Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Svećenici / Catholic priests from Croatia

« Back to Projects Dashboard

Project Tags

view all

Profiles

  • Jozo Boglić (1864 - 1921)
    svećenik službovao u raznim župama dubrovačke biskupije - priest at various churches in Dubrovnik bishopric
  • Ivan Nikola Jakša (deceased)
    župnik u Kaštel Štafiliću Maria Hektorovic's son (born out of wedlock, father was Julio Jaksa) was a priest at Kastel Stafilic and who later moved to Trogir.
  • Fra.Marin Giljević (1703 - 1782)
  • don Ivan Ostojić (1893 - 1980)
    Ostojić, Ivan , hrvatski crkveni povjesničar (Povlja na Braču, 6. XI. 1893 – Split, 22. IX. 1980). God. 1916. diplomirao teologiju u Zadru. Do 1928. bio je kapelan u Pu...
  • Budimir Arneri (c.1626 - d.)
    Bondumier, sin je Rafaela i hvarske plemkinje Kornelije Hektorović. Posvetio se duhovnom, svećenićkom pozivu. Bio je kanonik hvarskoga Stolnoga kaptola.

MAKARSKA DIOCESE is one of the oldest dioceses in Croatia. While, for example, the Zagreb diocese was founded 1094, Hvar 1147, Sibenik 1298, and Banja Luka and Mostar 1881., Makarska diocese was created before the arrival of the Croats on the Adriatic. It was first mentioned at a church council in ancient Salona 4th May 533, and some scholars believe that it is well established before that. Documents signed during coucil by Stephanus Muccorensis, episcopus ecclesiae Muccuritanae from macro (Stephen of Makar) Bishop of the Diocese of Makarska. _________________________________________________________

MAKARSKA BISKUPIJA jedna je između najstarijih biskupija u hrvatskim zemljama. Dok je, npr. zagrebačka biskupija osnovana 1094., hvarska 1147., šibenska 1298., a banjalučka i mostarska tek 1881., dotle je makarska biskupija nastala još prije dolaska Hrvata na Jadran. Ona se, naime, spominje na crkvenome saboru u antičkoj Saloni 4. svibnja 533. godine, a neki učenjaci smatraju da je ona osnovana i prije toga. Spise spomenutog sabora potpisao je i Stephanus Muccorensis, episcopus ecclesiae Muccuritanae, Stjepan od Makra, biskup makarske biskupije.

