Započnite Moje obiteljsko stablo Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Već postoji 1,093 rodoslovlja profila sa Tomas prezimenom u Geni. Pridružite se i pronađite svoju rodbinu.

Tomas Genealogy and Tomas Family History Information

< Natrag na popis prezimena

Podijeli

O prezimenu Tomas

Postavio Milivoj Vranješ:

Izvor: Monografija "MOJE DRINOVAČKO BRDO", 2009., prof.dr.sc. Anđelko Ađo Opačak

TOMAS i RUNTIĆ-TOMAS

Prezime Tomas je nastalo od osobnog imena Tomo ili Tomislav. Ime Thoma (Tomislav) aramejskoga je podrijetla i znači „blizanci“. U Grčkom jeziku se javlja kao Thomas, a u latinskom kao Tomas ili Toma. Ime se širilo kultom apostola (nevjernog) Tome, sve do našeg primorja, osobito u bizantskom vremenu. Pojavljivalo se često u obliku Tomas, od kojega su nastala prezimena Tomas, Tomasović i sl. Prema Poljičkom zborniku, koji je uz Vinodolski zakonik najstariji pravnopovijesni spomenik na hrvatskom jeziku, Tomasovići se spominju još davne 1482., kada su kao pripadnici jednoga od tri tadašnja plemena, u nazočnosti kneza poljičkog Dujma Papalića bili primljeni u zajedničko susjedstvo s obvezom davanja jedne desetine, a do tada nisu imali udjela u sudstvu i svakoj drugoj časti u Poljicima.

Talijanskim utjecajem nastalo je u hrvatskome priobalju i na otocima nekoliko oblika talijanskih prezimena, kao što su Tomasi, Tomassini i dr.

Prema popisu biskupa Dragičevića iz 1743., vidljivo je da ih je u Župi Drinovci (vjerojatno su to bili upravo Tomasi na Brdu) bilo ukupno pet obitelji sa 34 člana, a 25 godina kasnije (1768) šest obitelji i 51 duša. U isto vrijeme zabilježene su dvije obitelji Tomasa s ukupno 26 članova u Eminovu selu kraj Duvna te dvije obitelji s ukupno 22 člana u Srđevićima kraj Livna. Iz toga je vidljivo da je najviše Tomasa tada bilo u Drinovcima.

Prema Dedijeru Tomasi su starosjeditelji u Eminovu selu kraj Duvna, odakle je jedna grana preselila u Kabliće kraj Livna, vjerojatno tek nešto prije 1800., jer ih nije bilo u biskupskim popisima u 18. stoljeću. U bugojanskoj župi, sedamdesetih godina 20. stoljeća živjele su 23 obitelji Tomasa. One su mogli doći iz Duvna preko Kupresa –za što nema nigdje zapisa ni spomena – ili preko Rame iz Hercegovine, o čemu govori domaća predaja u Bosni.

Prema predajama i prema zapisima, teško je tvrditi da je drinovačka župa, odnosno Drinovci, Ploca i Drinovačko Brdo starina Tomasa. Ipak to se čini najvjerodostojnijim.

Tomasi se prema predaji, smatraju najstarijim stanovnicima Drinovačkog Brda. Postoji mišljenje da su se na Drinovačko Brdo doselili čak negdje od Prozora. Predaja govori da su došli „Pod kljen“ na Buronju, odnosno Drinovačko Brdo, pa se i danas za neke koji vuku korijene od brđanskih Tomasa kaže da su „Ispod kljena“.

Prije njih su, kako govori predaji, na Buronji na Drinovačkom Brdu živjeli stanovnici s prezimenom Matković. Navodno je tu živjelo sedmero braće sa svojim potomcima. Njih je pogodila teška tragedija. Nekoliko se članova obitelji nakon povratka s mise otrovalo te umrlo, jer su pojeli jelo iz lonca u kojem je bila prethodno zmija. Oni koji su preživjeli tu tešku obiteljsku tragediju, odselili su s prostora Buronje. Matkovići su starosjeditelji u Grabovcu u Župi Medov Dolac. Predaja u Medovu Docu govori da su došli iz Hercegovine. Matkovići žive i u Podbablju, Grubinama i Poljicima.

