Prijezda I Kotromanić

http://bs.wikipedia.org/wiki/Prijezda_I_Kotromani%C4%87

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9F%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B5%D0%B7%D...

Nakon smrti bana Matije Ninoslava počele su u Bosni smutnje oko njegovog naslijeđa. Sam Ninoslav je iza sebe ostavio dovoljno potomaka i rođaka, što daljih što bližih (mada im se ne znaju imena), da bi se između njih mogao izabrati dostojan nasljednik. Krstjani su htjeli da Bosnu preuzme netko tko će njima biti naklonjen, dok je Ugarska htjela nametnuti bana iz svojih krugova. Na kraju je u toj zbrci pobjedu odnio ugarski kralj Bela IV uspjevši naturiti svoga kandidata.

U pitanju je dalji rođak bana Matije Ninoslava – Prijezda. On je izgleda jedno vrijeme bio krstjanin, ali ke kasnije prihvatio katoličku vjeru i bio čak jedan od žešćih progonitelja krstjana u Bosni. Kako mu je sin bio talac kod dominikanskih fratara, može se posredno izvući zaključak da njegovo ponovno pokatoličavanje nije bilo dobrovoljno. Još u vrijeme križarskih ratova po Bosni od 1234.-1239. pojavljuje se Prijezda s titulom bosanskog bana. To postavlja neka pitanja. Naime, u vremenu kad je Bosna pala pod vlast hercega Kolomana, a kako je ban Ninoslav izbjegao, Bosna se smatrala zemljom bez vladara. Moguće da je u to vrijeme Koloman za bana postavio svoga čovjeka, a to bi upravo mogao biti Prijezda. Kratko je trajalo njegovo prvo banovanje, jedva dvije godine, jer se Ninoslav, nakon ugarske katastrofe na reci Šaj kad su ih Tatari potukli, vratio Bosnu. Kako se Ninoslav tada strašno svetio ugarskim pristalicama vjerovatno je i sam Prijezda bio u smrtnoj opasnosti, pa je pobjegao u Ugarsku.

Drugo ustoličenje Prijezde za bana Bosne nije prošlo bez trzavica. Ninoslavovi sinovi, smatrajući da banska čast pripada njima, pružili su otpor koji je bio toliko jak da je kralj Bela IV morao slati vojsku koja bi pomogla Prijezdi uzeti vlast. Da je bilo jakog otpora vidljivo je iz pisama koje je kralj Bela IV slao papi i u kojima se uveliko žalio da ga neprijatelji pritišću sa svih strana. No, na kraju je pobuna savladana, a Prijezda je preuzeo vlast. Osim Bosne, tada je savladan i Hum (1254.). Nakon svega ugarski kralj je odlučio Bosnu podijeliti na dva dijela. Od porječja gornjega Vrbasa i Bosne formirao je banovinu Bosnu gde su vladali banovi iz roda bivšeg bana Ninoslava, a ostatak je prepustio Prijezdi.

U 1270. godini je umro ugarski kralj Bela IV, a naslijedio ga je sin Stjepan V (1270.-1272.). U ratovima koje je tada vodio novi ugarski kralj poginuo je i mačvanski vojvoda Bela (1272.), a nedugo zatim umire i sam kralj Stjepan V. Naslijedio ga je desetogodišnji sin Ladislav IV Kumanac (1272-1290.), dok je regenstvo vršila kraljica-majka Elizabeta.

Ban Prijezda se oko 1287. povukao sa vlasti i na svom imanju u Zemljaniku provodio je svoje posljednje dane. Ne zna se šta je moglo biti uzrokom njegovog povlačenja: starost ili je bio prisiljen. Imao je tri sina: Prijezdu II, Stjepana i Vuka. Jedinu kćerku Katarinu udao je u za hrvatskog bana Slavonije Stjepana I Babonića. Vlast u Bosni su podijelila dva Prijezdina sina i to tako da je Stjepan I vladao u istočnom dijelu Bosne dok je Prijezda II vladao u zapadnom dijelu. Po svemu sudeći bansku su čast dijelili što se vidi iz jednog pisma pape Nikole IV (1288.-1292.) gdje se on obraća „plemenitim muževima Stjepanu i Prijezdi, banovima Bosne“.

