1 http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac386.nsf/AllWebDocs/Rugjer_Boskovic_je_nas_suvremenik_ Hans Ullmaier, Rugjer Bošković je naš suvremenik, Vijenac, Broj 386 – 387, 18. prosinca 2008., ISSN 1330-2787 (pristupljeno 15. rujna 2011.)
   ↑ 4,0 4,1 Harris, Robin. Dubrovnik, A History. London: Saqi Books, 2003. ISBN 0-86356-332-5
   ↑ Boškovićeva biografija (na talijanskom)
   ↑ Slobodan Šćepanović, О поријеклу породице и коријенима предака Руђера Бошковића, Историјски записи 3/1995, Podgorica 1995.
   djelomično Vojna Enciklopedia 1959.

Vanjske poveznice

   Bošković na novčanicama
   Institut Ruđer Bošković
   Jesuits and the Sciences

http://en.wikipedia.org/wiki/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87#Names_in_other_languages

Ruđer Josip Bošković (pronounced [rûd͡ʑɛr jɔ̌sip bɔ̂ʃkɔʋit͡ɕ]) (see names in other languages; 18 May 1711 – 13 February 1787) was a theologian, physicist, astronomer, mathematician, philosopher, diplomat, poet, Jesuit, and a polymath[1] from the city of Dubrovnik in the Republic of Ragusa (today part of the Republic of Croatia), who studied and lived in Italy and France where he also published many of his works.[2]

He is famous for his atomic theory and made many important contributions to astronomy, including the first geometric procedure for determining the equator of a rotating planet from three observations of a surface feature and for computing the orbit of a planet from three observations of its position. In 1753 he also discovered the absence of atmosphere on the Moon.[3]

view all

Ruđer Josip /Roger Joseph /Ruggiero Giuseppe /Rogerius Josephus /Rugjer Bošković /Boscovich's Timeline

1711
May 18, 1711
Dubrovnik, Dubrovnik Republic
1787
February 13, 1787
Age 75
Milan, Lombardy, Italy