Is your surname Kosovich?

Research the Kosovich family

Tony Kosovich's Geni Profile

Records for Ante 'Bile' Kosovich

1,391 Records

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Share

Ante 'Bile' Kosovich (Kosović Kudrić)

Nicknames: "Bile"
Birthdate:
Birthplace: Zaostrog, Dalmacija, Hrvatska
Death: Died in Auckland, New Zealand
Place of Burial: Waikumete Cemetery, Auckland, New Zealand
Immediate Family:

Son of Šimun Kosović Kudrić and Ane Kosović (Jasprica)
Brother of Kate Despot (Kudruša); Nikola Kosović; Ivan Kosović Kudrić; Mate Kosović and Jure Kosović

Managed by: Žarko Ivan Despot
Last Updated:

About Ante 'Bile' Kosovich (Kosović Kudrić)

Č I T A O C U -

U želji da bih se što bliže stobon u poznao, hotijo sam da ti u kratko odkrijem moj narodni duh, skojim sam se odgojijo i sa sobon u tudji svjet odnio. U istjecanju mog narodnog duha, molio bih to da me krivo ne shvatiš, da sam ti ovo želio prestaviti iz namjere da ti se pohvalin, ne druže to nebi istini odgovaralo, puno bi bijo pravilniji kad bi me uzeo da sam sve to činio iz osjećaja na pram domovini. Rodjen i gojen u selu Zaostrogu kraji Jadrana Makarskog primorja od majke i oca seljaka koji su još brez mene odgojili četiri sina i jednu ćer. Ja sam od sviju bio naj mladji a što mislim i kroz naj težja vrimena pasao, jer sam izgubio moga oca u tri godine moje starosti. Ne bih želio uzest odviše prostora u mojon knjizi da ti opisen sve tegobe koje sam u mom uzgajanju preživio, mislim da ćeš me podpuno razumit kad doznaš da su mojon majci Švabski oružnici zadnju ovcu odnili za kraljevski porez, skojon me je uzgajala. U Zaostrogu nije bilo škole u šest godina moje starosti, kao što njih nije bilo ni u mnogin drugin selim po Dalmaciji, na tom su pažljivo radili Švabski vlastodržci, u želji da se ne pojavi prosvjeta iz medju njihovi podanika, od koji su oni primali veliki dohod i sa istim1 gradili Beč i Budin-Pest. U sedmon godini, moj stric koji je kroz to vrjeme trgovao sa Dalmatinskin vinon po Bosni i Hercegovini, odveo me je sa sobon da mi dade nauk. Prvi nauk počeo sam u gradu Mostaru, moj učitelj zvao se je Zovko, pun narodnog duha i osječaja, brzo smo se sprijateljili, odano je ubožavao moju crvenu kapu skojon sam se ja ponosio. Dani i mjeseci brzo su mi pasivali kod mog dobrog strica i rodice Nine jedinu ćer kuju je tada imao, kad bi se moj stric naša razpoložen rado je pjevao, naj dražja pjesma bila mu je od Plevne kako su Rusi gonili Turke sa Balkana, ta je pjesma bila je strogo zabranjena u to vrime, ali nije za moga strica. Nakom godinu dana što sam sproveo u mojon novoj nasel-bini, jednog dana vraćam se kući nit go ni obućen, nova košulja što je bila na meni sva je bila krvava i razparana, a nije ni nosu bilo ljepo, stric me gleda uzrujano pita me sto se je dogodilo, odgovaran sa ponoson brez jedne suze u očiman. Potuka sam se sa Mujon Alagićen kad smo odili iz škole, zovnio me je da sam šperac, i diga mi kapu sa glave, ne sluša me više pita tko je dobio, brzo odgovara oni koje doma došao, Mujo je osta na Musali ni živ ni mrtav, mora sam tako reći da udovol-jin stricu koji je bijo veliki norodnjak, ali za pravo bilo je dosta meni i Muji, samo što me nije više nigda zovnio šperac. Dvi godine što sam u sve stao kod moga strica jednog jutra zovnio me sebi pak mi odkriva novost, da me majka želi da dodjen doma, jer da se je u selu sagradila škola u kojon mogu moj nauk nastaviti. Nisam znao što da odgovorin misli su mi neprestano letile zna sam što me čeka, ali sam zna i to dame tamo čeka majka koju sam žarko ljubijo i ubozavao. Došao sam doma u naj bolje vrjeme od godine groždje i smokve rodile kao nikada prije, priroda je sva vesela, srebreni valovi talasaju na tihom Jadranu, oko njega svitli se sitno žalo zagrijano od Sunčane vrućine, sa brda stižu ugodni povjetarci, koji prinašaju miris svako vrsnog cvjeća, lastavice prolićaju u jatovin koje sa svojon milodijon u novi te život pretvaraju, pri tim ugodnin osjećaji brzo sam zaboravija na burni život grada Mostava.