U Ugarskoj su se tada dešavala velika unutrašnja previranja koja su imala kasnijeg utjecaja na Bosnu. Kralj Ladislav IV je odjednom počeo vršiti reorganizaciju u državi pa je tako Mačvu, Usoru i Soli 1280. povjerio svojoj majci Elizabeti nazivajući je „vojvotkinjom mačvansko-bosanskom“. U to vrijeme ponovo se pojavio problem krstjana u Bosni, ali kako kralj nije imao mnogo volje da se njima bavi, sve se završilo na dopisivanju sa papom. Tokom 1284. kralj Ladislav IV oduzima majci Elizabeti upravu nad mačvanskom banovinom i prepušta je mužu svoje sestre Katarine, bivšem kralju, Stefanu Dragutinu (1276.-1282.). Sada je kralj Dragutin vladao nad Mačvom sa Beogradom, te bosanskim župama Usorom i Soli.

Kako su i Dragutin i ban Prijezda I bili oprezni političari ubrzo su uvidjeli da im je jedini način za opstanak zajednička suradnja. Ta suradnja se ubrzo završila rodbinskim vezama tako što je Prijezdin sin, Stjepan I 1284.oženio Dragutinovu kćerku Jelisavetu. Ova rodbinska veza sigurno da je daleko više godila Stepanu I. nego Dragutinu. Zahvaljujući ovoj ženidbi došao je Stjepan I u najbliže rodbinske veze s ugarskom kraljevskom kućom preko punice Katarine (kćerka ugarskog kralja Stjepana V), ali i sa napuljskom kraljevskom kućom budući da je Stjepanova druga kćerka, Marija, bila udata za kralja Sicilije i Napulja Karla II Anžujskog (1285.-1309.). Te su se rodbinske veze još više razgranale kad je druga Dragutinova kćerka, Urošica udata za moćnog bana Hrvatske i Dalmacije Pavla I Šubića (1273.-1312.). Naravno, tu je bila i rodbinska veza sa kraljevskom kućom Nemanjića, preko punca Dragutina. Ove rodbinske veze kasnije će imati velikog udjela u unutrašnjim previranjima u Ugarskoj, ali i mnogo kasnije kad Tvrtko I. bude okrunjen za kralja.

1284. dolazi do toga da bosanske župe Usoru i Soli Ugarska daje kao miraz srpskom kralju Stefanu Dragutinu koji se inače odrekao vlasti u Srbiji, a da bi te iste župe, opet kao miraz njegove kćerke Jelisavete (prilikom udaje za Prijezdinog sina Stjepana I Kotromanića) bile vraćene Bosni. Osim Stjepana I, budućeg bana i nemanjićkog zeta, Prijezda I imao je još dva sina Prijezdu II i Vuka (koji je samo jednom pomenut i povijesnim izvorima 1287. godine).

Autor Zlatko Lukić

http://www.klix.ba/forum/viewtopic.php?f=49&t=57599&start=75

Stablo Bosanske dinastije Kotromanica

Banovi nepoznatog imena do IX stoljeca. Ban nepoznatog imena, spominje se 968. godine prilikom napada hrvatskog kralja Kresimira II na Bosnu. Ban nepoznatog imena spominje se oko 1041. godine kao saveznik Bizantskog cara Konstantina IX Monomaha u ratu protiv Dukije. Ban nepoznatog imena, kojeg je oko 1084. godine uklonio dukljanski kralj Bodin prilikom napada na Bosnu. Ban Stijepan zasjeo na prijestolje oko 1084. g. uz pomoc dukljanskog kralja Bodina. Ban nepoznatog imena spominje se 1103. godine kao tast dukljanskog kralja Kocopara.

Ban Boric (1154- 1163) imao dva sina: Stijepana i Pavla, te unuke i praunuke (Odola, Celko, Boric, Detmar, Matija). Ban Kulin (1180-1204). Zena mu se zvala Vojslava. Imao sina i sestru (nepoznatog imena), udata za humskog kneza Miroslava.

Ban Stijepan (1204-1232), sin Kulina Bana. Zena mu se zvala Anka. Imali sina Sebislava. Ban Matija Ninoslav (1232-1250). Dokumenti ne spominju ko su mu roditelji, ali izricito kazu da je bio clan uze dinastije, dakle Kulinovog roda. Imao nekoliko brace od kojeg se jedan zvao Simeon, te vise sinova (jedan se zvao Stijepan) i brojnu unucad.

