Francesco Carrara

Is your surname Carrara?

Research the Carrara family

Francesco Carrara's Geni Profile

Records for Frane (Francesco) Carrara

34,375 Records

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Share

Frane (Francesco) Carrara

Italian: Francesco Carrara
Also Known As: "Frano"
Birthdate:
Birthplace: Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Death: Died in Venice, Metropolitan City of Venice, Veneto, Italy
Immediate Family:

Son of Carlo Carrara and Katarina Carrara (Gorda)
Brother of Ivana Bratanić

Occupation: povjesničar, arheolog i konzervator
Managed by: Ozren Čulić Viskota Žava
Last Updated:
view all

Immediate Family

About Francesco Carrara

Frane (Francesco) Carrara

Rodio se u Splitu, 16. studenog 1812. Potječe iz talijanske obitelji koja se u XVIII. stoljeću doselila i Split iz Bergama. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a teologiju je slušao u Zadru. Godine 1836. stupio je u crkveni zavod Svetog Augustina (Augustineum) u Beču, gdje studira arheologiju i povijest te uči kaldejski, sirijski, arapski i hebrejski jezik. Nakon povratka u Split 1841. godine bio je nastavnik vjeronauka i opće povijesti u biskupskom sjemeništu. Studij bogoslovije završio je 1842. godine na Sveučilištu u Padovi, gdje je stekao doktorat. Iste godine je postao privremenim konzervatorom muzeja starina u Splitu, a 1847. postavljen je za honorarnog upravitelja Arheološkog muzeja u Splitu. Godine 1846. i 1848. vodio je prva sustavna iskapanja u Solinu na račun Carske akademije u Beču. Otkrio je perimetralne zidine, kazalište, stara gradska vrata (Porta Caesarea), starokršćansku krstionicu te o svom znanstvenom istraživanju održao zapažena predavanja u Veneciji, Münchenu i Beču. U Trstu je 1844. godine izdao djelo Chiesa di Spalato un tempo Salonitana. U svoje doba Carrara je bio najznatniji učenjak u Dalmaciji. Uz arheologiju i povijest zanimala ga je hrvatska i talijanska književnost . Vodio je borbu za narodni jezik i bio je jezični savjetnik za hrvatski jezik u Zori dalmatinskoj. Napravio je izbor dalmatinskih narodnih pjesama te ih objelodanio pod naslovom Canti del popolo dalmata, a napisao je i geografsko-etnografsko djelo La Dalmazia, prikazavši osobitosti Istre i Dalmacije i ističući njihov slavenski karakter. Svoje radove je objavljivao u domaćim i stranim publikacijama: Gazzetta di Zara, Zora dalmatinska, Danica ilirska, La Dalmazia i dr. U Arheološkom muzeju u Splitu se čuva njegov Dnevnik, kao i rukopisna ostavština u deset svezaka. Frano Carrara je umro u Veneciji, 29. siječnja 1854. godine.

Knjige/Books:

