Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
There are already 305 genealogy profiles with the Filipović surname on Geni. Join now to find your relatives.

Filipović Genealogy and Filipović Family History Information

‹ Back to Surnames Index

Share

view all 305

Profiles

About the Filipović surname

Opći podaci o plemenu Filipović

Prezime je izvedeno od osobnog imena Filip, koje je naša prilagođenica grčkog imena Philippos (grčki philos = prijatelj + hippos = konj), koja je kod nas stigla preko latinskog Philippus.

U Hrvatskoj danas živi 6.300 osoba s prezimenom Filipović,a ima ih posvuda. Istog su jezičnog postanja i prezimena: Filipi (220, Zadar), Filipić (360, Međimurje, Dalmacija), Filipin (110, zapadna Slavonija), Filipov (Vinkovci), Filipušić (srednja Dalmacija), Pilić (450, srednja Dalmacija), Pilipić, Pilipović (1.000, Lika, Zagora, sjeverna Dalmacija).

Filipovići iz Ramljana hercegovačkog su podrijetla ili posve precizno doselili su iz Rame. Majka kasnije poznatog franjevca fra Jeronima Filipovića (Rama (?)1688 - Sinj 1765), hrvatskog crkvenog pisca i prvog provincijala novoutemeljene Franjevačke provincije Svetog Kaja (kasnije Presvetog Otkupitelja) sa sjedištem u Sinju (1735) stigla je 1687. godine pod grad Sinj, odakle je prešla u Ramljane, gdje su Filipovići dobili zemlje. Njegov rođak također franjevac fra Petar Filipović, pisac dvotomnog Ljetopisa franjevačkog samostana u Sinju, piše 1756. godine da ga je na Ogorju (u Ramljanima) 1703. godine krstio fratar Ramljak fra Jakov Pavlinović. Dakako, u Hercegovini postoje i Filipovići sa starinom u Brotnju. Naime, u staroj matici krštenih u franjevačkom samostana u Zaostrogu, u kojoj su upisivana krštenja od 1660. do 1738. godine, spominju se kao djelitelji sakramenta krštenja trojica fratara iz Graca, župa Brotnjo (danas Krehin Gradac pokraj Čitluka) s prezimenom Filipović: fra Andrija, fra Ivan i fra Ilija Filipović.

U znamenitim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću Filipovići su zabilježeni: u Gracu pokraj Čitluka 1741/1742 godine biskup fra Pavo Dragićević je zatekao dvije obitelji: Šimuna Filipovića s 5 i Vida Filipovića s 4 duše. U tom popisu Filipovići su u Rami zabilježeni u tri mjesta: u Proslapu (obitelji Luke Filipovića sa 6 i Bartulova s 5 članova), u Podboru (21-člana obiteljska zadruga Filipa Filipovića) i u Orašcu (7-člano kućantsvo Ivana Filipovića).

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine Flipovića više nema u Rami, ali ih ima u Gracu (7-člane obitelji Jakova i Šimuna Filipovića), te u Batinu pokraj Posušja (obitelji Jure Filipovića sa 16 i Stipanova s 8 duša).

Dio hercegovačkih Filipovića prešao je i na islam, a o njima je na svoj način progovorio i fra Petar Bakula (1816-1873), pisac kultnog Šematizma hercegovačke franjevačke provincije za 1867. godinu. On tvrdi „da je njegovo pleme u 17. stoljeću nosilo prezime Filipović i da su se prozvali Bakule iz odvratnosti prema poturčenjacima i progoniteljima katolika, Filipovićima iz Livna.“

