Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Mimbelli family from Orebic, ships and history

« Back to Projects Dashboard

Project Tags

view all

Profiles

Mimbelli family history

Antonio Giamarijin Mimbelli'. Iz Portoferraija (Elba) doselio se je u Stankoviće (Donje Selo) u kuću obitelji Bonfiol. Imao je Nadimak Kapo.

"Ivan Antunov Mimbelli" (1722-1790) Zapovjednik dubrovačke Pulake S. Gius, S. Ant. Pad. S Vinc. Ferrero (1761-69 i 1776-83 god. pod novim imenom Madonna del Carmine, poslije rekonstrukcije broda)

U popisu Dubrovački brodova koli su stigli u luku Livorno 1782g. Vinko Ivančević spominje dolazak pulake Madonna del Carmine pod kapetanom Ivanom Mimbelli na 15 XI 1782. nakon devet dana putovanja iz Bizerte. Tada mu je teret bio bob. Ivan Mimbelli je stigao u Livorno i 1766g. Vjerovatno je više puta dolazio ali od toga nemamo dokumentacije.

Antun Franov Mimbelli (1750- 1822), iz Stankovića preselio se je oko 1790 u Orebiće kao domazet kuće Flori. Na brodovima dubrovačke i Mletačke zastave (1765-1806) Zapovjednik (kapetan):

  • S. Gius. S. Biag. S. Eufemia (1780)
  • S. Ant. Pad. . An. Purgatorio (1780- 83)
  • SS. Carm . S. Nicola (1785 - 90 i 1792- 98)
  • S. Antonio i Meotide (1805- 06) (Vlasnik Stjepan Antunov Krša)

Kad je francuska vojska zaposjela Livorno 1796g, Englezi su odmah blokirali luku Livorno i s brojnim brodovima krstarili ispred luke. Iako su puštavali brodove koji su vozili robu neutralaca da uđu u luku, Ivaničević spominje da su vratili u Livorno kap. Mimbellija, iako je išao prazan u traženju tereta. Ovo mora sigurno biti Antun Mimbelli. Vekarić spominje da je 1807g. jedan teret žita stigao u Dubrovnik kada su Francuzi uhvatili Mimbellijev brod sa 3.200 tumula žita i drugih namirnica i sproveli ga u Dubrovnik. Sigurno nije nosio Francusku zastavu. Ovo opet mora biti Antun. Za Stjepana se ne zna gdje je tada bio.

Frano Antunov Mimbelli (1784- ) Na dubrovačkim brodovima (1799-1806), Zapovjednik brika S. Nicola. (1806) Izgleda da je s ovim brikom doselio u New York iz Dubrovnika 1806g. Nema podataka dali je to prije ili poslije pada Dubrovnika pod Napoleonom. Patrizia Pezzini kaže da ga je otac poslao u Livorno da ga tu zastupa, ali to nije moglo biti stredinom devetnaestog stoljeća kako ona predstavlja nego prije Antunove smrti 1822g.

Luka. Antunov Mimbelli' ( 1792 - 1876), U navigaciji (oko 1815- 22). Zapovjednik jedrenjaka vjerovatno braće Flori (1822 i 1827). Godine 1839 osniva u Taganrogu svoju trgovaćku kuću. Od 1851 god. prelazi u Livorno, a u Rusiji (i Mariupolu) posle mu vodi do 1857g. Mato Kovačević.

Ivan Antunov Mimbelli (1796-1880), u navigaciji (oko 1816- 41). Od god. 1839 Prelazi sa Pelješca u Mariupol gdje je sa ostalom braćom Stjepanom i Antunom, osnovao trgovačku kuću "Braća Mimbelli". Vještim poslovanjem Ivan je ubrzo nadmašio brata Luku sagradivši u pedesetak godina više od dvadeset veliki jedrenjaka. U Mariupolu su "Braća Mimbelli" imali velika skladišta žita te čitavu flotilu obalnih jedrenjaka tzv "lotika", pomoču kojih se žito ukrcavalo u brodska slkadišta na sidrištu, jer luka u Mariopolu zbog malih dubina , nije mogla primiti velike Mimbelijeve jedrenjake. Zbog pličine na ulazu u Azovsko more kod Kerča, jedrenjaci nisu mogli ukrcati puni teret na sidrištu u Mariuopolu , te bi ih kod Kerča , poslije pličine , čekale lotike sa žitom da dopune teret.