Kraj današnje škole na Drinovačkom Brdu postoje još ostaci zidina i gomila gdje su vjerotjatno živjeli žitelji koji su se po nadimku zvali Katići i Šćulići. Pleme Katići se spominje 1725. u Lokvičićima u Župi Proložac u Imotskoj krajini, potom na Lovreću i Prološcu. Biskup Dragičević 1743. zabilježio je Katiće u Klobuku. Prema Kačiću korijeni su im u Varvari u Rimu. Što se tiče nadimka Šćulići, on bi mogao biti vezan za slično prezime Šćurla , koje se spominje 1726. u Medovu Docu.

Kao što je već kazano i Matkovići su u Medov Dolac došli iz Hercegovine, kada se stvaro Zemljišnik 1726. Još i danas se na Buronji, između škole i Donjih Vranješa, nalaze ostaci Katića i Šćulića gomila (teško je povjerovati da su te gomile podigli Šćulići i Katići, jer je dobro poznato da su ih stvarala ilirska plemena).

Druga legenda ili predaja o podrijetlu Tomasa na Drinovačkom Brdu govori da je na Buronju, na tzv. lokaciju #Pod kljen“, došlo sedmero braće, vjerojatno negdje od Prozora. Bili su iznimno radišni i napredni, pa je njihova bila i jedna mlinica u Peći (navodno je poslije to bila Galića mlinica), što je u to vrijeme bilo veliko bogatstvo. Prema predaji, jedan od braće Tomasa, navodno se zvao Martin, stanovao je u današnjih Ratušića, zbog blizine Peći, apa se smatra da su i današnji Tomasi, koji žive u Plocima, u Ratušićima, potomci tog Tomasa s Drinovačkog Brda.

Tadašnji vezir ih je zvao u Travnik, gdje je stolovao, kako bi ih nagovorio, odnosno prisilio, da mu pripišu tu mlinicu. Ucijenio je Tomase: „Ili mlinicu ili život.“ Najstariji od braće je otišao u Travnik i pod prisilom prepisao mlinicu. Kada se vratio s tom viješću, njegova braća se s tim poniženjem i zulumom nisu nikako mogla pomiriti. Nakon toga su se raselili.

Jedan je otišao u Grabovnik, a zvali su ga i Trstenjak, jer je u poriječju Trebižata bilo tada puno trske. Prema predaji , taj Tomas se zvao Miše. On je imao pet sinova (Matu, Iliju, Andriju, Tomu i Stjepana) koji su se nazvali Mišetići, što im je potom postalo prezime koje nose i danas.

Drugi je otišao u Bugojno, a treći u Banja Luku.

Četvrti je otišao i Drinovce. Navodno je peti otišao u Duvno.

Na Drinovačkom Brdu je ostao Andrija Tomas, djed Stipana Tomasa Grubišušina.

U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Tomasa u više od petsto domaćinstava. Prema popisu tisuću najučestalijih prezimena (po broju nositelja) u Republici Hrvatskoj, a na temelju popisa stanovništva iz 2001., Tomasi se nalaze na 392. mjestu s 1.311 nositelja. Rašireni su u gotovo svim županijama, u ukupno 131 općini i 180 naselja. Migracijski smjerovi brđanskih Tomasa išli su u smjeru Ljubuškog, Osijeka, Splita, Makarske, Mostara, Njemačke itd.

