Follow
After Delimarcovich was killed in combat, in July 1653, he was succeeded by Vuco Cernizza, whose title was adjusted (to reflect his actual authority), to that of collonelo delli Nationi Crovata, et Albanese.
- Madunić, "Defensiones Dalmatiae"
Juraj Crnica (Cernizza) također je bio veteran Kandijskog i jedan od najuspješnijih vojnih poduzetnika tijekom Morejskog rata koji je u posao uključio svoju užu rodbinu. No, za uspjeh njegove karijere vjerojatno je, više nego li njegovo osobno sudjelovanje u minulom ratu, značajnija bila mreža veza i poznanstava koju je naslijedio od svojih predaka. Uoči Morejskog rata i po njegovu izbijanju Juraj Crnica služi kao kapetan galijice, a kao kapetan satnije se spominje njegov brat Stjepan.
x x x
Određujući da se maloljetni Stjepan Crnica uvrsti u popis jedne konjaničke satnije i tako dobiva vojničku plaću providur Alessandro Molin (1689-92) kaže kako su njegovi preci Vuk Crnica, pukovnik, te Marko Crnica, governatore della Natione Oltramarina zajedno sa svoja druga dva brata tijekom Kandijskog rata unovačili 26 satnija di Natione Albanese.
x x x
Godine 1688. postavljen je prvo za bojnika pukovnije Corponese a uskoro je (kada je aktualni dopukovnik Ivan Krstitelj iz Ulcinja otišao ratovati na Levant) postao njezin dopukovnik. U posao uključuje i sina Franju kojeg postavlja za kapetana satnije koju je osobno unovačio, nakon čega se prihvatio novačenja još jedne i postao njezin zapovjednik. Njegov nećak Ivan Crnica također je tijekom Morejskog rata bio vlasnik i zapovjednik satnije Oltramarina. Ivan se, tada s činom bojnika, kao iskusni vojni poduzetnik spominje i tijekom Drugog morejskog rata. Naime, 1716. godine ponudio je unovačiti jednu satniju Oltramarina te je tražio da joj se na čelo, kao kapetan postavi njegov sin Marko. Potonji je postavljen za kapetana, a tom je prigodom providur Emo zapisao kako je Ivan bio unovačio i vodio jednu takvu satniju i tijekom Morejskog rata.
x x x
Nakon Morejskog rata spominju se još dva vojna zapovjednika prezimena Crnica, ali se iz spisa mletačke vojne administracije ne može otkriti radi li se o pripadnicima iste obitelji. Riječ je o Radi i Boži Crnici. Za Radu je, dodjeljujući mu 1702. godine počasni čin bojnika (grado d' honore), providur Mocenigo zapisao kako je služio u Morejskom ratu kao zastavnik, a potom i kapetan Oltramarina, te kako se istaknuo u sukobima. Godine 1704. raspuštena je njegova satnija Oltramarina koja se nalazila u posadi utvrde Čitluk, jer joj se broj vojnika i časnika drastično smanjio uslijed malarije. Rade je odmah ponudio novačenje nove satnije, ali je tražio, što mu je i odobreno, da joj se na čelo postavi njegov sin Nikola. Otprilike u isto vrijeme u proglasu kojim je providur priprijetio raspuštanjem brojem previše smanjenih postrojbi kao zapovjednik satnije Oltramarina spominje se Božo Crnica. Najzad, 1716. godine providur bilježi kako je preminuo bojnik Rade Crnica.
- Markulin, Mletačka vojna organizacija u Dalmaciji i Boki od Morejskog rata (1684-1699) do Požarevačkog mira 1718. (kratica M-MVO)