Antonio Gandusio

http://zborcoroantoniogandusio.weebly.com/about-antonio-gandusio.html

Antonio Gandusio jedan je od najpopularnijih i najvećih talijanskih kazališnih komičara dvadesetog stoljeća. Studij prava upisao je po nagovoru oca pravnika, koji je kao državni službenik živio u Rovinju gdje se Antonio i rodio. Pravo je studirao u Genovi, te u Rimu gdje je i diplomirao. Za vrijeme studija u Rimu počinje se baviti glumom. Na samom početku glumačke karijere biva primijećen od strane Adelaide Ristori. Debitira 1899 godine u Teatro dei Rozzi u Sieni. Zahvaljujući radu sa velikanima talijanskog glumišta početka 20.-tog stoljeća, među kojima je bila i Riječanka Irma Gramatica, ubrzo postaje poznat i cijenjen. Njegove su prepoznatljive fizičke karakteristike bile grub glas, pogrbljeno držanje i nepravilne crte lica što ga je činilo idealnim za komične uloge. Godine 1918. dobiva titulu "glavnog komičara" (capocomico) izvodeći na sceni repertoar koji se zasniva prvenstveno na pošadama i farsama, igrajući uloge koje su ga i proslavile. Ne treba zaboraviti ni njegove sjajne uloge u dramama Luigija Pirandella, koji je za Gandusia napisao komediju "Čovjek, životinja i vrlina". Pozicija glavnog komičara nalagala mu je da se bavi upravo djelima Pirandella i Chiarellija. U svojoj je karijeri podučavao mnoge velikane talijanskog glumišta kao što su Paolo Stoppa, Nico Pepe, Nando Guzzalo te Anna Magnani koja je upravo na njegov nagovor započela filmsku karijeru i proslavila se kao prva talijanska glumica nagrađena Oscarom. Gandusio je radio i s velikanima kao što su Arnoldo Eugenio Foà, Peppino De Filippo, Alberto Sordi, Alida Valli, te s Amedeom Nazzarijem, Carlom Campaninijem, Francom Zeffirellijem i Lucchinom Viscontijem.

Godine 1925, na molbu i poziv rovinjskih gradskih vlasti, došao je otvoriti netom obnovljeno gradsko kazalište koje dobiva njegovo ime, praćen majkom i sestrom. Stigavši vlakom u Kanfanar, automobilom dolazi u Rovinj gdje biva dočekan s veseljem od strane građana i gradskih vlasti. Gandusio naknadno piše o tom događaju: "Odabrao sam za tu prigodu Nelly Rozier, kome su predhodili Sarfattijevi "Minuetti" na venecijanskom dijalektu: (u Rovinju se govori venecijanski)". Nakon izvedbe i silnog aplauza, gradonačelnik uručuje Gandusiu pergamenu kojom ga proglašava počasnim građaninom. Slijedećeg dana, nakon što je svu zaradu od sinoćnje predstave darovao rovinjskoj bolnici, obilazi gradić i ushićeno opisuje Rovinj "kao malu Veneciju" koja će mu ostati u srcu zbog entuzijazma njegovih građana. Antonio Gandusio bio je glumac velikog senzibiliteta, povučene naravi, profinjen ljubitelj knjiga. Iznenadna smrt uoči snimanja, spriječila ga je da za talijansku nacionalnu televizijsku kuću RAI, snimi treći čin Bissonove komedije Le Député de Bombignaci ponovi ulogu po kojoj ga mnogi pamte još i danas.