Naraštaji Tomasa (Melića) s Drinovačkog Brda po očevoj lozi

U Tevteru od Arača xupe Ruxichke 1851., gdje su upisivani samo muški, na Brdu su tada upisani VID TOMAS, kao kućedomaćin koji je imao 55 godina (rođen 1796.), vjerojatno na brdu, i njegova tri sina: Andria (1830-1913), Nikola (1829-?) i Blaž (1847-?). Vid Tomas s Brda je imao i sina Ivana koji nije upisan u Matici krštenih već u Matici umrlih Drinovci. Umro je 16. svibnja 1901. Ivan je vjerojatno rođen nakon što je završen popis za turski defter 1851. U Matici umrlih Drinovci stoji podatak da je 1903. umrla Anica Čepo, žena Ivana Tomasa s Brda. Prema predaji, kod Tomasa u Melića na Buronji, bila su četiri brata: Paško, Mate, Blaž i Ivan –Iko. Oni su drugi naraštaj Tomasa na Drinovačkom Brdu koji je upisan u neki valjan dokument i od kojih se, prema Matičnoj Knjizi Rođenih (MKR) u Drinovcima i kazivanju današnjih njihovih potomaka, može slijediti rod po očevoj, odnosno muškoj liniji.

Naraštaji Tomasa (Runtića) s Drinovačkog Brda po očevoj lozi

RUNTIĆ je staro hrvatsko prezime podrijetlom iz Sinja, gdje ih se u selu Donjem Ogorju u proteklih 100 godina rodilo najviše. Danas ih nema puno u Hrvatskoj, svega oko četrdeset domaćinstava. Ima ih u Splitu, Osijeku, Ivankovu kraj Vinkovaca, Zagrebu, Varaždinu.

Vjerojatno su i na Brdo došli iz Sinjske krajine, ali su se potpuno asimilirali i preuzeli prezime TOMAS.

U Tevteru od Arača xupe Ruxichke 1851., gdje su upisivani samo muški, za Drinovce, odnosno Brdo, upisani su JAKOV RUNTIĆ (1790-1870), kao kućedomaćin, koji je tada imao 62 godine, njegov sin Ivan sa 17 godina (1834-1887) te njegov brat Boneta, odnosno Bonaventura Runtić, kojemu su upisane 73 godine starosti (znači da je rođen 1778.). Prema tim podacima proizlazi da su Jakov i Boneta –prvi, a Jakovljev sin Ivan –drugi naraštaj Runtića na Drinovačkom Brdu. Prema MKU u Ružićima, Boneta TOMAS s Brda je umro 1860. Tamo stoji da je imao 100 godina. Međutim. Ako su mu 1851. upisane 73 godine, onda je umro u 82. godini života. Pokopan je na groblju Rašeljka u Drinovcima, dok je Jakov RUNTIĆ TOMAS, umro 24. listopada 1870., u 80. godini života i pokopan je najvjerojatnije, također, na tadašnjem mjesnom groblju Rašeljka u Drinovcima.

Prva upisana osoba u MKR u Drinovcima pod prezimenom RUNTIĆ s Drinovačkog Brda bila je Matija, koja je rođena 25. rujna 1861. (od oca Mate i majke Vide, rođ. Vranješ, koja je umrla 1918.). Nakon tri godine (1864) rađa im se kći Toma koja je upisana u MKR kao TOMAS. Mati i Vidi se rađa još jedna kći Manda (1866-?), a potom prvi sin Mijo (1869.) Svi su oni upisani u MKR Drinovci kao RUNTIĆI. Kada im se 1871. rodio drugi sin, Jakov, upisan je u MKR kao TOMAS, a umro je 1882. (s upisanim prezimenom Tomas). Potom im se rodio treći sin Jure (1876-?), upisan kao RUNTIĆ, i četvrti sin Ivan (1879-1949), upisan kao TOMAS. Mate i Vida Tomas, rođ. Vranješ, imali su i sina Iliju, kojeg nema u MKR Drinovci, ali njegovo ime i prezime je upisano u MKU Drinovci, gdje stoji da je umro 9. travnja 1933.

Literatura:

- Anđelko Mijatović –Zvonko Kordić: Župa Tihaljina

- Poljički zbornik, Zagreb, 1968, str. 82-83

- Milan Nosić –Magdalena Vidinić: Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena, Rijeka 1999

- Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago –Roma, 1962. str. 83

- Miroslav Džaja –Krunoslav Draganović: Sa kupreške visoravni, Baško Polje, Zagreb, 1994. str. 469


- Vjeko Vrčić: Plemena Imotske krajine, Imotski, 1996.