Ban Prijezda (1250 -1290). Dokumenti navode da je bio u srodstvu s Banom Ninoslavom, najvjerovatnije je brat mu ili stricevic. Imao tri sina: Stijepan (Kotroman) i Prijezdu i Vuka, te kcerku Katarinu, udata za slavonskog banovica Radislava Babonica. Vukova kcerka se zvala Jelena. Udala se za Humskog vojvodu Vuka Hranica.

Ban Stijepan Kotroman (1290 - 1312), sin bana Prijezde. Bio ozenjen Jelisavetom (Elizabetom), kcerkom srpskog kralja Dragutina. Imao tri sina: Stijepana, Vladislava, Ninoslava i kcerku Katarinu (udala se za humskog kneza Nikolu). Vladislav bio ozenjen Jelenom, kcerkom bibirskog kneza Jurija Subica. Imali dva sina: Tvrtka i Vuka i kcerku Mariju (udala se za Ulricha X Helfsteina u Njemackoj) Ninoslav imao sina Dabisu. Prijestolje naslijedio Stijepan.

Ban Stijepan Kotroman II, po ocu nazvan Kotromanic (1314- 1353). Zenio se tri puta. Prva zena mu bila Ortenburska princeza iz Koruske (nepoznato ime), druga Bugarska princeza (nepoznato ime) a treca Elizabeta, kcerka Kazimira III iz Poljske. Imao sestero djece: Cetri sina (svi pomrli u djecijoj dobi), i dvije kcerke: Elizabetu i Katarinu. Elizabeta se udala za Madarskog kralja Isudovika, a Katarina za Hermana I Celjskog u Stajerskoj.

Kralj Tvrtko (1353 -1391). Sin Vladislava, a unuk bana Stijepana Kotromana. Zenio se dva puta. Prva sena bila domaca plemkinja Grubaca, a druga Bugarska princeza Doroteja iz kuce Bugarskog cara Ivana Sismana. Imao tri sina: Ostoju, Tvrtka i Vuka (Banica). Prijestolje naslijedio Dabisa.

Kralj Dabisa (1391 - 1395), sin Ninoslava, a unuk Bana Stijepana Kotromana. Zena mu bila Jelena Gruba, domaca plemkinja iz Huma. Imao kcerku Stanu, udata za Humskog kneza Jurja Radivojevica i sina nepoznatog imena. Kraljica Jelena Gruba (1395-1398), zena kralja Dabise. Nakon njegove smrti nasliedila ga na prijestolju.

Kralj Ostoja (1398 - 1404 i 1409 - 1418), sin kralja Tvrtka i njegove prve zene Grubace. Zenio se tri puta. Prva zena mu bila Vitaca, druga Kuljava (domaca plemkinja), a treca Jelena, kcerka bibirskog kneza Ivana Nelipica. Imao tri sina: Stijepana (po ocu nazvan Ostojic), Radivoja i Tomasa. Radivoj se zenio dva puta. Prva zena mu bila Katarina a druga Margarita. Imao tri sina: Tvrtka, Matiju i Djuraka.

Kralj Stijepan Ostojic (1418-1421). Sin kralja Tvrtka po kojem je nazvan Tvrtkovic. Bio ozenjen Dorotejom, necakinjom Madarskog kralja Sigismunda (kcerka Ugarskog Vojvode Ivana Gorjanskog). Nisu imali djece.

Kralj Tomas (1443 -1461). Sin kralja Ostoje a unuk kralja Tvrtka I. Zenio se dva puta. Prva zena mu bila Vojaca, djevojka iz naroda a druga Katarina, kcerka Bosanskog vojvode i hercega Vukcica iz Huma. Imao tri sina: Stijepana i Sigismunda, trecem nepoznato ime (umro kao dijete na mijetu), i kcerku Katarinu. Prilikom Turskog osvajanja Bosne Sigismund i Katarina (kao djeca) zarobljeni i odvedeni u Tursku.

Kralj Stijepan Tomasevic (1461 - 1463). Sin kralja Tomasa (po kojem je nazvan Tomasevic), i njegove prve zene Vojace. Bio ozenjen Marom (djevojacko ime Jelena), kcerkom srpskog despota Isazara Brankovica. Nisu imali djece. Prilikom Turskog osvajanja Bosne (1463.) uhvacen u Kljucu a pogubljen u Jajcu. S njim je se ugasila dinastija Kotromanica i nestalo Bosanskog kraljevstva.