CARRARA, Frano, povjesničar, arheolog i konzervator (Split, 16. XI 1812 — Venecija, 29. I 1854. Podrijetlom je iz talijanske obitelji koja se u XVIII st. doselila u Split iz Bergama. Gimnaziju je pohađao u Splitu, teologiju slušao u Zadru. God. 1836. stupio je u crkveni zavod Sv. Augustina (Augustineum) u Beču, gdje studira arheologiju i povijest te uči kaldejski, sirijski, arapski i hebrejski jezik. Nakon povratka u Split 1841. bio je nastavnik vjeronauka i opće povijesti u biskupskom sjemeništu. Studij bogoslovije završio je 1842. na Sveučilištu u Padovi, gdje je stekao doktorat. Iste godine postao je »privremenim konzervatorom muzeja starina« u Splitu, a 1847. postavljen je za honorarnog upravitelja Arheološkog muzeja u Splitu. God. 1853. otpušten iz službe odlazi za gimnazijskog profesora u Veneciju. — C. je 1846. i 1848. vodio prva sustavna iskapanja u Solinu na račun Carske akademije u Beču. Otkrio je perimetralne zidine, kazalište, stara gradska vrata (Porta Caesarea); starokršćansku krstionicu te o svom znanstvenom istraživanju održao zapažena predavanja 1847. i 1850. u Veneciji, Münchenu i Beču. Carska akademija davala je sredstva za istraživanje rimskih starina slijedeći naputke cara Franje I poslije njegova puta po Dalmaciji 1818. No, kada je 1848. optuživan da je u vezi s talijanskim revolucionarima, Carska akademija mu je uskratila dalje dotacije. Redarstvo se, međutim nije usudilo otpočeti progone, jer ga je štitio biskup Giuseppe Godeassi, koji je 1844. izdao Trstu njegovo djelo Chiesa di Spalato un tempo Salonitana ne osvrćući se na državnu cenzuru. U njemu je C. dokazivao metropolitanska prava splitske crkve i njezin primat pred dubrovačkom. Međutim, kada su učestale optužbe protivnika mu i zavidnika da je liberal, novi biskup Pini otpustio ga je 1849, a njegov protivnik Frano Lanza, sin Karla Lanze, prijašnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu, optuživao ga je da je bio Metternichov doušnik. — U svoje doba C. je bio najznatniji učenjak u Dalmaciji. Uz arheologiju i povijest, zanimala ga je hrvatska i talijanska književnost. Vodio je žestoku borbu za narodni jezik te je s grupom splitskih intelektualaca osnovao »Akademiju na guvnu« (Accademia del guvno), gdje su se vodili razgovori o književnosti, filozofiji i povijesti. Bavio se povijesti Poljica i šire Dalmacije. Napravio je izbor dalmatinskih narodnih pjesama te ih objelodanio pod naslovom Canti del popolo dalmata. Iako se držao Italo-dalmatincem, bio je jezični savjetnik za hrvatski jezik u »Zori dalmatinskoj«. S velikom ljubavi prema svojoj domovini Dalmaciji napisao je geografsko-etnografsko djelo La Dalmazia, prikazavši osobitosti Istre i Dalmacije i ističući njihov slavenski karakter. Njegovom je zaslugom tako opovrgnuto mišljenje da su Istra i Dalmacija pretežno naseljene Talijanima. Po nalogu bečkog Ministarstva za bogoslužje i nastavu započeo je pisati opsežno djelo Antologia italiana, koje je bilo namijenjeno gimnazijama. Djelo je bio zamislio u tri sveska i za života objelodanio samo prvi (1835); poslije njegove smrti u Beču je objavljeno u pet svezaka između 1856. i 1859 (posljednja dva sveska dovršio je Giuseppe Jacopo Ferrazzi). Za boravka u Beču (1845–1848) C. se družio s Vukom Karadžićem, Ljudevitom Gajem, Francom Miklošičem, Janom Kollárom, Vickom Andrićem i dr. Ondje je doživio burne događaje u rujnu, listopadu i studenom 1848. U to je vrijeme održavao veze s narodnim zastupnicima iz Dalmacije. Susrete s njima i svoje doživljaje opisao je u Dnevniku, koji se danas čuva u Arheološkom muzeju u Splitu, kao i njegova rukopisna ostavština u deset svezaka. Radove je objavljivao u domaćim i stranim publikacijama: Gazzetta di Zara (1837, 1839–40, 1842, 1844, 1846–47, 1849), Zora dalmatinska (1844), Danica ilirska (1846), La Dalmazia (1846–47), La Dalmazia costituzionale (1848), Sitzungsberichte der k. Akademie der Wissenschaften (Beč 1848, 1850), L’Istria (1849), Abhandlungen der k. Bömischen Gesellschaft der Wissenschaften (Prag 1851–52). Dio rukopisa čuva se u Arhivu prvostolnog kaptola u Splitu. Dio njegove bogate biblioteke čini temelje današnje Gradske biblioteke u Splitu, a veći dio prodali su njegovi nasljednici. DJELA: Teodora Ducairaa Paleoluglaina. Vienna 1840. — Theses ex universa theologia, quas ad lauream in sacra theologia obtinendam in pervetusta ac celeberrima c. r. Patavina scientiarum universitate propugnandas assumit. Patavii 1843. — Archivio capitolare di Spalato. Spalato 1844. — Chiesa di Spalato un tempo Salonitana. Trieste 1844. — Epoche storiche di Spalato. Spalato 1844. — La Dalmazia. Descritta ... con 48 tavole miniate rappresentanti i principali costumi nazionali. Zara 1846. — Uomini illustri di Spalato. Spalato 1846. — De’ scavi di Salona nel 1846. Padova 1847. — Salona und seine Ausgrabungen. Wien 1847. — Salona e Spalato. Spalato 1848. — Canti del popolo dalmata. Zara 1849. — Della vita e degli scritti di Giovanni Cattalinich. Zara 1849. — Topografia e scavi di Salona. Trieste 1850. — De’ scavi di Salona nel 1848. Denkschriften der k. Akademie der Wissenschaften (Wien), 2(1851) Pr. II, str. 1–16. — De’ scavi di Salona nel 1850. Praga 1852. — Antologia italiana, 1. Vienna 1853, 18562; 2–5, 1856–1859. — Issa. Monografia numismatica. Milano 1904.