O podrijetlu bosanske begovske obitelji Filipovića postoje mnoga mišljenja a danas je najprihvaćenije ono po kojem su oni potomci islamiziranog zagrebačkog kanonika Franje Filipovića. Prvotno su Filipovići imali imanje na području Glamoča. „Najstariji je poznati član obitelji veleposjednik Mehmed-beg (umro 1682. godine). Njegov sin Jusuf-beg zarobljen je 1648. godine pri mletačkom zaposjedanju Klisa, ali je uskoro bio na slobodi pa je kao alajbeg 1650. godine obnavljao Knin; 1652. godine ponovo je zarobljen i odveden u Bresciu, gdje je ostao do oslobođenja 1659. godine. Opljačkao je Zemuničko polje 1663., a 1671. godine sudjelovao je u pregovorima o razgraničenju osmanlijskih i mletačkih posjeda u Dalmaciji Njegov sin Mehmed-beg pao je oko 1673. godine u mletačko zarobljeništvo, u kojem se nalazio i 1680. godine. Godine 1809. Derviš-beg Filipović vodio je odred bosanske vojske protiv pobunjenika u Srbiji. Nakon uspostave austrougarske vlasti 1878. godine Filipovići počinju igrati važniju ulogu u političkom životu.“

O vezama Filipovića oba vjerozakona ostao je spomen s početka 18 stoljeća. Naime, u izvješću s pohoda Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, kojoj je pripadala i Dalmacija, opći komesar Reda male braće fra Ivan de Vietri iz 1708. godine navodi se da je „crkvu Svetog Mihovila u Trilju 27. studenog 1700. godine župniku i gvardijanu sinjskom fra Šimunu Filipoviću darovao Muhamed-beg Filipović iz Livna.“

Vratimo se Filipovićima iz Ramljana. Osim fratara Filipovića prvi poznati pripadnik tog roda je Mijo Filipović, koji se u vrijeme uprave općeg providura Alvisa Moceniga 24. ožujka 1697. godine javio na natječaj venecijanskih vlasti sa svojom ponudom za ubiranje poreza zvanog desetina. On je ponudio da će za područje Muća i Konjskog odvojiti 475 reala, a za Cetinu „di qua“ i „di la“ (područje oko Cetine od Zadvarja do Vrlike) 2.180 reala.

Taj Mijo Filipović pokojnog Grge upisan je u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Zminovu (danas Muć Donji); njegov brat Tadija Filipović pokojnog Grge (25 članova obitelji, 44 kanapa zemlje) i Ante Filipović pokojnog Ivana (18, 42) upisani su također u zemljišniku iz 1711. godine sa stalnim prebivalištem u Ramljanima.

U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine Filipovića više nema u Muću Donjem (pojavljuje se prezime Filipušić), dok se u Ramljanima broj obitelji s prezimenom Filipović povećao na sedam, kojih su domaćini bili: trojica Josipa, Ivan, Jure, Marko i Nikola; godine pak 1948. u popisu stanovništva u Ramljanima je zabilježeno 9 Filipovića obitelji.

Danas su Filipović s 12 obitelji i 25 duša drugi po brojnosti rod u Ramljanima. Na sinjskom području u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine nije obrađeno područje (Podvaroš, Ćurlini), koje su nastanili pripadnici banderije harambaše Ivana Filipovića. Ipak i u tom zemljišniku ali u sklopu banderije harambaše Ilije Maretića u Donjem Dicmu upisana je dvočlana obitelj Mate Filipovića pokojnog Gašpara, koji će također u istoj banderiji biti upisan i u Alberghettijevu zemljišniku (1725 - 1729).

U Alberghettijevu zemljišniku (1725 -1729) obrađeno je i područje banderije harambaše Ivana Filipovića (Podvaroš-Sinj, Ćurlini), na kojem su tada živjele četiri obitelji s prezimenom Filipović: harambaše Ivana, njegova imenjaka Ivana, zatim braće Jure i Marka te obitelj Ante Filipovića.

Dvočlano prezime Filipović Grčić vrijedno je spomena zbog veoma zanimljive osobnosti don Ivana Filipovića Grčića, prvog poznatog dugopoljskog župnika, zaslužnog branitelja i poticatelja za oslobođenje od turske vlasti.

Nakon neuspjelog pokušaja oslobođanja Sinja od Turaka krajem ožujka 1685. godine don Ivan Filipović Grčić doveo je iz Sinja više od tisuću osoba (200 obitelji) i smjestio ih između Solina i Poljica, a koje će organizirano vratiti na njihova ognjišta 1688. godine.