Ivan Mihov Bijelić (1809-1885) bio je zapovjednik Mimbelijeve velike "lotike" od 2400 staja nosivosti u Mariopolu oko 1840.

Luka Josipov. Mrčević. Patrun obalnih "lotika" u Kerču. Oko 1860

Od 1844 god. Ivan Mimbelli nalazi se u Livornu gdje je i umro. Zapovjednik:

  • La Harpe (oko 1820-28)
  • Renove nave Fortunata Chelli (oko 1822)
  • Flori. (1838)
  • Fortunata Chelli (II). (1838 i 1841).

Antun Antunov Mimbelli (1801-1880), Patent kapetana 1828g. Na zapovjedništvu Fortunata Chelli doživio je u Crnom Moru neku nezgodu što ga je navelo da zauvijek napusti more.

Zapovjednik:

  • Panselinos (1836-38)
  • Meotide. (1839)
  • Fortunata Chelli. (1838-40)
  • Calmius. (1843)

Stjepan Antunov Mimbelli (1805-1881)

Zapovjednik

  • Stefano Flori (1837 -40)
  • Calmius (1840- 43)
  • Giussepino. (1858)

God. 1845 prelazi s obitelji iz Pelješca u Mariupol, a 1864 god. u Livorno. God.1880 likvidirao je brodarsko društvo "Braće Mimbelli" rasprodavši nekretnine i najveći dio brodova. Umro u Livornu.


U 19. stoljeću Mimbellijevi su najjača Pelješka brodovlasnićka obitelj. Kroz skoro 40 godina oni trgovali i transportirali žito iz Rusije sa Azovkog mora u Livorno, Marseille, Barcelonu i čak u Irsku i Englesku.

Rusko žito iz luka Azovskog i Crnog mora sve do druge polovice 18. stojeća dolazilo iz Carigrada, Soluna ili Smirne, odakle se dalje razvozilo na Zapad, Međutim taj je izvoz, sve do 1800 skroman. Godine 1803 krenulo je iz Crnog mora 825 jedrenjaka punih žita, od toga 18 pod dubrovačkom zastavom.

Da bi ovi trgovci-kapetani u Crnom moru lakše došli do žita nicale su u tim lukama mnogobrojne trgovačke firme. Uz trgovce iz drugih europejski zemalja nalazi se tamo mnogo bokeljskih i dubrovačkih trgovaca. Među Dubrovčanana ima, naravno, i Pelješčana, od kojih su Florijevi vjerovatno među prvima tamo nastanjeni. U 1804 g. dubrovačka vlada potvrđuje da je Antun Luke Flori podanik Republike i da se sada nalazi stalno u Taganrogu gdje je izravni zastupnik Stjepana Krše i drugova. Kao njihov punomoćnik on trguje novcem svojih upravitelja. I od 1808 nalazi se u Taganrogu Stjepan Flori, trgovac žitom.

U to vrijeme izvanjadransko brodarstvo poluotoka Pelješca dosegnulo je svoj prvi vrhunac . Pelješćani su 1800 god. bili vlasnici 174 od 240 jedrenjaka Dubrovačke flote. Kapetani sa pelješca su tada bili na 80 brodova dubrovačke zastave a najveći dubrovaćki brodovlasnik tog vremena bio je pelješćanin Stjepan Krša (1753-1830) iz Orebića. Brodovi njegovi uglavnom bili su angažirani u prijevozu žita iz crnomorski luka u luke zapadnog dijela Sredozemljog mora : Livorno, Marseille i Barcelonu.

