Francesco Patrizi

http://www.istrianet.org/istria/illustri/

Frane Petrić, također Petriš i Petrišević, Franciscus Patricius, Francesco Patrizi, filozof i polihistor; rođen 25. IV1529. u Cresu, umro 7. II 1597. u Rimu. Kao desetogodišnji dječak sudjeluje sa stricem Ivanom Jurjem, zapovjednikom galije, u ratu protiv Turaka u našim i grč. vodama. U početku samouk, poslije se školuje u Mlecima (na trgovačkoj školi), u Ingolstadtu, pod pokroviteljstvom rođaka M. Vlačića, zatim studira u Padovi, prvo medicinu pa filozofiju. Luta po Italiji (Ancona, Rim, Bologna, Ferrara, Venecija). Provodi sedam godina na otoku Cipru (kao upravitelj imanja). Vrativši se boravi u Veneciji, Padovi, Genovi, Barceloni, baveći se neuspješno trgovinom, novčanim posudbama i izdavanjem knjiga. Petnaest godina provodi u Ferrari predajući Platonovu filozofiju na sveučilištu. Postaje član mnogih tal. akademija. God. 1592. na poziv pape Klementa VIII polazi u Rim, da preuzme katedru Platonske filozofije; tu nakon pet godina napornog rada umire, a pokopan je u crkvi sv. Onofrija, u grobnici Torquata Tassa, s kojim je polemizirao oko estetskih stavova. - Po obiteljskoj legendi Petrići su se bili doselili iz Bosne, bježeći pred Turcima. Mlet. vlast 1563. naziva Petrice Hrvatima, a sam je F. Petrić za studija u Padovi bio dva puta vijećnik studenata iz Dalmacije. Pred samu smrt zatražio je da ga prime za pravog člana-bratima Zbora sv. Jeronima u Rimu, pri čemu je morao dokazati da je podrijetlom iz ilirskih krajeva i da poznaje hrvatski jezik. Najznačajniji kao filozof, naš najveći renesansni mislilac, Petrić se razvijao u atmosferi progona i oporbe, koju jasno otkriva sudbina njegovog cijelog roda. Venecija je nepokornim Petrićima naprtila grijeh hereze. Ujak filozofov, optužen kao luteran, osuđen je na doživotnu robiju i napokon utopljen u moru. Otac njegov Stjepan, gradski sudac, osuđen je na izgon iz grada i do smrti ostaje u progonstvu "Identificirajući skolastičko peripatetičku filozofiju sa službenom filozofijom protureformatorskih inkvizitora, on se, s prkosom i revoltom okrenuo Platonovu učenju" (Š. Jurić). Time bi se mogao objasniti njegov žestoki antiaristotelizam. Njegov okvirni stav počiva na nauku neoplatonika, egipatske i kaldejske filozofije i Filona Aleksandrijskog. Njegovo glavno filoz. djelo Nova sveopća filozofija (Nova de universis philosophia; I izd. 1591) - kojem je pridodao i svoje prijevode Zoroastra, Hermesa Trismegista i egip. mistike - pojavljuje se i u drugom proširenom izdanju 1593, te nailazi na veoma oštru kritiku ortodoksnih teologa i crkv. krugova i dolazi na Index zabranjenih knjiga. Samog je pisca od progona zaštitilo prijateljstvo s papom KlementomVIII. http://www.istrianet.org/istria/illustri/