Godine 1686. Sinj je oslobođen, a u odbijanju ponovnog turskog napada na sinjsku tvrđavu krajem ožujka 1687. godine u borbama pokraj mosta u Hanu posebno se istakao taj svećenik i ratnik. Kao vojni kapelan sudjeluje 1691. godine u napadima krajišnika na Turke u dubini njihova teritorija (Livno, Glamoč i Kupres). Primjerice tada je zapaljeno grad Livno, posječeno dvadesetak Turaka, mnogi su bil zarobljeni, zaplijenjeno je tisuću ovaca i 200 grla krupne stoke. Na povratku u Cetinsku krajini poveli s livanjskog područja 300 kršćana. U tom pohodu posebno se junaštvom istakao vojnik Mate Filipović Grčić, brat don Ivanov, što je 18. siječnja 1691. godine posvjedočio sinjski providur Lorenzo Zorzi. Don Ivan Filipović Grčić i brat mu harambaša Mate na junački su način 1697. godine obranili od turskog napada Filipovića kulu u Podvarošu (Sinj).

I u sudbonosnoj obrani Sinja u ljeto 1715. godine, dana 7. kolovoza na ultimatum Mustafe paše Čelića u ime opkoljenih branitelja upravo je don Ivan Filipović Grčić odgovorio „da mu zapovjeđeno od njegova generala neka ne prima pisma i neka odbije svaki odgovor, a brani do posljednje kapi krvi svekolike posade.“ Za zasluge u borbama s Turcima venecijanske vlasti nagradile su Filipovića Grčića zemljom u Sinjskom polju.

„Ja Dom Ivan Filipović ili Garčić“, kako sebe oslovljava, u Veneciji 1704. godine „smoim trudom i svelikom pomnjom“ pretiskao je Beside fra Matije Divkovića, tada jednu od najpopularnijih knjiga na hrvatskom jeziku, namijenjenu svećenicima koji bogosluže na hrvatskom jeziku ali i rijetkim pismenim svjetovnjacima. Knjiga je tiskana bosanicom ili bosančicom, pismom koje se naziva i hrvatskom ćirilicom, tada veoma korištenim u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni.

Ovo smo sve naveli stoga da bismo još jednom potvrdili zasluge katoličkih svećenika na ostvarivanju hrvatskih narodnih posebnosti i očuvanju vjere, kako s krunicom tako i mačem u ruci.

MAKARSKA KRAJINA - BRELA

This was written by Professor Filip Škrabić in IZ POVIJESTI: RAZVOJ PREZIMENA I OBITELJI U BRELIMA. See link below for more information on family names from Brela.

http://www.brela.com/brolanenses/prezimena/index.htm

English translation follows.

FILIPOVIĆ U BRELIMA

Ime je nastalo od osobnog imena Filip (Pilip). Iz oblika tog imena zapažamo da je ime uzeto iz štokavskog dijela Zagore koja nema suglasnik f već ga zamjenjuje sa p. Ondje se ime Filip (od grčkih imenica philos "prijatelj" i hippos "konj", pa je Philipp "prijatelj konja") izgovara Pilip-odatle prezime Pilipović i druga slična prezimena. Od Pilipović je nastalo breljansko prezime Filipović. Stariji Breljani izgovaraju i danas Pilipovići, Pilipovića kuće, Pilipovića njiva i sl., a u starijim popisima obitelji nalazimo prezime Pilipović koje nose preci današnjih Filipovića. Pored zaseoka u kojem danas žive Filipovići u Solinama, posjedovali su građevinske objekte i živjeli u Prosiku, Krugu i ispod sv. Nikole (Zabrdom). Obitelj Stjepana Filipovića (Pilipovića) koju je činilo sedam članova nalazi se na popisu starosjedilaca Brela koji je sačinio Jure Celigoj 27. lipnja 1686. godine među Klarićima i Ursićima. Prema matičnoj knjizi Omiša za 1799. godinu u Brelima je živjela obitelj Filipovića i vodi se pod
rednim brojem 101. a činili su je:

Nikola Filipović, 70 godina
 Ana žena Nikolina
 Ilija sin Nikolin, 40 godina
 Ivanica žena Ilijina
 Mate sin Ilijin, 22 godine
 Ante sin Ilijin, 11 godina
 Ivka kći Ilijina
 Matija kći Ilijina
 Stjepan sin Nikolin, 39 godina
 Šimun sin Stjepana, 11 godina
 Ivan sin Stjepana, 3 godine
 Nikola sin Stjepana, 1 godina
 Jelena kći Stjepana
 Mate sin Nikolin, 35 godina
 Martin sin Nikolin, 24 godine
 Luca žena Martina,
 ukupno 16 članova.

