Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
There are already 129 genealogy profiles with the Bošković surname on Geni. Join now to find your relatives.

Bošković Genealogy and Bošković Family History Information

‹ Back to Surnames Index

Share

view all 129

Profiles

About the Bošković surname

Boškovići su često Hrvati, dobrim dijelom iz srednje Bosne, a u manjem broju mogu biti i Srbi (okolica Belog Manastira) te Crnogorci (Bijelo Polje, Crna Gora). Razmjerno najviše Boškovića u proteklih sto godina rođeno je u srednjebosanskoj općini Kreševo, gdje se svaki dvadeseti stanovnik prezivao Bošković. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće Boškovića u oko šesto domaćinstava (247. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno osamsto, pa se njihov broj do danas udvostručio.

Glavni migracijski pravci Boškovića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Kreševa (BiH) u Đakovo, iz Gradačca (BiH) u Županju te iz Kreševa (BiH) u Zagreb.

Boškovići su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 140 općina i 200 naselja, pretežito u urbanim sredinama (61%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (200), Splitu (90), Samoboru (90), Đakovu (80) i u Selcima na otoku Braču (60).

http://www.zupa-nevesinje.com/files/file/Migracije.pdf

Marijan Sivrić: MIGRACIJE IZ HERCEGOVINE NA DUBROVAČKO PODRUČJE OD POTRESA 1667. DO PADA REPUBLIKE 1808. GODINE

Genealogija Boškovića iz Orahova Dola

BOŠKOVIĆ

Prezime Bošković patronimičkog je postanja. Zbog toga se susreće u raznim krajevima, pa je vrlo rašireno i staro. To se gotovo podjednako odnosi na Hercegovinu i na teritorij bivše Dubrovačke Republike. U studiji Dubrovnik i okolina Ilija Sindik tvrdi da su Boškovići u Gradu (Dubrovniku) iz “Orahova”, tj. Orahova Dola u Popovu. Njihov dolazak u Dubrovnik on smješta u vremenski interval od 1637. do 1667. godine.122 To bi, tek djelomično, bilo ispravno. Naime, zbog svog patronimičkog podrijetla, ovo prezime nastajalo je i u pojedinim područjima Republike.123 Riječ je, prema tome, o posve neovisnim rodovima.

Dolazak Boškovića iz Orahova Dola u Dubrovnik mogao bi se pomaknuti u nešto davnije vrijeme – drugu polovicu 16. stoljeća. Svakako je gornja vremenska determinanta I. Sindika utemeljena na podatcima iz matičnih knjiga, od kojih najstarija počinje s 1637. godinom. Upisi u maticama župe Grad koji se odnose na Boškoviće, u 17. stoljeću su brojni. Ima ih oko tridesetak. Samo jedan dio, kako se moglo utvrditi, odnosi se na doseljenike iz Hercegovine. Prvi upis u maticama, 15. lipnja 1642., odnosi se na smrt Marka Boškovića iz Orahova (Dola), koji je preminio u 60. godini. I sljedeći podatak je zapis o smrti pedesetogodišnjeg Šimuna (Simone) Boškovića.124 Vrlo je zanimljiv i sadržajan upis 12. rujna 1648. krštenja Ilije (Elli), sina Boška Boškovića i žene mu Damjane, oboje iz Orahova (di Bosco Boscouich e di sua consorte Damiana ambi di Orahovo). Krstio ga je “Marco Georgii Natali”, župnik iz Popova. Kumovi su mu bili također iz Orahova. Riječ je o Miji Grge i Ivani Mihe Natalija (Michiele Gregorio e Giouanna di Michiele Natali ambi di Orahouo).125 Zanimljiv je i upis 22. ožujka 1649. u kojem se spominje Mate Bošković iz Orahova.126 On kumuje Marici, kćeri Mate Petrova iz Orahova (Dola) i Marte Damjana (Damjanović ?) iz Popova.127

Zanimljiv je spomen i Nikole Boškovića u upisu od 20. rujna 1701. kada kumuje Miji, sinu Mije Matijaševića iz Diklića i Florije (Cvijete) Mije iz Lisca.128 Riječ je o Nikoli129, ocu znamenite obitelji Bošković iz koje je, između ostalih, potekao i znameniti učenjak Ruđer Bošković. Poznato je da je Nikola već (cca 1690.) bio u Dubrovniku, gdje se bavio trgovinom. Boško Bošković oslobodio je u Notarijatu, 5. srpnja 1690., sina Nikolu očinske vlasti, dajući mu punu slobodu djelovanja, na svoju korist i očev ponos. Boško Bošković bio je dobro poznat kancelaru (Zuboviću), koji veli: “Bosikus Boscouich de Popouo mihi cancellario optime notus.” Iz ovoga je jasno da je Nikolin otac nosio obiteljsko ime Bošković, kao i njihovi predci mnogo prije, a ne da je Nikola po dolasku u Dubrovnik promijenio staro u novo obiteljsko ime (Bošković), što su neki pokušali “dokazati”.130