Svećenici po mjestima odakle su / Catholic priests by place of origin

Makarska

Podgora

Drašnice

Podaca

Igrane

Baška Voda

Tučepi

  • Brbić o. David, umro u Živogošću 19. VI 1961. u 83 g. /
  • Brbić don Marin, bio je franjevac pa se sekularizirao, umro u Rogotinu 13.X 1942. g./
  • Brbić don Šimun, koralni vikar u Makarskoj, gdje je i umro 1891, a pokopan je u Tučepima. G. 1895. kosti su mu prenesene u novu misničku grobnicu./
  • Brbić o. Toma, umro od kapi u Živogošću 22. II 1932./
  • Bušelić o. Božidar, umro u Zaostrogu 4. VII 1926. u 49 g. /
  • Bušelić o. Stanko, rođen 2. VI 1913. umro 19.9.1987./
  • Bušelić o. Šimun, umro u Trstu 22. V 1901. u 41. g. Tjelo mu je preneseno u Ttučepi i sahranjeno u misničku grobnicu./
  • Čović o. Filip, umro 5. V 1784. u 30 g. od zarazne bolesti./
  • Čović o. Frano, umro u Starom Gradu 22. II 1832. u 30. g. od zarazne bolesti/
  • Čović o. Grgo, pomagao župniku u Tučepima 1676-1680. g./
  • Čović o. Marko, župnik u Tučepima 1695. g./
  • Fra Mirko Čović (1908-1980)
  • Čović o. Stipan, umro u Makarskoj 12. II 1849. u 76 g. /
  • Grubišić o. Lovro, utopio se u Vrulji kao mladomisnik vozeći se brodom za Makarsku 1737. g./
  • Grubišić o. Paškal, profesor na bogosloviji, provincijal, umro u 60. g. života dne 21. VI 1797./
  • Lalić o. Frano, umro u Makarskoj 14. II 1786 u 52. g./
  • Lalić o. Jere, umro u Makarskoj 1721. g./
  • Lalić o. Ludvik pomagao u Tučepima 1680-1690./
  • Lalić o. Šimin, stariji, umro u Makarskoj 1723. g./
  • Lalić o. Šimun, mlađi, umro u Zaostrogu 31. VIII 1814. u 90. g./
  • Loboević o. Miho, umro u Živogošću 1775. Ljetopis o njemu piše da mrtvar makarskog samostana bilježi da je isti rođen u Tučepima, ali da nema pisanih dokumenata da je to pleme postojalo u Tučepima. No iz popisa plemaena od 1667. do 1730. vidi se da je to pleme bilo u Tučepima./
  • Luketinović fra Petar, laik, umro u Makarskoj 1811./
  • Mravičić fra Frano, klerik, umro u Sinju 23. XI 1928. u 18. g./
  • Mravičić fra Jakov, klerik, umro u Makarskoj 1724. g./
  • Mravičić fra Nikola, klerik umro u Zagrebu 28.4.1948. u 21. g./
  • Radunović o. Miho, rećeni Šarić, umro u Imotskom 1754. g./
  • Šarić o. Ilija, umro u Zaostrogu 16. X 1904. g./
  • Šarić o. Klement, umro u Lovreću 24. IX 1896. u 61. g./
  • fra Anđelko Šimić (1920-2005)
  • fra Božidar Šimić (1915-1943)
  • Šimić o. Ivan , stariji, umro u Kninu 18. VII 1839. u 56. g./
  • Šimić o. Ivan, mlađi, umro u Živogošću 10 XI 1896./
  • fra Alojzije Vjekoslav Šimić (1905-1945)
  • fra Valentin Šimić (1920-1945)
  • fra Mate Šimić (1848-1926) /
  • Visković fra Filip, klerik, poginuo 17. VII 1722. dok je zvonio protiv nevremena u Makarskoj./
  • Visković o. Jere, umro na Braču 24. XI 1779. u 65 g./
  • Visković o. Josip, rođen 21. III 1915./
  • Vuletić reč. Mijačika fra Marijan, laik, umro 5. XII 1819. g. u 60. g./
  • Vuletić reč. Mijačika o Marko, pomočnik u Tučepima 1695. g./

Iz Tučepi su neke obitelji preselile u Makarsku. Iz tih obitelji imamo nekoliko svećenika koje možemo smatrati tučeplanima:

  • Čobrnić don Josip (1789-1852), doktor teologije, kanonik u Makrskoj, studirao u Padovi, predavao retoriku u Asolu, klasične jezike u Zadru i Splitu, promicatelj prosvjete u Makarskopj./
  • Čobrnić don Mate, župnik u Makarskoj 1775./
  • Čović don Andrija, rođen u Makarskoj 1794./
  • Čović – Bego o. Ivan umro 4. XI 1777./
  • Grubišić don Auzgustin (1810-1882), profesor i poznati govornik, Grubišići su iz Olova, a nastanili su se u Tučepima odakle su prešli u Makarsku.
  • Grubišpić don Klement (1725-1773), opat, posljednje je godine proveo u Tučepima. Napisao djelo o glagoljici. Prijatelj A. Fortisa./
  • Grubišić don Josip, rođen u Makarskoj 28. III 1782./
  • Ševeljević don Ivan, rođen 20. VIII 1783. Vjerojatno je i on starinom iz Tučepi.

Zanimljivo je da je 1848. bilo u Makarskoj četi kanonika: Josip Čobrnić, Josip Grubišić, Ivan Ševeljević i Andrija Čović koji su starinom iz Tučepi. Nije poznato da od njihovih obitelji postoji više itko u Makarskoj.

Kotišina

Brela


Zaostrog

Janjina



Rašćane

Časne sestre

  • Iz Tučepi je bilo malo časnih sestara.
  • Brbić s. Evanđelista (Emilija) r. 21. XII 1938./
  • Brbić s Mihaela (Mara) r. 14. IX 1914./
  • Čović s Lucijana (Matija – Mara) r. 1. X 1890, umrla 22. I 1961./
  • Čović s. Paulina (Kornelija) r. 17. I 1910./
  • Terezu Čobrnić, sestru kanonika Čobrnića.