U Elaboratu Austrijskog katastarskog premjera od 1830. godine Filipoviće susrećemo kao vlasnike građevinskih objekata u četiri zaseoka:

a) Prosik - Stjepan Filipović i Stjepan Ribičić posjedovali su ruševinu čiji su ostaci i dams vidljivi, ispod Klanca i veliki kompleks zemlje čiji su i danas djelomično vlasnici Filipovići a preostali dio posjeduju Škrabići, Jakiri i Novaci,
 b) Krug - Stjepan, Mate i Ante pok. Marka,
 c) Zabrdo (ispod crkve sv. Nikole) - Stjepan,
 d) Soline - Bepica i Mate.

Stanje objekata upućuje da su Filipovići najprije odselili iz Prosika u Krug, zatim iz Kruga još bliže moru u Soline gdje i danas žive. Zabrdom ispod sv. Nikole Filipovići su gradili staje kao i svi Primorci.
Prema popisu stanovništva koji je vršen 1948. godine u Republici Hrvatskoj u Brelima su živjele 53 osobe u 13 obitelji.

FILIPOVIĆ IN BRELA

The name originates from the personal name Philip (Pilip). From the shape of the name we see that the name is taken from štokavian of Zagora, which has no consonant f, but it is replaced with p. There is the name of Philip (from the Greek noun Philos “friend” and hippos “horse”, and Philipp “friend horse”) is pronounced Pilip-hence the name Pilipović and other similar names. From Pilipović emerged the Breljanska surname Filipović. Elders of Brela spoken today Pilipović, Pilipović home Pilipović fields, etc., while older families find lists that carry the surname Pilipović are ancestors of todays Filipović. In addition to the hamlet in which they now live in Soline, Filipovići owned buildings and lived in Prosik, Krug and below St. Nicholas (Zabrdom). The family of Stjepan Filipović (Pilipović) consisted of seven members and is noted in the Aboriginal Brela List made by George Celigoj on July 27th 1686 among the families Klarić and Ursić. According to the register book of Omis in 1799, listed under number 101, there lived in Brela a Filipović family and they were listed as such:

Nikola Filipovic, 70 years Ana, wife of Nikola Ilija, son of Nikola, 40 years Ivanica, wife of Ilija Mate son of Ilija, 22 years Ante, son of Ilija, 11 years Ivka, daughter of Ilija Matija, dughter of Ilija Stjepan, son of Nikola, 39 years Simun, son of Stjepan, 11 years Ivan, son of Stjepan , 3 years Nikola, son of Stjepan Jelena, daughter of Stjepan, 1 years Mate, son of Nikola, 35 years Martin, son of Nikola, 24 years Luca, wife Martin, total of 16 members.

The Austrian Study catastral survey of 1830, Filipovic were registered as owners of buildings in four hamlets:

a) Prosika - Stjepan Filipović and Stephen Ribičić possessed the ruins of whose remains were visible and Dams, below the gorge, and a big complex country which are now part owners Filipović and the remainder have Skrabic, Jakir and Novac, b) Krug - Stjepan, Mate and the late Ante, Marko c) Zabrdo (below St. Nikole) - Stjepan d) Solin - Bepica and Mate.

Balance of objects indicates that the Filipovići first migrated from Prosika to Krug, then from Krug to closer to the sea in Soline, where they live today. Zabrdom front of the church Nikola Filipović built barns around Primorje. According to the Census that was conducted 1948 in the Republic of Croatia, in Brela lived 53 people in 13 Filipović families.