Ostali upisi u maticama župe Grad u drugoj polovici 17. stoljeća odnose se na Boškoviće podrijetlom iz Primorja. Riječ je o obiteljima Ivana Boškovića i njegove žene Kate, kćeri Rade Sladojevića, odnosno o njihovoj djeci.131 Dosta podataka ima i o drugoj obitelji Boškovića iz Primorja. Riječ je o Miji, sinu Bože Boškovića i žene mu Frane, kćeri Petra Zubovića, te o njihovoj djeci.132 Jednako tako ima dosta podataka o Stjepanu, sinu Mije Boškovića, oženjenom Anom, kćerkom Nikole Andrijaševića.133 Iz Primorja je i Rafael, sin Ivana Boškovića.134 Ivan Mije Boškovića iz Primorja, njegova žena Nika, kćerka Nikole Perova Grka, i njihova djeca spominju se često u maticama.135

Tijekom 18. stoljeća prezime Bošković u maticama župe Grad vrlo je često. Zanimljivo je da u upisima, izuzev jednog ili dva primjera, nema oznake podrijetla. Vjerojatno je riječ o već ustaljenim stanovnicima, starijim doseljenicima u Grad, pa zbog toga i nije bilo potrebe da se to posebno ističe. Među njima je, kako izgleda, ponajviše Boškovića iz Dola u Primorju. Međutim, ima i onih koji su dolazili iz Hercegovine, ponajviše iz Orahova Dola, ali i nekih drugih mjesta u kojima su Boškovići prebivali.

Već od početka 18. stoljeća pa dalje obilje podataka ima o djeci Nikole Boška Boškovića, doseljenika potkraj 17. stoljeća, rođena u braku s Paulom Bettera. Obitelj je bila brojna – šest sinova i tri kćeri. Iz te obitelji osim Ruđera, redovnika – isusovca i svestranog znanstvenika, najznamentija je pjesnikinja Anica. Još dvojica Ruđerove braće bili su redovnici – Bartul – isusovac i Ivan Dominik – dominikanac. Najstariji brat Božo bio je državni službenik i umro je 1786. u 90. godini života. Dvojica braće umrla su veoma mladi – Marko kao osmogodišnje dijete 1715., a Petar 1727. u 24. godini života. Smrću pjesnikinje Anice 1804., u dobi od 90 godina, ugasio se ovaj slavni ogranak Boškovića u Dubrovniku, podrijetlom iz Orahova Dola, a koji nije ostavio potomstva.136 Čak i pjesnikinja Anica u svojoj oporuci iz 1804. prisjetila se svojih rođaka Boškovića u Orahovu Dolu. Ostavila im je, uz ostalo, dvodijelni legat (u vidu zaklade): jedan dio za školovanje i izobrazbu darovitih, a drugi za ispomoć siromašnim i potrebitim iz roda Bošković.137

Iz roda Nikole Boškovića iz Orahova Dola, dolazili su tijekom 18. stoljeća njegovi bliži i dalji srodnici. Među njima posebno su se isticali trgovci Mate i Marko, koji su, kao i Nikola, primljeni u Bratovštinu lazarina.138 U drugoj polovici 18. stoljeća spominje se Tomo Bošković, njegova žena Katarina i njihova djeca. Tomo (1721. i 1792.) se doselio u Dubrovnik (Grad) oko 1781. U maticama se spominje i 1769., te ponovno 1796. kada mu je umrla supruga Katarina.139 Tomo je u oporuci svećenika Nikole Boškovića, kojemu je stric. Tako doznajemo da je i on doseljenik iz Orahova Dola u Hercegovini.140 Obitelj je izumrla potkraj 18. stoljeća.141 Nikola Tomin Bošković (1745. - 3. travnja 1821.) doselio se iz Orahova Dola iz ogranka Tomičić u Dubrovnik (Pile) oko 1771. godine. Obitelj živi u Gradu u drugoj polovici 19. stoljeća, a možda i nakon toga.142

Nikola Bošković, vojnik, čini se da je doseljenik iz Orahova Dola. U upisu je rođenja sina Marka 1706. godine, gdje je kuma Ana, kći Ivana Boškovića. Ivan se spominje 1734. kao svjedok na vjenčanju Petru Mitroviću iz Popova.143

Marko Tomičić Bošković (1777.-1847.) iz Orahova Dola doselio se u Dubrovnik (Pile) 1803. godine. Po struci je bio zapovjednik broda. Potomci su mu živjeli i u drugoj polovici 19. stoljeća. Vlaho Đure Boškovića iz Orahova Dola u Popovu doselio se u Grad oko 1820. godine. Proces doseljavanja Boškovića iz ogranaka Tomičić i Kristić iz Orahova Dola nastavio se i u sljedećem razdoblju. Kad je riječ o Boškovićima doseljenima iz Orahova Dola, spomenimo i to da se u maticama župe Trebimlja spominju u više sela u Popovu – Cicrini, Veljoj Međi i Orahovu Dolu 1710., Ravnom 1722. i Češljarima oko 1730. godine.144

Đuro, sin Stjepana Boškovića iz Dobranja (Georgium Stephani Boscovich de Dobragne et Thomam aliter Annam filiam Stephani Moneta seu Obradovich), 1799. je u upisu vjenčanja.145 Doselio se u Grad iste, 1799. godine. Nalazi se i u upisima rođenja djece: Ignacije (1801.), Marije Ane Josipe (1802.) i Jakobe Benedikte Josipe (1804.) godine.146 U Hutovu se Boškovići spominju prvi put u maticama 1723. Imali su i nadimak Kadijić. Matice župe Lisac spominju ih već 1665. godine.147

Ostali se upisi Boškovića u maticama župe Grad u 18. stoljeću odnose pretežito na doseljenike iz Dola u Primorju, pa ih nećemo uzimati u razmatranje.