Ignatz Granitz

About him: https://zbl.lzmk.hr/?p=99

Obituary ???

Hr | En

Roditelji su mu vjerojatno bili siromašni seljaci. Godine 1864. završio je učiteljsku školu u mađarskom gradu Đuri. Čini se da je neko vrijeme polazio rabinsku školu u Bratislavi, ali ju je zbog svojih liberalnih nazora ubrzo morao napustiti. Radi kao učitelj u trgovištu Sárváru, a zatim u Velikoj Kaniži blizu hrvatske granice. Tu je upoznao Paulu Deutsch, s kojom se vjenčao 1870. Imali su četiri kćeri.

Poslovna djelatnosti: trgovina papirom i tiskara

Upoznavši zagrebačkog tiskara Leopolda (Lavoslava) Hartmana, doseljava 1869. u Zagreb; godine 1876. dobiva zavičajno pravo. Radi u Hartmanovoj tiskari koju su zajedno vodili on, Hartman i Vilim Schwarz,[2] a zatim 1878. osnivaju tvrtku Hartman & Granitz za trgovinu papirom na veliko. Nakon Hartmanove smrti, Granitz sa Vilimom Schwartzom isplaćuje njegovu udovicu, te 1882. tvrtka Ignjat Granitz & Comp. stiče i vlasništvo nad tiskarom.

Osuvremenjujući proizvodnju novim strojevima i tehonologijom, te vješto korišteći društvene veze i trgovačku vještinu, brzo je proširivao poslove.

Od godine 1883. njegova tiskara nabavlja papir te tiska, pohranjuje i distribuira sve školske knjige za pučke učionice u Hrvatskoj i Slavoniji; tako se hrvatska školska naklada oslobađa ovisnosti o Beču. Novcem koji je od dobiti uplaćivao u blagajnu zemaljske vlade je Isidor Kršnjavi godine 1891. restaurirao zgradu Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10, te raskošno opremio dvoranu u zgradi. To je danas poznata i reprezentativna "Zlatna dvorana" Hrvatskog instituta za povijest.

Bio je među osnivačima Zagrebačke tvornice papira 1895., član Hrvatsko-slavonske komercijalne banke, pokretač osnivanja Saveza hrvatskih i slavonskih industrijalaca, strukovne organizacije čiji je bio doživotni potpredsjednik.

Nakon njegove smrti, spajanjem sa tiskarom Ivana Novaka nastao je 1920. Grafičko-nakladni zavod Tipografija d.d., koji je izdavao dnevnike Jutarnji list, Večer i Obzor, te pokrenuo ilustriranu reviju Svijet. Godine 1959., sjedinjenjem s Narodnim listom nastala je novinska kuća Vjesnik.

Društveno i kulturno djelovanje

Kako raste njegov društveni ugled, postaje član Trgovačko-obrtničke komore i masonske lože "Ljubav bližnjemu", tada zatvorenog kruga simpatizera režima, te biva biran za gradskog zastupnika kao član Narodne stranke.

Značajan je njegov rad na promicanju kulture. Godine 1887. izdao je Gundulićev spjev Suze sina razmetnoga. Godine 1891. pokrenuo je poučno-zabavni časopis za mlade Pobratim, kojeg je uređivao književnik Petar Marković. U njemu su objavljivali Silvije Strahimir Kranjčević, Oton Kučera, Jagoda Truhelka, Ljubomir Maraković, Zdenka Marković idr. Izdavao je i časopis Obćinar kojem je urednik bio Đuro Deželić.

Njegova kuća na Preradovićevom trgu postala je okupljalište intelektualne elite bez obzira na socijalno podrijetlo, prkoseći tadašnjim običajima staleškog podvajanja. Publicist i povjesničar Josip Horvat navodi da je tu bio jedini zagrebački salon prije 1914.. Tu su se okupljali glumci, slikari, pisci i glazbenici, također i redaktori i suradnici Granitzevih listova. Obitelj je osobito voljela glazbu, pa su prijateljice njihovih kćeri bile pjavačica Milka Trnina i skladateljica Dora Pejačević. Granitzeve kćeri, zetovi i unuk, poznati filozof Pavao Vuk-Pavlović, nastavili su tu tradiciju.

Povjesničarka Lelja Dobronić (koja je bila supruga Granitzovog unuka Pavla Vuk-Pavlovića) piše: »Granitz je bio pravi predstavnik europskog prosvijećenog građanstva svoga doba u tada još malenom Zagrebu.« (Dobronić, str. 9) »U tom krugu više se ćutio utjecaj secesijskog Münchena nego Beča, horizont bijaše širi. Dom Granitzov bijaše dom buržoazije zapadnog tipa, gdje je fundus imetka bio plodna potka za kulturno iživljavanje.« (Dobronić, str. 100)

Josip Horvat piše o njegove četiri kćeri: »Dao im je uzoran odgoj i naobrazbu, nešablonsku agramersku, već srednjoevropsku onog vremena, prožetu duhom slobodoumlja, humanitarnosti i tolerancije. Stari je Granitz očito ozbiljno shvaćao načela masonerije, njihov je pečat nastojao dati odgoju svojih kćeri.« (Horvat, str. 241)