Ove prve godine 19. stoljeća se je već osječalo posljedice napoleonskih ratova i kontinentalne blokade. Ulazak francuske vojske u Dubrovnik 25 Svibnja 1806 i okupacija grada, imali su katastrofalan učinak na brodarsku djelatost Dubrovčana. Dubrovačke brodove zbog toga su plijenili Rusi, Englezi, a i Francuzi, tako da u jedan mah prestaje svaka plovidba dubrovački brodova. Oni se zaklanjaju u mnogim lukama, a bilo ih je raštrkanih po cijelom Sredozemlju od Odesse i Carigrada do Livorno i Gibraltera. Već u kolovozu g. 1806, zbog teškoća na koje je nailazila dubrovačka plovidba, vlada piše konzulima da nalože dubrovačkim brodovima da otpuste posadu ostavivši na brodovima samo potrebnu stražu. Kapetani su do potrebe mogli sada i prodati brodove, ako je prodaja bila povoljna za njih. Francuzi su, u lukama koje su zaposjeli, ukinuli dubrovačke konzulate, pa tako je i Livornu prestao rad tadašjeg konzulata. Dubrovački brodovi u Livornu trebalo je za svoju zastavu sv. Vlaha zamjene tuđinskom , tj italskom. A i u drugim lukama , kao Carigrad , francusko poslanstvo isposlovalo je da dubrovački brodovi također zamjene svoju zastavu. U istočnom dijelu sredozemljog mora , na Levantu, četrdestak Peljeških jedrenjaka vijest o francuskoj okupaciji Dubrovnika zatekla u Carigradu. Neki su kapetani uzeli tursku zastavu a neki prodali svoje brodove. Nema podataka pod kojom zastavom su Florijevi ( i Kršini) brodovi stavili ali je mogućnost da su prihvatil rusku. U ovo doba nalazimo braću Luku i Ivana Mimbelli na dubrovačkom šambeku kapetana Paljetka, (pod engleskom zastavom). Ovaj je svojim gusarskim brodom napadao i plijenio brodove duž afričke i španjolske obale zapadnog Sredozemlja , pa je španjolska vlada, navodno, bila raspisala veliku nagradu za njegovu glavu. Poslije tog burnog razdoblja, braća su, zapovjedaući brodovima svog ujca Stjepana Florija, stekla potreban kapital, što im je omogućilo da se osamostale i osnuju vlastite tvrtke.

Osim da je Antun Franov Mimbelli bio zapovjednik 1805 i 1806 g. bombarda S. Antonio i Meotide i njegov stariju sin Frano bio zapovjednik 1806g brika S. Nicola. Vekarić o njima ne daje više detalja poslije pada dubrovačke republike. Najvjerovatniju je da su oni surađivali sa Kršom i Florijevima. S. Antonio i Meotide bio je pod vlasništvu Stepana Krše, a S. Nicola je imao mnogo suvlasnika među kojim su billi Krša i Mimbell. (Izvor imena Meotide dolazi od starogrčkog naziva za Azovsko More.) Dakle se može prepostaviti da su Antun i Frano Mimbelli trgovali i prijevozili žito iz Azovskog Mora u zapadno sredozemlje. Patrizia Pezzini (Gli stretti rapporti tra Livorno e Ragusa di Dalmazia) nam to potvrđuje. Ona kaže da je Antun Mimbelli poslao sina Luku u Mariupol da zastupa obiteljske poslove. Nešto kasnije poslao je starijeg sina, Franu, u Livorno da ga tu zastupa. To se je navjerovatnije dogodilo između 1815g. kad su svršili napoleonski ratovi i Antunove smrti 1822 god. Vekarić kaže da su se u to doba pelješki brodari počeli vračati svoje brodove na Pelješac, pod zastavu novog državmog gospodara --- Austrijsko Carstvo. Antun se najsigurnije tada vratio Orebiću gdje su mu žena i dva mlađa sina preživjeli doba napoleonskih ratova.

Dvadestih godina 19. stoljeća večina peljeških jedrenjaka uposlena su u prijevovozima žita iz Levanta u Livornu, Genovu ili Marseiile. Brača Flori imaju u Carigradu sjedište bogate trgovačke kuće i banke, a u Livornu i Londonu filijale. God. 1827 gotovo svi su ukrcali teret žita u Taganrogu. To je konjuktura koja će u tim prijevozima trajati više od dvadeset godina sve do početka krimskog rata.