  • *

Jednog jutra digao sam se rano i pripravio za školu, prominio sam se kao mladi svat, svaku sam dlaku sa sebe diga, a cipele majstorski osvitlao, kosu sam očešljao i razdilija po sridi kao mlada nevjesta kad idje na vjenćanje. Došao sam na vrata od škole i nazivljen učitelju dobro jutro, djeca se sva ume zagledala kao da sam iz Neba pao, njeki su sapurili, a drugi su se laktom udarali, nisam nji odma mogao razumiti ali jesam malo kašnje, nisu oni od meni vodili računa nego od mom novom odjelu i razdiljenon kosi po sridi. Moje novo odjelo nije me vele duralo kao što nisu ni cipele, to me je naj manje brigalo, jer se nisam više strašija gdje ću sjesti i skimen ću se igrati. U jedanestom godini izpjevao sam od izborin prvu moju pjesmicu proti narodnin izrodim Tolomašin, koji su malo uboža-vali svoj materinski jezik a još manje cjenili narodnu slobodu, koja je tada stenjala pod pritiskon švaba i Madjara. Pjesmica je nasla velikog odaziva kod školske djece, koju smo ne prestano pjevali po selu. Stjehove te pjesme evo njih ovde prinašan. Pravaša ćeš ti poznati lako Svaki nosi šišmarin za kapon Hrabra srca poštenoga čela On se čuje preko cjelog sela Pjevajući živila Hrvatska A krepala gadna Tolomaška. U sedamleston godini moje starosti odjelio sam se od moje majke i moje domovine, koje sam oboje žarko ljubio i duboko ubožavao. Obećajem da ću odano nastojati da budem dionikom narodnog oslobodjenja. 1898 došao sam momu bratu u Novu Zelandu, zajedno smo učinili dvi godine, a za tim se on vraća u domovinu gdje ga je čekala majka i mlada žena sa djetetom kojeg on nije vidio. Znajuć da će moja majka biti podpuno obskrbljena pod upravon mog brata Nikole uzeo sam novi život i udružujem se u Ingleski sport. Ingleska mladost drago su me primili i uvjek mi sportmanski pripoznavali svu moju aktivnost u kojon sam se mogao pokazati. Na raznin našin sastancin često bi se digao i prijateljski kazao, da me nesmu zvati Austrijakon, kao ni drugog moga zemljaka, jer da mi pripadamo puno većon i moćnijon Slavijanskon norod-nosti. U želji da bih Inglezin dokazao pravo ime naše narodnosti skojin bi nas imali zvat, 1905 pokrenio sam prvi nas narodni spot, u mjestu Hohoura. Na širokin plokatin bio je napis Hrvati Kroesia vil held dei atilatik sport. Uzdržaće njihov sport na toliko od mjeseca. Naš narodni spot bio je veliki uspjeh, i danas se je toliko razširio izmedju naše omladine u Novoj Zelandi, da se nalazu izmedju prvi u svim djelovin špota. 1907 Izdao sam na svjetlo prvu moju knjigu pod imenom Dalmatinac iz tudjine, u njon sam izpjevao rad i tegobe našeg naroda kao i veliku promjenu rodne grudi i tudjeg svjeta, knjiga je nasla velikog narodnog odaziva za koju se i danas pita. 1914 Kad su prvi Švabski topovi za grmili na zemljištu današnje Jugoslavije, ustajem sa odlukon da budem dionik narodne borbe koja se je imala odigrat. Našao sam moji isto mišljenika, sazvali smo skupštinu u mjestu Waiharara gdje je živilo mnogo našeg naroda. Na istom skupštini bio sam jedno-glasno izabran presjednikom, moju sam zadaću podpuno znao i vršio sve do pobjede. 