Podaci o svećenicima i časnim sestrama iz Tučepi : Dr. o Milan Šetka TUČEPOSKA SPOMENICA Prigodom 300.godišnjice matičnih knjiga Tučepi 1968


Povijesti i spomenici

Podgora je rano naseljena najviše zahvaljujući svome dobrom zemljopisnom položaju. Prvi put se Podgora u pisanim dokumentima spominje 1571. godine kao jedno od mjesta koje Venecija uzima pod svoju zaštitu, nakon turskog poraza u bitci kod Lepanta. Iz tog doba postoje ostaci groblja sa ponekim sačuvanim nadgrobnim spomenicima. Crkva Sv. Tekle spominje se 1630. godine. U Gornjoj Podgori koja je bila naseljena do velikog potresa 1962. godine, postoji niz ostataka crkava, a najvažnija građevina, takoder potresom oštećena, je velika kula na brdu Roščići iz vremena turske najezde. Kula je izgubila na svom “borbenom” izgledu s obzirom da je s vremenom preuređena za stanovanje. Važniji povijesni spomenici su i Crkva Svih Svetih, sagradena 1764. i Kapela Svetog srca Isusovog koji je 1804. dala sagraditi obitelj Mrkušic. Crkva Svih Svetih je najveća, a ujedino kulturno i povijesno najvrjednija crkva u Podgori. Gradnja prve crkve na tom podrucju započela je odmah nakon velikog potresa 1667. god. Zvonik je nadograđen u 19.st.Još se priča da su Podgorani sami s magarcima prinosili kamenje sa stare crkve srušene u potresu, kako bi mogli odma graditi novu crkvu. Ova crkva je jedna od najmonumentalnijih kasno baroknih crkava u Dalmaciji. Ima 7 oltara, od kojih su 5 u cijelosti mramorni. Na preostala 2 menze su mramorne, a nadogradnja je drvena. Od svoje gradnje, ova crkva bila je središte duhovnog života cile Podgore. To je i ostala sve do gradnje nove crkve 1964.god Tijekom svoje duge povijesti sve do današnjih dana Podgora je bila okrenuta moru i živjela je od mora, iako je sve do druge polovice dvadesetog stoljeca svojim vecim dijelom bila smještena malo više na Biokovu. Planina je tada naselje štitila od opasnosti koje su dolazile sa mora, poput pljackaša i gusara, a i zemlja je plodnija podalje od mora zbog saliniteta zraka i tla. Nakon velikog potresa 1962. godine Podgora se u potpunosti okrenula moru. Njeni stanovnici su svoje nove kuæe gradili što bliže moru, radije nego da obnavljaju stare oštećene u Gornjoj Podgori.

In English:

Podgora was inhabited early due to its geographical position. The first time Podgora appears in written documents is in 1571, as one of the places under the protection of Venice, after the Turkish defeat at the Battle of Lepanto. From this period there are remains of a cemetery with some tombstones preserved.

The Church of Sv. Tekle was mentioned in 1630. Gornja Podgora was inhabited until a large earthquake in 1962. Here, there are numerous remains of churches, and the most important historic building, also damaged in the earthquake, is the large tower on the hill Roščići dating from the time of the Turkish invasion. The tower has lost its "warlike" appearance since it was eventually adapted for housing. Important historical monuments include the Church of All Saints, built in 1764. and the Chapel of the Holy Heart of Jesus, built in 1804 by the Mrkušića family.

The Church of All Saints is the largest, and both culturally and historically, the most valuable church in Podgora. Construction of the first churches in the area began immediately after the great earthquake of 1667. The bell tower was reconstructed in the 19th century. The story is that Podgorani themselves with donkeys used the stones from the old church that had been destroyed in the earthquake, so they could immediately build a new church. This church is one of the most monumental late Baroque churches in Dalmatia. There are 7 altars, of which 5 were entirely marble. The remaining 2 canteens are marble, upgraded with timber. Since its construction, this church was a center of spiritual life in Podgora.

During its long history, and to this day, Podgora has faced the sea and made its living from the sea, although until the second half of the twentieth century, most of the town was located a little higher up on Biokovu. The mountain village was thus protected from the dangers that came with the sea, like robbers and pirates, and the land further away from the sea was more fertile due to air and soil salinity. After the great earthquake in 1962, Podgora was completely oriented to the sea. Its residents have their new houses built closer to the sea, rather than reconstructing old ones in Gornja Podgora.