Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
There are already 2 genealogy profiles with the Kardum surname on Geni. Join now to find your relatives.

Kardum Genealogy and Kardum Family History Information

‹ Back to Surnames Index

Share

view all

Profiles

About the Kardum surname

S jezičnog stanovišta "prezime je nastalo od turskog kardeš/kardas, karrdd'm (=kardum, "veliki prijatelj", "pobratim").

Danas u Hrvatskoj živi 1.270 osoba s prezimenom Kardum (srednja i sjeverna Dalmacija). Istog jezičnog postanja su i prezimena: Kardaš (190, Petriinja), Kardašević (Zagreb), Kardašić (Petrinja), Kardo (Osijek), Kardoš (170, Sinj, Slavonija), Kardun (Našice, Sinj, Duga Resa).

Kardumi na mućkom području danas žive jedino u Ramljanima. Tu ih nije bilo 1711. godine, a pojavljuju se kao novo prezime između 1755. i 1757. godine, te s prezimenskom kombinacijom Kardum Filipović između 1774. i 1776. godine.

U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine upisano je pet obitelji s prezimenom Kardum: Ivanova, Josipova, Jurina, Petrova i Vicina, dok je popis stanovništva 1948. godine u tom selu zatekao devet Kardumovih obitelji.

Danas u Ramljanima žive 4 obitelji s prezimenom Kardum, koje imaju ukupno 14 duša.

Kardumi su u Ramljane mogli doseliti iz Dugopolja, gdje je u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine nadbiskup Ivan Laghi zabilježio dvije obitelji s prezimenom Kardumović (duža inačica prezimena Kardum): Jurinu sa šest članova i dvočlano kućanstvo umirovljenog svećenika (popa glagoljaša) don Vida Kardumovića, koji je od 1706. godine do 1718. godine bio dugopoljski župnik. O njemu ćemo još govoriti u ovom radu.

Gdje je starina roda Kardum? Na to pitanje odgovorit će posredno stare isprave, sačuvane u Rimu i Makarskoj. Dok se nalazio na pastirskom pohodu u Zagvozdu 1707. godine, makarski je biskup Nikola Bijanković (1645-1730) primio pismo od zapovjednika tvrđave Rog (danas Roško Polje pokraj Tomislavgrada) dizdara Ahmeta Izakagića, koji ga moli "da primi mladića Grgu Kardumovića i odgoji ga za svećenika, da bi onda kršćanski vjernici mogli imati svetu misu svakoga blagdana. Izakagić ga je još molio da bi biskup svake godine došao u njihov kraj i blagoslovio polja. A da bi Bijankovića obligirao, poslao mu je na dar jednoga konja, koji će mu, piše Izakagić, dobro poslužiti pri gradnji katedrale u Makarskoj. Bijanković je odmah odgovorio na to pismo i obećao da će nastojati udovoljiti toj želji i učiniti sve da bi narod bi utješen."

Tri godine kasnije (1710) Bijanković je u sklopu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji posjetio i Roško Polje, gdje je bio prijateljski primljen od dizdara Izakagića i roškopoljskog kapetana Zelil-age (Zejnil-age) Sutlijaševića. I ovom je prigodom Izakagić preporučio Bijankoviću Grgu Kardumovića, koji se već dvije godine školuje za svećenika, "a Bijanković mu je obećao da će ga za Uskrs zarediti ako bude imao dovoljan patrimonij." Sutradan je biskup dijelio sakrament krizme u susjednim Vojkovićima, a "za vrijeme objeda posjetio ga je dizdar Izakagić sa svojim bratom i tom prigodom pismeno pred biskupom dodijelio kleriku Kardumoviću patrimonij od 30 kanapa zemlje. Takvim postupkom jednog muslimana bili su zadivljeni, smatrajući to jedinstvenim slučajem na svijetu."

