Antun Gojak

Antun Gojak (1907. - 1986.) studirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a usavršavanje je nastavio na specijalki kod profesora V. Becića, Lj. Babića, M. Tartaglie i J. Kljakovića. Prije Drugoga svjetskog rata radio je kao profesor gimnazije u Mostaru i Slavonskom Brodu. Najveći dio života proveo je u rodnom gradu, gdje je najčešće slikao teme svog zavičaja: pejzaže, mrtve prirode, običaje i poslove običnih ljudi te poneki autoportret. Mjene njegova umjetničkog rukopisa kreću se od akademizma do ekspersivnog prikaza u pokretu, kojim dominira boja. Donaciju Gojak darovala je 1988. g. gradu Makarskoj obitelj prvoga makarskog akademskog slikara, a čine je 132 slike i 201 crtež.

Dvadeset godina nakon smrti makarski slikar Antun Gojak dobio je svoju monografiju, prvi pisani uradak u kojemu se na jednom mjestu može mnogo toga iščitati o njegovom životu. Autorica monografije «Gojak – viđenja i sjećanja», Ivana Kokić, na osnovu donacije slikareva brata Marina-Rine Gojaka, koji je Gradu ostavio 132 slike i 201 crtež, djelomice je, kako sama navodi, osvijetlila život i rad Antuna Gojaka, dok će analiza njegovih radova nastalih u Australiji i drugdje po svijetu morati pričekati neka bolja vremena.

Na 90 stranica Kokić, uz osnovne autobiografske podatke životnog puta Antuna Gojaka, čitateljima predstavlja njegove radove, pokušavajući i kroz njih što dublje razotkriti Gojakov tajanstveni i pomalo buntovnički karakter. U toj analizi posebno mjesto zauzimaju njegovi crteži, preko kojih se, smatra autorica, najbolje i najlakše mogu ustvrditi promjene u Gojakovom umjetničkom rukopisu, od akademizma do slobodnog prikaza u pokretu. A kroz sve je njegove stvaralačke faze, zaključuje autorica, evidentna čvrsta i neraskidiva povezanost s tlom iz kojega je ponikao i koja se trajno i neuništivo reflektira o njegovo slikarsko biće. Upravo se zbog ljubavi prema Makarskoj, iako svjestan da je za slikara utapanje u provinciju riskantna odluka, «majstor s Bidola», kako ga naziva autorica, ipak odlučio stalno nastaniti u Makarskoj u kojoj je, kako to obično s umjetnicima biva, njegova vrijednost prepoznata tek posthumno.

http://www.kronika.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=132...

Crtice iz Gojakova života Antun Gojak rođen je 13. lipnja 1907., na blagdan sv. Ante, u Makarskoj, u staroj makarskoj obitelji. Otac Petar, zvani Pjerin, imao je vlastitu pekarnicu na predjelu grada zvanom Bidol. Pjerin je bio poznati makarski mornar, gostioničar, odnosno hotelijer. Imao je i umjetničkih sklonosti, svirao je harmoniku i izrađivao modele jedrenjaka, od kojih se jedan čuva u fundusu galerije. Mali je Ante pohađao pučku, potom građansku školu te stjecao prve spoznaje o životu, usput se učeći i likovnom izražavanju. Godine 1927. upisao je tadašnju Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Iako je kratko vrijeme radio kao učitelj odnosno profesor, odredio je biti slobodnjakom, jer nije volio nikakve stege. Najdraže mu je bilo šetati makarskim poluotocima Osejavom i Svetim Petrom, a posebno Cvitačkom. Volio je zastati i popričati s običnim ljudima, a nije štedio riječi kad se razgovaralo o kulturi i umjetnosti uopće, povijesti i filozofiji. Što se njegova osobnog života tiče, vjerojatno je sve svoje tajne i intime odnio sa sobom u grob. Pravi kavalir, odmjeren i decentan, o svojim intimnostima nije govorio.

Što Antun Gojak predstavlja Makarskoj i Makaranima?

Radojka Divić, nastavnica

Za Makarsku Gojak ima istu vrijednost kao i Kačić Ako je u makarskoj likovnosti išta veliko, onda je to zasigurno djelo slikara Antuna Gojaka. O tom talentiranom umjetniku i nadasve simpatičnom i dragom čovjeku trebalo bi se puno više pisati i govoriti, jer on je, po meni, za slikarstvo jednako veliko ime kao i Kačić za književnost. Čini mi se da je Gojak za života, a i poslije, bio podcijenjen, i stoga izlazak ove monografije gledam kao jedan korak naprijed u štovanju njegovog lika i djela. Aleksandar Srzić, voditelj Gradske glazbe Makarska Gojak nikad nije bio priznat u širim krugovima Antun Gojak bez sumnje je najveći makarski likovni umjetnik, koji je ostavio dubok trag, kako svojim djelom tako i donacijom slika Gradu, odnosno Gradskoj galeriji. Mislim da njegovo štovanje od strane Makarana nije upitno, ali je problem što se o njemu nikad nije pisalo i govorilo na višim razinama, iako je bio dio visokih umjetničkih krugova.

Ana Kunac, ravnateljica Gradskog muzeja Makarska

Monografija ispravlja nepravdu Vrijednost Gojakove donacije Gradu Makarskoj je neprocjenjiva, isto kao što je nedvojbeno da je on jedan od najvećih makarskih likovnih umjetnika ikad. Je li njegov lik precijenjen ili podcijenjen, ovisi o nama samima, svakom ponaosob. U svakom slučaju, ova monografija je veliki korak da svaka nepravda, ukoliko je počinjena, bude ispravljena.

Igor Dragičević, likovni umjetnik i profesor na Likovnoj akademiji

Odnos Makarske prema Gojaku je skandalozan i genocidan Antun Gojak je makarski Van Gogh vrhunske naobrazbe i još uvijek aktualan. A Makarska se prema njegovom liku odnosi skandalozno i genocidno. Dali su mu one dvije buđale, dva sobička, samo da zamažu oči i dokopaju se njegovih slika. Njegov lik i djelo trebali bi biti daleko više štovani, i to ne samo u Makarskoj, već i na nivou države, jer se zaista radi o kultnoj kulturnoj ličnosti.

Vedran Ribarević, turistički djelatnik i novinski izvjestitelj

Makarski kulturni krugovi zanemaruju Gojaka Iako ne bih znao koji je razlog za to, definitivno je da je slikar Antun Gojak u Makarskoj podcijenjen. Je li to zbog toga što neko vrijeme nije boravio tu, ili zbog nečeg drugog, teško je reći, ali Gojak je zanemaren od strane makarskih kulturnih krugova, zbog čega javnost, osobito mlađe generacije, jako malo znaju o njegovom životu i djelu.

Ivana Gabrić, biologinja i gradska vijećnica

O Gojaku se treba puno više govoriti i učiti - Velikom makarskom slikaru Antunu Gojaku treba dati puno veći značaj nego što ga on danas ima. Postoje razni načini da njegovo djelo bude bolje prezentirano; kroz obilježavanje važnih datuma u Gojakovu životu, pa do edukacije u školi, jer mislim da ima jako puno ljudi koji o njemu ne znaju gotovo ništa.