Smail-Aga Čengić (1788 - 1840) Transparent

‹ Back to Čengić surname

View Smail-Aga Čengić's complete profile:

  • See if you are related to Smail-Aga Čengić
  • Request to view Smail-Aga Čengić's family tree

Share

Nicknames: "Ismail"
Birthdate:
Birthplace: Jelasica, Kalinovnik
Death: Died
Managed by: Jadra (C)
Last Updated:

About Smail-Aga Čengić

http://www.camo.ch/smailagacengic.htm

Smail-aga Cengic je bio ajan, muteselim i general turske vojske.

Rodjen je 1788. (1780.) godine u selu Jelasica, udaljenom 35 km od Kalinovika. Kao mlad se istakao junastvom i borbama od 1809-1810. godine, protiv srpskih ustanika. Kao mlad general, na poziv sultana, ugusio je ustanke u Srbiji i egiptu. Za ove zasluge proglasen je carskim zlatnim binjizzem i imenovan kapidzibasom. Kada je Smail-aga dosao u Gacko 1814. godine nastanio se u Cernici, a zatim u Kuli Fazlagica i konacno u Lipniku kod Havtovca. U Lipniku je sagradio Cifluk s velikom kulom, malom dzamijom i vise stambenih objekata.

Cengici su imali kule i cardake u Maloj Gracanici, Srdjevcima, Lukavicama, Fojnici, Cernici.

Smail-aga Cengic ubijen je 1840. godine na Mleticcaku. Sa jos 70 Gacana, medju kojima su bile poznate licnosti kraja: Besso Tanovic, Ferhat Krvavac - bajraktar.

Ubili su ga Petar Petrovic Njegos i Novica Cerovic.

Pokopan je u svom turbetu u Lipniku.

Ozenjen je bio Celebijom Hasanbegovic i iza sebe je ostavio sedam sinova.

SMAIL-AGA ČENGIĆ - MIT I STVARNOST

Čengići su u prošlosti igrali veliku ulogu u životu Hercegovine. Porijeklom su iz Male Azije, odakle su se još u 16. vijeku doselili u Zagorje, iz koga su se raseljavali u Foču, Ustikolinu, Višegrad, a 1800. godine i u Gacko, gdje je Henefri-beg Čengić, u selu Srđevićima, podigao prvu kulu Čengića u tom kraju. Iz ove porodice bilo je mnogo visokih turskih dostojanstvenika, od kojih njih 11 sa titulom paše. Najčuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga Čengić, sin Ibrahimov, glavna ličnost besmrtnog epa Ivana Mažuranića „Smrt Smail-age Čengića” i većeg broja epskih narodnih pjesama. Rođen je u selu Jelašcima, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine. Rano je ostao bez oca zbog čega je imao tegobno djetinjstvo. U mladosti je prešao u Sarajevo. Već 1801. godine spominje se kao zaim Presjenice kraj Sarajeva. Kao vojnik borio se protiv srpskih ustanika 1809-1813. Gatački muselim postao je 1812. godine, a sjedište mu je bilo u Cernici. Pošto se oženio iz porodice Hasanbegovića iz Avtovca, skućio se i kupio čitluk u selu Lipniku. Bio je štedljiv i djeci iz tri braka ostavio je veliko bogatstvo. Poslije 1820. godine postao je i muselim drobnjački i zakupac harača. S Ali-pašom Rizvanbegovićem išao je u Carigrad krajem 1832, gdje je od sultana, dobio titulu paše i carskog kapidzi-baše (nadkomornika) ili rikjabi hamajuna. Ta se čast sastojala u ovome: kad bi car jahao, onda bi rikjabi hamajun išao pored njega pješice i držao uzengije. 1836. godine u borbi sa Crnogorcima na Grahovu - u Čelinskom potoku,uz nekoliko desetina drugih poginulo i devet Petrovića, među kojima i Njegošev brat Joko i sinovac Stevo. Mnogo godina kasnije, Safet-beg Bašagić, Smail-agin praunuk, napisao je stihove:

Smail-aga je bio srednjeg rasta, dobro razvijen, krut i snažan. Imao je lice okruglasto, išarano od krasta (velikih boginja). Oči su mu bile zelene i male, ali žive. Glas mu je bio dubok i zapovjednički. Bradu je šišao okruglo, kao i svi stariji muslimani. Od oružja je uvijek nosio dvije male puške za pojasom i krivu sablju. 

Ženio se tri puta i imao je sedam sinova: Rustem-bega (od prve žene), Sulejman-bega (od druge žene) i Dedagu, Kadri-bega, Muhamed-bega (poginuo u Dugi 1861), Sejdi-bega i Hajdar-bega (od treće žene). Od svih su najviše bili oglašeni: Rustem-beg (po zlu i bekrijanju) i Dedaga, poznat i kao Derviš-paša (po vještoj upravi i relativno popustljivom odnosu prema raji). Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova čuvena kula bila je ozidana od kamena i pokrivena takođe kamenim pločama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagrađene još četiri zgrade, i to: haremluk (za žene), musafirhana (za goste), jedna kuća za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano kamenim zidom, visine četiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja je gledala u polje i mala kapija za žene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom. Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za gradnju kasarne.

Čengića sablja ne siječe mučki

Od odlaska Sulejman-paše Skopljaka, pa do 1812. godine, Drobnjak je bio u miru, niti je koga priznavao, niti je kome što plaćao: držao se sa Moračanima i sam sobom upravljao. Za to virjeme se okrijepio, stada umnožio, i na ranije pohare koliko-toliko zaboravio. No, ni dobro nije vazda dobro: travnički vezir prizva k sebi pašu Miljevinu, iz Zagorja, i reče: