Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Kula Norinska, Kula od Norina

« Back to Projects Dashboard

Project Tags

view all

Profiles

  • Vule Nonković (1680 - 1695)
    file:///C:/Documents%20and%20Settings/Vinko/My%20Documents/My%20Pictures/HZ_21-22_7_MACAN.pdf Vule je imenovan zapovjednikom čete od 60 podanika Serdar Nikola Nonković je poginuo ...
  • Don Frane Bulić (1846 - 1934)
    Don Frane Bulić (Vranjic, 4. listopada 1846. - 29. srpnja 1934.), katolički svećenik, hrvatski arheolog i povjesničar. Životopis Don Frane Bulić, ugledni...
  • Napoléon I, empereur des Français (1769 - 1821)
    Napoléon Bonaparte (15 August 1769 – 5 May 1821), was a military and political leader of France and Emperor of the French as Napoleon I, whose actions shaped European politics in the earl...
  • Marcantonio Giustinian (1619 - 1688)
    Marcantonio Giustinian (March 2, 1619 – March 23, 1688) was the 107th Doge of Venice, reigning from his election on January 26, 1684 until his death. Giustiniani was the quintessential Doge of...
  • Mehmed I Çelebi, Sultan of the Ottoman Empire (1389 - 1421)
    Mehmed I Çelebi (Ottoman: چلبی محمد, I.Mehmet or Çelebi Mehmet) (1382, Bursa – May 26, 1421, Edirne, Turkey) was a Sultan of...

Povijest

Povijest Kule Norinske predstavlja i povijest cijele doline Neretve. Radi svoje znamenitosti i povijesne uspomene, naselje koje je nastalo s druge strane Neretve prozvalo se upravo po njoj — Kula Norinska, a danas je sjedište i istoimene općine. O važnosti Kule svjedoči i podatak da je ona bila na starom grbu nekadašnje općine Opuzen, pod koju je administrativno pripadala, a i danas se nalazi u grbu grada Opuzena. Kula je podignuta kao branič Turskog carstva od upada venecijanskih brodova u Neretvu. U vojne svrhe korištena je do 19. stoljeća kad je pretvorena u vjetrenjaču, a danas je vrijedni spomenik kulture, nažalost dosta zapušten i obrasla bršljanom.

Tursko carstvo

  • Sultan Mehmed I., koji je oborio Carigrad i hvalio se da je "dva carstva i dvanaest kraljevina srušio, a dvije tisuće gradova osvojio", 1463. godine zauzima i Bosnu. Devetnaest godina kasnije, 1482. godine pod njegovu vlast pada i Hercegovina.
  • Neretvanskom krajinom nije zvala samo dolina Neretve, nego čitav predio od Neretve do Cetine, po nekadašnjoj samostalnoj srednjovjekovnoj Neretvanskoj kneževini. Krajina je bila u rukama hrvatsko-ugarskih kraljeva do 1440. godine, kada je Stjepan Vukčić Kosača, gospodar Hercegovine, oduzima hrvatskom kralju i drži je samo dvanaest godina.
  • 1452. godine krajinu osvajaju Mlečani i drže je u posjedu sve do osvajanja od Turaka.
  • Turci su se izgradili kulu Norinske koko 1500, da ovaj prolaz utvrde i tako neprijatelju zatvore ulaz s mora.
  • Tko ju je napravio i kakva je izgledala opisuje turski putopisac Evlija Čelebija 1665 godine. “Idući odavdje (iz varoši Gabele zvane Čitluk) jugu kraj rjeke dođosmo za tri sata gradu Noninu. Ima kao galatske kule u Stambolu sedam katova, a Kula je nenadkriljiva kao Seddedova zgrada. Ima jedna mala vrata koja se jugu otvaraju. ... U moru (rijeci?) stoje danju i noću tri lađe spremne, a svako jutro i svaku noć, kada nema čuvara, ukrcavaju se i idu na plijen. Kad sam ja ovdje bio, dadoše mi jednu odaju i prostriješe i rekoše: »Mi idemo na četu namjenivši za Evliju Agu.« .....Ova se Kula nalazi na hrbtu jedne stijene, gdje se rijeka Neretva ulijeva u mletački zaljev; okrugla je tvrđava od sedam katova sa topovima, jednom džamijom, a ima u njoj hrane i džebane. ...

Evlija Čebalija navodi da je njezin graditelj "Kodža Mustapaša Ušćuplija (Skopljak), zapovjednik vojske sultana Mehmeda I. u Bosni".

Mletačka Republika

Porazom pod Bečom 1683. godine i protjeravajem iz Ugarske i Slavonije, počinje pad Turskog crstva na balkanskim prostorima. Godine 1685. pade i neosvojiva Kula Norinska i podigne se na njoj mletački barjak. Turci su i u svojim porazima bili okrutni, a posebno su stradavali kršćanski svećenici, i to upravo oko Kule Norinske:

  • fra Petar Matić, ubijen kod Kule i pokopan u Bobalju (brdašce nad selom Kulom Norinskom);
  • fra Mate Nadnanović;
  • fra Jozo Tvrtković iz Bagalovića, ubijen kod Kule dok je ispovijedao;
  • fra Petar Vardašević, kome odrubiše glavu kod Norina
  • fra Bono Vardašević, koji je bio prvi župnik u Kuli nakon njenog osvajanja.

