Juraj (Giorgio) Dobrila rođen je u Velom Ježenju, Tinjanština, u srednjoj Istri, 16. travnja 1812., a umro u Trstu 13. siječnja 1882. Natprosječna inteligencija dovela je vrlo siromašnog seljačića u (njemačke) osnovne škole u Tinjan i Pazin te u gimnaziju u Karlovcu i Gorici, gdje je završio i bogosloviju. (Dobrila may have been of Istro-Romanian ancestry that was Slavicized.) Svećenik je postao 1837., službuje 1837./38. u Munama i Hrušici. Od 1839. studira teologiju u bečkom Augustineumu gdje je bio suučenik J. J. Strossmayera, s kojim je i poslije održavao trajne veze.(ovdje doktorira 1842.). Nakon toga je u Trstu kapelan i (njemački) propovjednik, kateheta i ravnatelj djevojačke škole, ravnatelj i profesor IV godišta bogoslovije, pa župnik i kanonik. Od 1857. je Porečko-puljski, a od 1875. do smrti Tršćansko-koparski biskup. Kao istarski biskup bio je član Pokrajinskoga sabora u Poreču, a od 1861. do 1867. njegov zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču. U Saboru je 1863. podupro prijedlog da se zapisnici i odluke Sabora objavljuju ne samo na talijanskom, nego i na »slavenskom« jeziku; pri tome je apelirao na tal. većinu da ne uskraćuje prava Hrvatima i Slovencima, jer će oni kada se narodno osvijeste, odgovoriti na nepravde na način koji se neće svidjeti istarskim Talijanima. Zbog svojih hrv. i slav. osjećaja, Dobrila je bio u Saboru trajno izvrgnut napadajima članova tal. liberalne stranke. Dobrila je branio interese Hrvata u Istri, ravnopravnost hrv. jezika s talijanskim, osnivao škole i stipendije za đake, koje je većinom slao u pučku školu u Kastav ili u gimnaziju u Rijeku; širio je u puku hrv. knjigu i podizao nar. svijest, isticao je potrebu podizanja nar. inteligencije, gospodarske prosvjete i trijezna gospodarenja, kako bi se istarski seljak oslobodio zavisnosti od tal. trgovca i lihvara.

Čitav je imutak ostavio u dobrotvorne svrhe, Založio se za pokretanje hrv. novina u Istri (Naša sloga, 1870), tiskao molitvenik Oče,budi volja tvoja, koji je bio neobično važan za pučku prosvjetu, i zbirku poučnih priča, poslovica i citata Različno cvijeće. Na Vatikanskom koncilu (1870) isticao se kao Strossmayerov pristaša (u rukopisu je ostala nedovršena njegova Povijest o posljednjem općem crkvenom saboru, vatikanskom).

http://www.istrianet.org/istria/illustri/

http://dobrila.donic.hr/biografija.html