Tu su konjunkturu -- uz pomoć braće Flori -- najbolje iskoristili Mimbillijevi. Za brzi uspon te obitelji koja je u nepunih trideset godina sagradil vlastitu flotu od nekih četrdesetak većih i manjih jedrenjaka, veliku zaslugu imaju pelješki pomorci. Jer posade svih brodova braće Mimbelli isključivo se sastoje od Pelješčana. Oni su na njihovim brodovima, istina, bili nešto bolje plačeni od posada drugih brodova austrijske mornarice, ali su za taj višak svojim brodovlasnicima donijeli milijune.

U drugoj polovici 19. stoljeća pelješki jedrenjaci plove sa žitom iz ruskih luka u Crnom moru izravno u Englesku ili Irsku. The London Evening Mail objavio je dolazak broda u Englesku 1850 g.

" The Padre Mimbelli of Austria, from Odessa, with a cargo comprising the large quantity of 4000 quarters of wheat."

U prvoj polovici 19. stoljeća putovanja austrijski brodova van Sredozemlja i Atlantika bila su rijetka i iznimna. Prvo poznato putovanje na Sumatru kreće iz Marseillea studenom 1850g. pod zapovjedništvom kapetana Bože Murine . Poslije četiri mjeseca stigao je u luku Pulo Pinang na otoku Sumatri. Tu je prodao 200 tona sol. U četiri mjeseca nakrcao je brod teretom papra, riža, šečera, trske i kositra. . Pet mjeseci je trajao povratak do Marseillea, gdje su stigli u siječnju 1852g. Putovanje je trajalo svega 15 mjeseci.

Priča o Mimbelima

Riječ je, o sudbini zadnjih izdanaka znamenite obitelji Mimbel(l)i, koja se ugasila prije gotovo stotinu godina. Čuveni i veoma bogati orebićki kapetan, Antun Mimbeli, i njegova supruga,nisu dopustili svojemu sinu, jedincu Baldu, da se oženi kćerkom njihove guvernante, Ruskinje, u koju je mladić bio neobično zaljubljen. Uzgred rečeno, ta veza između orebićkih pomoraca i Rusije i te kako je evidentna. Baldovim roditeljima je, navodno, smetalo što se njihov sin zaljubio u djevojku preskromna podrijetla i tuđe vjere, pa je ta zabrana ostala konačno. On se stoga nije nikada oženio i njegovom smrću 1911. godine ta se loza potpuno ugasila. Baldo je nastavio živjeti u Trstu, ali svoj Orebić nikada nije zaboravio. Neprekidno mu je pomagao novčanim sredstvima, a naročito se zalagao za pomoć siromašnima. Tako da ga se i danas može smatrati najvećim dobrotvorom Orebića. To mu ipak nije smetalo da živi izrazito bonvivanski te da, na primjer, za samu jednu noć, u Beču prokocka jedrenjak. Nije mu bilo teško, jer ih je posjedovao cijeli niz. Obiteljski mauzolej Ali najdirljiviji dio te priče ima i svoj likovni dokaz. Baldo Mimbeli je, naime, na groblju pored crkve Gospe od Anđela dao podignuti obiteljski mauzolej, rad kipara Ivana Rendića. Taj otmjeni spomenik na groblju iznad Orebića, ukrašen je pozlaćenom ruskom kupolom, a njezina se pozlata nekoć stalno obnavljala kako bi, odozgo s brda, danju i noću svojim bljeskom upozoravala sve morske prolaznike. Na fasadi mauzoleja ističe se skulptura mlade žene s prema dolje okrenutim vrčem u ruci, iz kojega istječe tekućina. To je simbolično predočenje nesuđene Baldove supruge, a spomenuto istjecanje vode označava kraj roda Mimbelijevih.