Sudbina obitelji u NDH

Godine 1941. režim NDH im je, kao Židovima, oduzeo svu imovinu. Većina članova porodice bila je pobijena. (Vidi članak Holokaust u NDH.) Jedna kćer, Olga Schulz, ubijena je na ulici usred Zagreba. Druga, Zlata Schulz (bile su udane za dvojicu braće) izvršila je samoubojstvo kada je Gestapo došao po nju. Treća, Štefanija, preživjela je rat skrivajući se u Nizozemskoj. Najstarija, Janka, iako je još 1900. postala katolkinja, bila je odvedena u zatvor na Savskoj cesti, odakle su je izbavili bivši studenti njenog sina, profesora filozofije Pavla Vuk-Pavlovića. Ubijeni su i Ignatovi zetovi, unuci i drugi članovi porodice. Nakon uspostave komunističke vlasti druge Jugoslavije imovina im nije vraćena.

Granitzova kuća na Cvjetnom trgu u Zagrebu

Godine 1886. podigao je neorenesansnu dvokatnicu (kasnije obnovljena u secesijskom stilu) u Margaretskoj br. 8 (danas je adresa Preradovićev trg 6). Arhitekt je bio Hermann Bollé. U dvorištu je bila tiskara, a u prizemlju poslovnica. Zgrada je konfiscirana 1941. od strane vlasti NDH. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1990-ih, to je Vjesnikova poslovnica, po kojoj je zgrada bila poznata među Zagrepćanima.

Zanimljivo je da se kuća našla u sjedištu jake javne kontroverze 2007. godine kada je poduzetnik Tomo Horvatinčić u sklopu preuređenja bloka Preradovićev trg-Ilica-Gundulićeva-Varšavska najavio srušiti tu i susjednu zgradu. Protiv toga povela se snažna građanska kampanja (Pravo na grad), ali je kuća ipak srušena u kolovozu 2009. godine.

Ignjat Granitz (born Ignatz Granitz; 1845 – 17 December 1908) was a Croatian Jewish industrialist, philanthropist and publisher.

Granitz was born in Kemenesmagasi, Hungary, to a poor peasant Jewish family. In 1864, Granitz finished teacher training college in Győr. He attended rabbinical school in Bratislava, but soon quit the education because of his liberal views. Granitz worked as a teacher in Sárvár, and later in Nagykanizsa. In Nagykanizsa he meet his future wife Paula (née Deutsch), with whom he moved to Zagreb in 1869. In 1870, Granitz married Paula, and together they had four daughters, Olga, Zlata, Štefanija and Janka. Olga and Zlata later married two Jewish brothers, Ernest and Rikard Schulz.

"Granitz house" was a three story house which was built for the Granitz family in 1886 by architect Hermann Bollé. Granitz and his family were philanthropists as they often aided poor and needy, organizing charity fundraisers. He was an active member of the Israelites Zagreb community.[2] Granitz died on 17 December 1908 in Zagreb and was buried at the Mirogoj Cemetery.[3] His wife died in 1917.

The Granitz family lived in the "Granitz house" until the Nazi occupation of Zagreb and Independent State of Croatia establishment in 1941. Independent State of Croatia regime seized all the assets of the Granitz family, including their house. His daughter Olga (married Schulz) was killed on the street amid Zagreb by unknown Ustaša. Second daughter Zlata (married Schulz) killed herself when Gestapo came for her. Third daughter Štefanija survived the war hiding in Netherlands, and fourth daughter Janka (married Wolf) was arrested by Ustaše and later freed by her son, Pavao Vuk-Pavlović, former students. Granitz's grandchildren, sons in law and most family members had been killed during the Holocaust. After the war, in the newly established SFR Yugoslavia, Granitz properties were not returned to the surviving members of his family.

Career In Zagreb, where he moved from Hungary, Granitz meet his future business partner Lavoslav Hartman. At first, Granitz was employed at Hartman printing office, and in 1878 they established the joint company "Hartman & Granitz". After Hartmans death, Granitz and his new business partner, Vilim Schwartz, paid out the Hartman widow, and in 1882 they formed the new company called "Ignjat Granitz & Comp.". Skillfully using social connections and trading skills, Granitz rapidly expanded his business with new and modern printing machines. In 1883, "Ignjat Granitz & Comp." became the first Croatian printer of school books in the Kingdom of Croatia-Slavonia. "Ignjat Granitz & Comp." also published "Agramer Zeitung", newspapers on German published from 1848 to 1912. Granitz was among the founders of the paper factory "Zagrebačka tvornica papira" in 1895, member of the "Croatian-Slavonian commercial bank", member of the "Commercial Chamber" and one of founding members of the "Industrialists Union" of Kingdom of Croatia-Slavonia. Later in life, he was named the honorary life Vice President of the "Industrialists Union". He was also the member of the Freemasonry lodge "Ljubav bližnjemu" and the city representative in the Zagreb City Assembly. Granitz was close friend of known Croatian painter and politician, Izidor Kršnjavi. After his death, "Ignjat Granitz & Comp." was merged with the printing house of Ivan Novak, to found the Graphic and Publishing Bureau "Tipografija d.d." which published the papers "Jutarnji list", "Večer", "Obzor" and "Svijet". In 1959, "Tipografija d.d." was merged with "Narodni list", to found the newspaper house "Vjesnik".