LIT.: A. Fenzi: Polemica. Gazzetta di Zara, 1842, br. 69. — F. M. Kovačević: Staroknjixnica nadpopovstva splitskoga uçitelja Frane Carrara. Zora dalmatinska, 1(1844) 17, str. 135–136. — A. De Frisiani: Chiesa di Spalato del prof. ab. Francesco Carrara. La Dalmazia, 1(1845) 20, str. 189–190. — S. Ivičević: Dalmacia. Talianski opisana od Uçitelja Mudroznanca Frane Karare. Zora dalmatinska, 2(1845) 43, str. 342. — Š. Ljubić: Chiesa di Spalato un tempo Salonitana del prof. abate dottor Francesco Carrara di Spalato. Ibid., 13, str. 99–100. — I. Zaffron: Chiesa di Spalato un tempo Salonitana. Ibid., 17, str. 130. — P. Kandler: Della patria di S. Girolamo. All’abate Dr. Francesco Carrara – Spalato. L’ Istria, 1(1846) 84/85, str. 335–340. — A. Paton: Highlands and Islands of the Adriatic Including Dalmatia, Croatia, and Southern Provinces of the Austrian Empire, 1. London 1849, 264–269. — A. Bajamonti: Della vita e degli scritti dell’ Abate Dr. Francesco Carrara. Spalato 1854. — M. Bubanović (M. Dimitrev): Franjo Carrara. Po životopisu J. Ferrari-a Capelli (Cupilli!). Neven, 3(1854) 15, str. 234–237. — I. Kukuljević Sakcinski: Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italije. Zagreb 1873, 33. — C. Fisković: Nekoliko bilježaka o Njegošu i Crnoj Gori iz prve polovice 19. stoljeća. Istoriski zapisi, 5(1952) VIII/4–12, str. 234–237. — Isti: Slikar Vicko Poiret. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1959, 11, str. 165–169. — M. Zorić: Lettere di Francesco dall’Ongaro, Antonio Gazzoletti e Cesare Betteloni inviate a Francesco Carrara. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 1963, 15/16, str. 199–226. — Isti: Romantički pisci u Dalmaciji na talijanskom jeziku. Rad JAZU, 1971, 357, str. 449–452. — C. Fisković: Nekoliko bilježaka o Zori dalmatinskoj i Franu Carrari. Zadarska revija, 21(1972) 5, str. 335–345. — M. Cace: Francesco Carrara di Spalato. Patriota martire, archeologo, storico, geografo, letterato. La Rivista dalmatica (Roma), 4(1973) XLIV/2, str. 111–123. — I. Pederin: Francesco Carrara i njegovi odnosi s austrijskim vlastima. Crkva u svijetu, 10(1975) 2, str. 150–159. — N. Anzulović: Istraživači baštine. Slobodna Dalmacija, 41(1984) 10. III, str. 6. — P. Galić: Odabrana pisma Francesca Carrare Anti Strmiću. Filologija, 12(1984) str. 123–178.