- Franjo Maletić –Petar Šimunović: Hrvatski prezimenik. Pučanstvo Republike

     Hrvatske na početku 21. stoljeća,Zagreb, 2008. str.117.
 

Još jedan prilog o prezimenu Tomas

Izvor: Monografija "ŽUPA TIHALJINA", Duvno 1989. u povodu 100.oblj.obnove župe, fra Jozo Zovko

                          

O prezimenu Tomas

Prezime nastalo svakako od osobnoga imena Tomo ili Tomislav.

Godine 1743. u Drinovcima se nalazilo pet obitelji Tomasa.

U Tihaljinu su u Zaside, doselili vjerojatno uvjenčanjem u drugoj polovici XVIII. stoljeća. Prije 1800. u Tihaljini se spominje bračna zajednica Tome i Agate r. Rosić, 1800. Stipana Tomasa i Dore r. Biošić, nakon 1800. Šimuna i Marte r. Nuić.

Godine 1853. u Tihaljini su dvije obitelji Tomas. Neki Tomasi u Tihaljini imali su i pridjevak Kelave, Kelavići. Iz Zasida se Stipan Tomas (1838-1925) uvjenčao u Kanice i tu su danas dvije obitelji Tomasa Stipinovaca.

Tomas inače, nije osobito rašireno prezime.

Iz Tihaljine Tomasi su selili u Argentinu, USA, Kanadu, Njemačku, Ljubuški, Sarajevo, Ivankovo, Osijek, Slavonski Brod, Čepin, Split, Cerno ...

http://www.tihaljina.com/index.php?option=com_content&view=article&id=52&Itemid=62

I još jedan prilog o prezimenu Tomas:

Podrijetlo

Tomasi su Hrvati, najvećim dijelom iz Hercegovine. Razmjerno najviše Tomasa u proteklih sto godina rođeno je u hercegovačkoj općini Grude, gdje se svaki pedeseti stanovnik prezivao Tomas. U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Tomasa u više od petsto domaćinstava (359. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno četiristo, pa se njihov broj od do danas gotovo učetverostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Tomasa u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Dervente (BiH) i Livna (BiH) u Zagreb te iz Gruda (BiH) u Osijek.

Rasprostranjenost

Tomasi su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 131 općini i 180 naselja, znatno više u urbanim sredinama (70%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (300), Osijeku (110), Slavonskom Brodu (100), Splitu (80) i u Čepinu kraj Osijeka (60).

http://imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-tomas-2

Jedan prilog o prezimenu RUNTIĆ:

O PREZIMENU RUNTIĆ

P. Skok u svom Etimologijskom rječniku uz pridjev rutav sa značenjem dlakav, kosmat navodi i njegovu istoznačicu runtav, pa čak i imenicu runto. Dakako, u osnovi i pridjeva runtav i imenice runto je runo, dlaka na tijelu nekih životinja, primjerice ovaca, a ona je kovrčasta, kudrava, runtava.

Prezime Runtić prvi se put spominje 1753-1754. godine u Lećevici u sklopu dvočlanog prezimena Despotović Runtić.


Runtići su zabilježeni u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine , u kojem su u Lećevici upisane tri obitelji tog roda: Grge, Ivana i Joze Runtića.


U Lećevici je popis stanovništva 1948. godine 4 obitelji s prezimenom Runtić, a na mućkom području 1948. godine zabilježene su u Ogornju Donjem 3 Runtića obitelji.

Danas u Ogorju Donjem živi jedna osoba s prezimenom Runtić.

Runtići nastali od roda Despotovića iz Lećevice, koji je daljom starinom iz Zaostroga na Makarskom primorju.

Od lećevičkih Despotovića još su nastali: Bočine, Buzančići, Čolaci, Ćorvilići, Marčići, Markići, Martinovići, Sivrići, Tešije, s pripomenom da prezime Despotović više ne postoji na mućko-lećevačkom području.

izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"

http://www.ogorje.net/prezime/runtic/136.html