Dakle, godine 1710. Grgo Kardumović je imao oko 25 godina, jer su se u toj životnoj dobi zaređivali svećenici, pa je mogao biti rođen oko 1685. godine. Njegov pak otac mogao je biti rođen oko 1655. godine, a to znači da su Kardum(ović)i zasigurno bili stanovnici Roškog Polja od polovice 17. stoljeća pa do vjerojatno 1687/88. godine, kada je uslijedila poznata seoba oko pet tisuća katoličkog življa s područja Duvna, Livna, Glamoča, Kupresa, Rame, Rakitna i Doljana na od Turaka oslobođene teritorije, pod vlašću Mletačke Republike. Upravo stoga biskup fra Pavo Dragićević nije u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godine zabilježio Kardum(ović)e u Roškom Polju, niti bilo gdje u cijeloj Bosni i Hercegovini. Dakle, odselili su izvan Bosne i Hercegovine, pa zašto ih dio nije mogao naći novo prebivalište upravo u Dugopolju?

Podatak da rod Kardumovića već 1706. ima svećenika, don Vida Kardumovića, župnika u Dugopolju (mogao je biti rođen oko 1675. godine) svjedoči da je dio Kardumovića već doselio iz Roškog Polja u Dugopolje. Dio ih je još u Roškom Polju, jer odatle mladi Grgo Kardumović 1708. godine odlazi u Makarsku učiti za svećenika. Sve ovo svjedoči da su Kardumovići ugledan rod u oba prebivališta. Kasnije će roškopoljsko-dugopoljski Kardumovići imati još jednog svećenika imenom Grgo, koji će nakon zaređenja uzeti redovničko ime fra Mate. Grgo fra Mate Kardumović živio je od 23. veljače 1862. do 4. travnja 1922. godine.

Dakle, Kardum(ović)i sele iz Roškog Polja u Dugopolje, ali i u još neka područja pod venecijanskom vlašću: Lepur, Polača, Vukšić, Prović, Škabrnja (Ravni kotari), Pristeg (Benkovac), Nunić (Knin), a kasnije i u Ramljane.

Ipak Kardumovići se pojavljuju i u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine, kad je u Grahovu zabilježena 18-člana obitelj Ivana Kardumovića. Tu se nazočnost Karduma nastavila do najnovijeg vremena, jer prema jednom popisu katolika u općini Grahovo, obavljenom 12. siječnja 1964. godine, u selu Luci živi pet obitelji s prezimenom Kardum: Ivana Markova (8 članova), udovica Marta (6), Anđe, udovice pok.Filipa (6), Ivana Ilijina (4) i Anđe udovice pok. Stipana (7).

Otkud Kardumi u Grahovu? Vratili su se s venecijanskog na tursko područje, što nije ništa neobično, a to su turske vlasti često podsticale i pomagale, jer od opustjelih područja nitko nije imao koristi.

Od grahovskih Karduma je i franjevac Provincije Presvetog Otkupitelja fra Ivan Kardum, kojeg je smrt zabilježena u franjevačkom mrtvaru 1785. godine. Ne znači li ovaj podatak da su Kardumi nazočni u Grahovu i prije 1768. godine. Vjerojatno su bili prebjegli, pa se onda ponovo vratili na pradjedovska ognjišta.

U još jednom mjestu u Herceg-Bosni javlja se u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine prezime Kardum(ović): u Dolama pokraj Ljubuškog, tada stara župa Veljaci, svoj dom imala je 5-člana obitelj Šimuna Kardumovića. Sin Šimuna Karduma Ante (rođen oko 1765. godine) nakon ženidbe s Janjom Markotić iz Otoka pokraj Ljubuškog prešao je u kuću svoje supreuge i njezinih roditelja i rodonačelnik otočkih Karduma. Godine 1922. godine jedan od njegovih potomaka Tadija Kardum iz Otoka oženio se Ivom Kvesić Radić iz Rasna i postao domazet u Rasnom pokraj Širokog Briga, gdje i danas žive njegovi potomci. Danas u Dugopolju živi 12 obitelji i 43 osobe s prezimenom Kardum, a prema obiteljskom nadimku dijele se na: Galebare (podrugljivo) i Rašeljkare.

U knizi Andrije Kačića Miošića, "Razgovori ugodni naroda slovinskog", u dijelu s nazivom "Primorski vitezovi", navodi se harambaša Kardum iz Makarske,koji je ubijen za vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) u Drežnici od strane turaka.