1920 Izdao sam na svjetlo drugu moju knjigu pod imenom Uzkrsnuce Jugoslavije, ova knjiga kao i prva našla je narodnog odaziva, jer je bila izpjevana u velikom narodnom duhu i osje-ćaju onoga vremena. 1928 Pokrenio sam Jugoslavensku čitaonicu u gradu Auk-landu koju sam smatrao od velike važnosti za širenje i uzdržanje naše kulture. Za moj pokret našao sam dosta moji istomišljejenika, kojin sam dolazio i koji su uza me ostali, i moj pokret, sve dok se Čitaonica nije ustanovila, njihova imena još su saču-vana kod mene. 1930 Ustanovija se je Jugoslavenski klob koji se je združijo sa Čitaonicon, zatim su se pokrenule i druge ustanove koje su od vremena do vremena prominjivale imena. Danas u Auklandu ima četiri organizacije. Udružena organizacija Jugoslavenski klob i čitaonica, Jugoslavensko društvo Maršal Tito, Jugoslavenski Savez i Jugoslav spot klob. Članovi ovi organizacija kao i vanka organizacia odano su stali uz našu narodnu i Savezničku borbu sve dok Fašisti nisu pali. Rado su se odazivali u pripo-maganju u robi i novcu za svoj nastradali narod u domovini i muško i žensko, staro i mlado. Dok bi se imao pripoznat rad njekin naši odani rodoljuba i rodoljubkinja koji nisu žalili truda i muke da se dodje do velikog uspjeha, ipak moran reći da duh našeg naroda u Novoj Zelandi na pram domovini, more se uzporedat izmedju prvi našim iseljenicim cjeloga Svjeta, osim neki pojedinci od kojin se nije vodilo računa. Druže Čitaoče Još njekoliko rječi od narodnom duhu onizim koji ga nisu znali do sada upotribljavati u tudjem svjetu. Biti ponosan svoje narodnosti, znači da taj ljubi i ubožava zemlju u kojon se je rodio i odgojigo. Svaki onaj koji želi dobra svojoj domovini mora da to pokaže u svojoj osobnosti kako je prestavlja i zastupa. Uvjek nastoj da u tudjem svjetu stečeš koliko zase toliko i za svoju zemlju dobra prijatelja. Poštuj zakone u zemlji kojon živeš, prama niman ne prkosi, i onda ćeš se priznat dobri gradjanin. Nigda se ne straši pokre-nit koje dobro djelo u ime svog naroda i zemlji u kojon si nika, to će ti biti priznato i pohvalno, ne samo od tvoji zemljaka neg i od istog naroda sa kojin zives. Ozbiljno pazi da svog zemjaka ne osvadiš prid tudjincon oli svojoj zemlji, ako vam se misli zajedno ne udaraju a ti znaš da si pravog narodnog duha bratski ga poduči ako neuspiješ pusti njih u miru i brez njizi sagradi će se Jugoslavija. □□□□□ UZKRSNUĆE SLAVENA - Spjevao Ante Kosović - Johnston Press, Printers, Newton, Auckland 1947.

20.12.1907 u Waiharara na velikoj zabavi u kuci g.dje McKenzi dobio zlatan lanac na dar kao najbolji plesac

view all

Tony Kosovich's Timeline

1879
November 5, 1879
Dalmacija, Hrvatska
1958
February 24, 1958
Age 78
Auckland, New Zealand
February 26, 1958
Age 78
Auckland, New Zealand