Francesco Carrara U Beču 1841. godine

Francesco Carrara i njegovi odnosi s austrijskim vlastima



CARRARA, Frano, povjesničar, arheolog i konzervator (Split, 16. XI 1812 — Venecija, 29. I 1854. Podrijetlom je iz talijanske obitelji koja se u XVIII st. doselila u Split iz Bergama. Gimnaziju je pohađao u Splitu, teologiju slušao u Zadru. God. 1836. stupio je u crkveni zavod Sv. Augustina (Augustineum) u Beču, gdje studira arheologiju i povijest te uči kaldejski, sirijski, arapski i hebrejski jezik. Nakon povratka u Split 1841. bio je nastavnik vjeronauka i opće povijesti u biskupskom sjemeništu. Studij bogoslovije završio je 1842. na Sveučilištu u Padovi, gdje je stekao doktorat. Iste godine postao je »privremenim konzervatorom muzeja starina« u Splitu, a 1847. postavljen je za honorarnog upravitelja Arheološkog muzeja u Splitu. God. 1853. otpušten iz službe odlazi za gimnazijskog profesora u Veneciju. — C. je 1846. i 1848. vodio prva sustavna iskapanja u Solinu na račun Carske akademije u Beču. Otkrio je perimetralne zidine, kazalište, stara gradska vrata (Porta Caesarea); starokršćansku krstionicu te o svom znanstvenom istraživanju održao zapažena predavanja 1847. i 1850. u Veneciji, Münchenu i Beču. Carska akademija davala je sredstva za istraživanje rimskih starina slijedeći naputke cara Franje I poslije njegova puta po Dalmaciji 1818. No, kada je 1848. optuživan da je u vezi s talijanskim revolucionarima, Carska akademija mu je uskratila dalje dotacije. Redarstvo se, međutim nije usudilo otpočeti progone, jer ga je štitio biskup Giuseppe Godeassi, koji je 1844. izdao Trstu njegovo djelo Chiesa di Spalato un tempo Salonitana ne osvrćući se na državnu cenzuru. U njemu je C. dokazivao metropolitanska prava splitske crkve i njezin primat pred dubrovačkom. Međutim, kada su učestale optužbe protivnika mu i zavidnika da je liberal, novi biskup Pini otpustio ga je 1849, a njegov protivnik Frano Lanza, sin Karla Lanze, prijašnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu, optuživao ga je da je bio Metternichov doušnik. — U svoje doba C. je bio najznatniji učenjak u Dalmaciji. Uz arheologiju i povijest, zanimala ga je hrvatska i talijanska književnost. Vodio je žestoku borbu za narodni jezik te je s grupom splitskih intelektualaca osnovao »Akademiju na guvnu« (Accademia del guvno), gdje su se vodili razgovori o književnosti, filozofiji i povijesti. Bavio se povijesti Poljica i šire Dalmacije. Napravio je izbor dalmatinskih narodnih pjesama te ih objelodanio pod naslovom Canti del popolo dalmata. Iako se držao Italo-dalmatincem, bio je jezični savjetnik za hrvatski jezik u »Zori dalmatinskoj«. S velikom ljubavi prema svojoj domovini Dalmaciji napisao je geografsko-etnografsko djelo La Dalmazia, prikazavši osobitosti Istre i Dalmacije i ističući njihov slavenski karakter. Njegovom je zaslugom tako opovrgnuto mišljenje da su Istra i Dalmacija pretežno naseljene Talijanima. Po nalogu bečkog Ministarstva za bogoslužje i nastavu započeo je pisati opsežno djelo Antologia italiana, koje je bilo namijenjeno gimnazijama. Djelo je bio zamislio u tri sveska i za života objelodanio samo prvi (1835); poslije njegove smrti u Beču je objavljeno u pet svezaka između 1856. i 1859 (posljednja dva sveska dovršio je Giuseppe Jacopo Ferrazzi). Za boravka u Beču (1845–1848) C. se družio s Vukom Karadžićem, Ljudevitom Gajem, Francom Miklošičem, Janom Kollárom, Vickom Andrićem i dr. Ondje je doživio burne događaje u rujnu, listopadu i studenom 1848. U to je vrijeme održavao veze s narodnim zastupnicima iz Dalmacije. Susrete s njima i svoje doživljaje opisao je u Dnevniku, koji se danas čuva u Arheološkom muzeju u Splitu, kao i njegova rukopisna ostavština u deset svezaka. Radove je objavljivao u domaćim i stranim publikacijama: Gazzetta di Zara (1837, 1839–40, 1842, 1844, 1846–47, 1849), Zora dalmatinska (1844), Danica ilirska (1846), La Dalmazia (1846–47), La Dalmazia costituzionale (1848), Sitzungsberichte der k. Akademie der Wissenschaften (Beč 1848, 1850), L’Istria (1849), Abhandlungen der k. Bömischen Gesellschaft der Wissenschaften (Prag 1851–52). Dio rukopisa čuva se u Arhivu prvostolnog kaptola u Splitu. Dio njegove bogate biblioteke čini temelje današnje Gradske biblioteke u Splitu, a veći dio prodali su njegovi nasljednici.

view all

Francesco Carrara's Timeline

1812
November 16, 1812
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
1854
January 29, 1854
Age 41
Venice, Metropolitan City of Venice, Veneto, Italy