Legenda o osvajanju "Kule od Norina"

O osvajanju Kule tadašnji kroničari pišu kako su se 40 "primoraca" u dogovoru sa Mletačkim providurom Petrom Valierom sakrili pola milje od Kule, a jedan od njih kojega je aga iz Kule poznavao, približio se Kuli izazivajući agu, da će mu dati neke darove. Aga se polakomi i dok je otvatao vrata Kule taj primorac se uvuče unutra. Turci ga ipak uspjeli izbaciti, ali dok su za njim zatvarali vrata, primorac podmetne ruka između zida i vrata, te ostali primorci uspiju provaliti u Kulu gdje su sasjekli na komade sve koje su našli unutra. Tada im se pridruži i mletačka vojska pod upravom generalnog providura Petra Valiera i zauzmu "Kulu od Norina".

Narodni pjesnik fra Andrija Kačić Miošić u svojoj pjesmi o zauzeću Kule, opisuje da su prije mletačkog zauzimanja kule brodovim sa 40, to učinilo 5 junaka, i to imenom: Toma Kusturić i Jakov Zmijarević iz Jezera, Grgur Damić Bogunović iz Baćine i Cvjetko Bilas iz Lavčanja (Gradac). Na čelu im je bio serdar Nikola Vladimirović iz Jezera. Oni su zauzeli Kulu za vrijeme dok su Turci bili u Gabeli na slavi Bajrama, i za svoje junaštvo bili su nagrađeni od dužda mletačkog Marka Antuna Justinijanija (Marcantonio Giustinian).

Ponovno tursko osvajanje Kule

Već slijedeće godine (1686.) paša Hercegovine okupio je vojnike koji su mu bili dostupni i uputio se osvojiti nazad Norinsku kulu.

Drugo Mletačko zauzimanje

Dvije godine potom, 1688. opet je mletačka vojska odlučila zauzeti Kulu, ovaj put su krenuli pod upravom generala Jerolima Cornera na galijama u Neretvu. Kako su Mlečani napali Kulu topovskom paljbom, Turci su brzo pobjegli iz Kule, vidjevši da se neće moći obraniti. Ovaj događaj je bio od velike važnosti, jer je od tada donja Neretva bila potpuno slobodna i od tada počinje ponovno naseljavanje što povratnika i drugih iz primorja, što izbjeglica iz drugih krajeva, koji su bježali od turske torture.

Francusko Carstvo

Kada je 1797. godine pala Mletačka Republika pred Napoleonom, Dalmacija je došla u vlast Francuskog carstva. Dekretom cara Napoleona od 14. studenog 1811. vodstvo Kule Norinske povjereno je Frani Nonkoviću (potomak Nikole Nonkovića, serdara neretvanske krajine, koji je u ove krajeve prebjegao iz Hutova u Hercegovini oko 1685. god. i nastanio se u Opuzenu).

Austrijsko Carstvo

Nakon Napoleonovog poraza, vojska Austrijskog Carstva počele su postepeno ulaziti u Dalmaciju, te su 1813. godine došli i u Opuzen, gdje je austrijski zapovjednik major Marojević piše 30. studenog 1813. iz Opuzena Frani Nonkoviću zapovjedniku Kule Norinske i poziva ga da mu preda Kulu. Frano Nonković iz Kule odgovara pismom 2. siječnja 1814.: Pod svaku cijenu vojnička dužnost ne samo da mi ne dopušta, da predam Kulu, već mi priječi svako daljnje ovakovo dopisivanje. I tako je još punih šest mjeseci Kula bila u rukama francuskog pristaše Frane Nonkovića. Tek nastojanjem svećenika franjevaca iz Zaostroga i svoje obitelji Frane Nonković ostavi Kulu, ali prije toga potopi topove u Neretvu, a spise, kasu i zastavu zakopa u gabeoskoj tvrđavi, te Kula dođe u vlast Austrije.

Vjetrenjača

Kula je služila u vojničke svrhe još za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine, a kasnije su je austrijske vlasti stavile na dražbu, te ju je kupio unuk Frane Nonkovića, Niko Nonković, koji je Kulu preuredio u mlin na vjetar.

Kula Norinska danas

Tako je ova nekoć slavna i odlučujuća Kula izgubila svoju negdašnju moć, slavu i svoj sjaj. Već cijelo prošlo stoljeće kula je napuštena, a povodom Svete godine 1933./34., 200. godišnjice župe Metković i 250. godišnjice od kada je kula pod hrvatskom vlašću, narod neretvanske doline stavio je na Kulu veliki bijeli križ i spomen ploču za koju je natpis sastavio don Frane Bulić.