ENGLISH TRANSLATION

Prijezda I (pronounced [pr%C7%90jezda] (1211–1287) was a Bosnian Ban as a vassal of the Hungarian Kingdom, reigning 1250–1287. He was probably the founder of the House of Kotromanić.

Prijezda was originally a Roman Catholic Christian, but he converted to Bogomilism later on. According to the Pope's letter to Ban Matej Ninoslav, he converted back to Catholicism during Matej's reign. As he could not be trusted because of his previous conversion, he was forced to send his son as a guarantee to the Dominican Order. Ban Matej Ninoslav had to beg even to Rome itself for the release of Prijezda's son, Prijezda II, guaranteeing that they are none other than faithful Catholics - but the pleas reached deaf ears.

During the Crusades in Bosnia (1234–1239) against Matej Ninoslav Herzeg Coloman commanding the Christian Armies conquered most of Bosnia and temporarily pushed Matej and his forces. He gave the title of Bosnian Ban to Prijezda, who was Ninoslav's closest living relative. Prijezda ruled for only two years, because Matej managed to restore control over most of Bosnia after the Hungarian defeat in the face of the Tartars. As Prijezda was in mortal danger, he fled to Hungary.

After the death of Matej Ninoslav in 1250, the question of power over Bosnia was initiated. Ninoslav's sons fought valiantly to keep Bosnia independent, but eventually King Béla IV of Hungary martially subjected Bosnia and implaced Prijezda as its Ban, who vouched to rule in Hungary's name.

After he became Ban, Prijezda started a campaign to exterminate the Bosnian Church's heresy in Bosnia. Due to his ruthless fight against the Bogumils, the Pope ordered the Dominicans to return him his son as it appeared that Prijezda became a pious Catholic. On 11 November 1253 Hungarian King Bela wrote how he fiercely fought against the Bosnian heretics with his armies. After that, King Bela partitioned the Bosnian banate in a way that Prijezda was given Bosnia proper, the area between the valleys of the rivers of Vrbas and Bosna, as his hereditary demesne.

Usora and Soli on the other hand were made separate banates ruled by Bans named by the King - Rostislav, Béla, Michael - later subjected to the Banate of Macsó, which had been raised to a Dukedom. Eventually, Bosnia itself was subjected to the Duchy of Macsó.

Because of his heroic fights, Prijezda received the title "Fidelis Noster" ("Our Faithful") from the Hungarian King, as well as several lands outside Bosnia, around Gornji Miholjac. King Bela IV of Hungary attacked the Serb Kingdom of Rascia of King Stefan Uroš I and conquered Zahumlje in 1254 which it gave to Prijezda's Bosnia, but the eventual peace between Hungary and the Serbs returned it to Rascia. In 1255 the Hungarian King granted new lands to the Bosnian Ban in Slavonia. Prijezda had to dispatch Bosnian forces in 1260 to fight in the Hungarian Army against the Bohemian King.

In 1270, King Bela IV died. He was succeeded by his son Stephen V. The powerful Duke of Macsó was killed a war in 1272. The same year King Stephen V died. The Hungarian throne was succeeded by his son Ladislaus IV. He was too young to rule, so his Cuman mother Elizabeth acted as regent. During these changing times for the power in Hungary Prijezda's power dropped severely. Not only did several Hungarian nobles, including Ugrin of Severin, Hungary's treasure-holder included Bosnia in their titles, but a certain Bosnian nobleman Stephen appeared in Bosnia with high influence and prestige; greatly surpassing that of Prijezda.

In 1284, Prijezda arranged a marriage between the Serbian Princess Jelisaveta, daughter of the King of Syrmia, Stefan Dragutin, and his son Kotroman in an attempt to forge an ever-lasting alliance with Dragutin.

Prijezda was forced to withdraw from the throne in 1287 due to his old age. He spent his last hours on his estate in Zemljenik.

Prijezda had four children:

Kotroman - it is not known precisely if he was his son Prijezda II Vuk (died 1287) a daughter that married Stephen Vodički of the Croatian Babonić family