Albin Eder

Dr. Albin Eder, austrijski liječnik koji u Lovran dolazi 1895 te ostaje do smrti 1916, često nazivan ocem lovranskog turizma, vodeća je ličnost u povijesti razvoja ovoga kraja. Kao prvi upravitelj Lječilišnog povjerenstva za Iku i Lovran (osnovana 1909 nakon donošenja lovranskog Lječilišnog pravilnika) uložio je sve svoje napore kako bi realizirao već ranije prepoznate potencijale i kvalitete ovoga područja kao morskog i planinskog turističkog odredišta.

Albin Eder, sin liječnika istog imena, rođen je 1859 u Beču, gdje završava klasičnu gimnaziju, a potom i Medicinski fakultet. Na čast doktora medicine promoviran je 1884. Iduće godine proveo je šest mjeseci na studijskom putovanju po Europi i Sjevernoj Americi. Putovao je po Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj te SAD-u radi proučavanja uređenja i organizacije tamošnjih bolnica, kako bi nova saznanja primijenio u organizaciji i opremanju novog očeva sanatorija u Beču.

S još studentskim iskustvom prisustvovanja na operacijama koje su vršili sveučilišni profesori medicine u privatnom sanatoriju njegova oca, po povratku s puta Eder se 1885 zapošljava kao asistent I. kirurške klinike u Beču kod profesora Eduarda Alberta. Sugestija učitelja i mentora, dr. Alberta, razlog je Ederova dolaska na istarski poluotok. Godine 1892, nakon kratka upravljanja očevim sanatorijem, preuzima mjesto rukovodećeg primarijusa u Primorskom lječilištu „S. Pelagio“ kod Rovinja te napušta Beč.

Već iste godine znatno poboljšava higijenske uvjete rovinjske bolnice, uređuje kirurško odjeljenje i znatno povećava broj kreveta (sa 65 na 153). Od direkcije bolnice 1895. dobiva svjedodžbu i preporuku o radu te se iste godine trajno seli u Lovran.

Kao razloge dolaska u Lovran navodi povoljniju klimu i mogućnost izbjegavanja nesuglasica s časnim sestrama, bolničarkama (budući da je dr. Eder protestant), no njegov prvi kroničar, dr. Mladen Deželić, smatra da je primarni razlog vjerojatno „...blaga klima rivijere ispod Učke...“ i razvoj Opatije kao klimatskog lječilišta, gdje je uvidio i mogućnosti jednaka razvoja Lovrana te priliku za procvat vlastite liječničke prakse.

Od obitelji Persić kupuje 2444 m2 zemljišta na predjelu San Francišk, na kojem još nema izgradnje i koji je tada dio šume djelomično zasađene pitomim kestenom. Ovdje, na terenu uz cestu koja povezuje Opatiju i Lovran, u samo godinu dana podiže Villu Elsu.

Dr. Albin Eder zaslužan je za mnogobrojna postignuća vezana uz revitalizaciju toga grada, unapređenju njegova zdravstva i njegova razvoja kao klimatskog lječilišta. Doktorovim nastojanjem Općina je provela mnoge radove na revitalizaciji mjesta, poput uvođenja kanalizacije, vodovoda i električne rasvjete te premještanja starog groblja iz samog središta u predio Skaje iznad Lovrana.

„Malo je mjesta na zemlji, koje je priroda tako obdarila [...] kao što je to Lovran...“, napisao je austrijski liječnik koji se trajno naselio ovdje, naučio čakavštinu kako bi bio u što boljem kontaktu sa seljacima iz okolice koje je nedjeljom besplatno liječio, te rano prepoznao sve potencijale i kvalitete Lovrana kao moderna lječilišta i zalagao se za njegov razvoj.

Maja Karić: Ostavština dr. Albina Edera u Zavičajnoj zbirci Hrvatskog muzeja turizma UDK 069(497.5 Opatija).02:338.48 61-05 Eder, A.