List of ships owned by Mimbellis

  • Panselinos (1827). - kap. Antun Mimbelli (1836-38), Antun Vickov Pilković (1838-42) ( ?) Ivanišević, NikolaTunjica (1851-1855)
  • Flori (1831). Kap Ivan Mimbelli (1838) , Župa, Vicko Tunjica (1842-1849). Josip Bijelić (1850-1852). Mato Šunj (1856-58) Stjepan Štuk (1858-59), Ivan Gurić (1858),
  • Meotide (1838), kap. Antun Mimbelli (1839) kap Ivan Gurić. (1838, 1841 i 1843) Vicko Matković (1845-50). Nikola Breša (1850-55) Vicko Marinković (1855-56), Ivan Štuk (1859), Nikola Tunjica (1860) ; Nostromo Marko Luketa
  • Azoff (1836). kap Vicko Matković (1841-1845). Frano Gurić (1848) Antun Jakulić (1854-55) ;
  • Fortunata Cheli. kap Ivan Mimbelli (1838 i 1841). .? Fisković, Josip Župa (1839-42), Nikola Župa (1841-42)
  • Calmius Kap Stjepan Mimbelli (1840-43)Antun Mimbelli (1843), Božo Murina (1845- 46), Nikola Murina (1856-57). Antun Ivanov Pilković (1854-55) Ivan Fisković. (1843-45). Josip Šunj (1847-54)
  • Padre Mimbelli (1847) - kap. Božo Murina, (1848-53) Krilić, Šunj, Frano Štuk (1858 i 1861-63), Aristid Gurić (1861) Antun Marinović (1868-73)..; Nostromo Luka Antunov Buntjelić, Ivan Curać
  • Diletta Mimbelli. Stjepan Fisković. (1847-48) Ivan Gurić (1855), Frano Kriletić (1870), Ivan Skorić (1865-1870), Nikola Breša. (1856-60) . Kap Nikola Tunjica (1861-64)
  • Fortunata Mimbelli kap Ivan Tunjica (1852-56) Šimun Štuk (1848-1849), Ivan Gurić (1846-1850) Nikola Župa (1846)

.

  • Franz Mimbelli kap Antun Jakulić (1848-1850)
  • Luchino (1858) ***
  • Francesco Luca Kap Šimun Luketa (1852-53), Jakov Krelić (1854-56). ? Despot, Miho Ivanišević. (?). Marko Skorić. (1882-1883)
  • //photos.geni.com/p13/f7/0c/e4/34/5344483bab184ca6/cej44kap_t2.jpg Fratelli Mimbelli kap Božo Murina (1854-55), Nikola Murina (1859-61) Ivan Tunjica (1864-65)
  • Cognate Mimbelli. - kap Šimun Štuk (1854-56), Župa, Ivan Kraljević (1861 -62), Luka Fisković (1863). ; Nostromo. Luka Antunov Buntjelić , Ivan Curać, Antun Njakara
  • Ricupertato ((1856) ***
  • Bald. Stef. Mimbelli. Kap Nikola Murina. (1863)
  • Caterina M. Kap Tunjica
  • . Giuseppino. (1858) kap Stjepan Mimbelli (1858)
  • Nuovo Livorno (1861) ***
  • Svisda Mimbelli- kap Đuro Dobrilović
  • Panselinos II. (1863). - kap. (?)Buntjelić, Breša
  • . Ida (1873) ***
  • Giovanni Mimbelli kap Baldo Vidović(1869) ?Njakara, ?Suhor
  • . Margherita Mimbelli kap. Orebić, Krstelj
  • . Maria. Mimbelli. (1870) ***
  • . Marietta. Mimbelli (1870) ***
  • . Fanny Mimbelli (1870). ***
  • . Luca G. Mimbelli (1878) kap Luka Mrčević (1871- 1881). . Od oko 1878 Antonio Mimbelli ; kap Rafo Petrović (1878)
  • . Luca Stefano Mimbelli (1870) kap Luka Mrčević (1871- 1881)
  • Stefano Mimbelli (1870) kap Ivan Krstelj (1873)
  • Olga (1873) ***
  • . Maddalena Mimbelli (1874) kap Mato Gurić (1880)
  • . Luca figlio Mimbelli (1878). ***
  • Favorita (Ljubimica) Mimbelli - kap. Kovačević, ivan Gurić (1846-50) Ivan Tunjica (1857), Petar Brailli (1861) potonula u Crnom Moru sa cijelm posadom 1861
  • Madre (Majka) Mimbelli - kap. Baldo Novak ((1861), Nikola Župa (1848-54) , Antun Orebić (1854-55), Vicko Pilković (1860) , Luka Mrčević (1862).

Fani Mimbelli - 1864. god., nestao u Crnome moru

  • Luca ( Luka ). Padre - kap Pavo Švago, Vicko Tunjica (1854-58), Vicko Marinković (1860-63), Ivan Kraljević (1865)

Sources: