The Frankopans are a Croatian noble family. Also called Frankapan, Frangepán in Hungarian, and Frangipani in Italian.

The family’s first recorded member is Dujam I who was named as a Count of Krk in a pact with Venice who conquered the island in 1133. The Venetians made the title hereditary and in 1430 the family took the surname Frankopan, claiming to be direct descendants of the Roman patrician family "FRANGAPANIBUSA".

From 1449, the descendants of Nikola IV founded eight branches of this family. It is believed that the noble families Zrinski and Frankopan perished soon after 1671, owing to their role in the so called Zrinski-Frankopan Plot (in Hungarian historiography called the Wesselényi Plot) against the Emperor Leopold.

Frankapani

Frankapani, uz Zrinske, spadaju među najznačajnije i najpoznatije hrvatske velikaške rodove koji su od 11. do 17. stoljeća, vrlo usko bili povezani s poviješću, prošlošću i sudbinom hrvatskoga naroda i Hrvatske. Stoljećima su članovi tih rodova bili nositelji i branitelji Hrvatske od nadmoćnijega osmanlijskoga osvajača osvajača, ali i odlučni protivnici sve opasnijega habsburškoga carskog apsolutizma i njemačkoga hegemonizma, koji se je u duhu europskoga merkantilizma nastojao učvrstiti u čitavoj Habsburškoj Monarhiji. I prošlost tih dvaju rodova međusobno je isprepletena bračnim vezama, prijateljstvima i sudjelovanjima u skoro svim značajnijim zbivanjima u Hrvatskoj, osobito na bojištima u obrani Hrvatske od osmanlijskoga osvajača.

Krčki knezovi Frankapani su jedina obitelj na jadranskim otocima koja se razvila do moći u europskim razmjerima. Smatra se da potječu iz Gradeca - danas napuštenog dvorca kraj Vrbnika, a prvi je poznati član ove domaće obitelji plemenita roda bio Dujam I. koji je 1118. godine sklopio s Mlečanima ugovor da će kao mletački vazal upravljati otokom.

Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su 1163. godine dva njegova sina: Bartol I. i Vid I. Treći sin Bartol II bio je valjda premlad. Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankapanskih potomaka – sve do Bartola IV. i Vida V.

Krčki knezovi ime Frankapani uzimaju tek nakon mnogo godina svoje prisutnosti na ovim prostorima. Neki povjesničari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA” te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava (simbol Venecije) koja lome kruh (frangere pane – lomiti kruh).

Potječu od knezova krčkih, a do sredine 15. stoljeća, osim otoka Krka, stekli su posjede u županiji Gackoj s Otočcem, do Slunja i Cetingrada, Pounja, Vrlike, Ostrovice i Skradina. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama sa Osmanlijama. U 17. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od Bosiljeva i Severina na Kupi do Novoga u Vinodolu. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: banova, književnika i ratnika. Među poznatijima su knez Bernardin Ozaljski, sudionik bitke na Krbavskom polju 1493., poznati branitelj Hrvatske i osobito poznat po protuosmanlijskom govoru koji je kao starac održao pred njemačkim staležima 1522. u Nürnbergu te njegov sin Krsto I. Brinjski (1482.-1527.), poznati ratnik protiv Osmanlija, Mlečana i Habsburgovaca, hrvatski ban, skrbnik i zaštitnik kraljevstva kojeg je kao hrvatske zaslužnike poznati književnik Milutin Cihlar Nehajev prikazao u romanu "Vuci", primorski i karlovački general i ogulinski kapetan Vuk Krsto Tržački (oko 1589.-1652.), njegova djeca književnica Katarina ud. Zrinski (1625.-1673.) i pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan Fran Krsto Frankapan (1643.-1671.) koji se je svom puninom pridružio svomu šurjaku u borbi protiv bečkog apsolutizma.

Knezovi Frankapani omogućili su franjevcima dolazak na otočić Košljun na Krku. Ivan VII. i Martin Frankopan dobili su od pape Nikole V. dozvolu (bulu- koja se danas nalazi u samostanu) da franjevci preuzmu “MOSTIR” – Košljun 1447. Godine. Uz pomoć 1000 dukata Ivana Frankapana obnovio se samostan na Košljunu.

Ivan Frankapan – pjesnik, usadio je ljubav za otok i svojoj kćerci Katarini Frankapan. Iako udana u Veneciji i u izgnanstvu, ona oporučno ostavlja drugih 1000 dukata (u ono vrijeme veliku svotu) samostanu na Košljunu – uz uvjet da bude pokopana u zemlji svojih otaca. Kod ulaza u crkvu i danas se nalazi njen grob s originalnom nadgrobnom pločom. Katarina je prenesena na Košljun 9 godina iza svoje smrti 1529. Godine.

1671. godine “Judicium delegatum” – posebno određen sud osuđuje Frana Krstu Frankapana na smrt zato što nije prijavio Petra Zrinskog i što je pozivao na ustanak. Ban Petar Zrinski osuđen je zato što je htio postati vladar.

Knez Fran Krsto Frankapan u zatvoru u Bečkom Novom Mjestu piše zbirku pjesama “Gartlic za čas kratiti”, a Zrinski piše svojoj supruzi Katarini Frankapan – sestri Frana Krste Frankapana:

Pismo Petra Zrinskog supruzi

Moje drago srce! Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, ni burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi! Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronušem u diki vekivečne sastanemo. Već ništa ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil.

I Fran Krsto Frankapan piše oproštajno pismo svojoj supruzi :

Predraga i preljubljena Julijo! Moja draga! Pošto mi je voljom neba i Božjom odredbom prijeći iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za počinjene uvrede proti carskom Veličanstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima i reći ti posljednji s Bogom, moleći te, moja ljubezna Julijo, da mi za Božje milosrđe oprostiš kršćanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvredu i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli.

Ravno stotinu godine poslije Vjekoslava Klaića uspjelo se pronaći još jednoga Frankopana. Istraživački Klaićev trud, kao i drugih znanstvenika i stručnjaka bio je toliko ozbiljan da se nije više nailazilo niti na jednoga poznatoga Frankopana te, u proteklom 20. stoljeću pronađen je samo jedan jedini Frankopan. Uspjeh je tim značajniji kad se uzme u obzir da je taj Frankopan pronađen u Skandinaviji, Švedskoj. Tako je došlo do sljedećega prinosa frankopanskoj genealogiji.

Ivan VI., najstariji sin hrvatsko-dalmatinskoga bana Nikole IV., prvoga s pridjevkom Frankapan, sprijateljio se s Erikom VI. Pomeranskim, kraljem Danske i vladarom skandinavske Kalmarske unije, te je 20-ih i u početku 30-ih godina 15. stoljeća kao Erikov namjesnik živio u Švedskoj. Poslije smrti svoga oca Ivan je postao suban uz brata Stjepana II. i nakon uspjeha švedskih ustanika protiv Danaca, vratio se u domovinu. U Švedskoj mu je ostao sin Matija; ne zna se, za sada, tko mu je bila majka. Naime, do sada je poznata Ivanova žena Katarina, kćerka magnata Ivaniša Nelipića iz Južne Hrvatske, s kojom je Ivan imao sina Jurja I, začetnika cetinske frankopanske loze.

Ne zna se, za sada. tko su bili još jedni Frankopani; radi se o labinskima, u Istri. Zanimljivost u vezi s njima leži i u tome da su u vrelima zapisani u oba poznata hrvatska oblika: Francopano i Francapagna. Zna se za sada za njih dvoje. Prvi je 1505. god. Ioanes Francopano. No, osobito je zanimljiva druga pojava, i zbog imena, jer se ta osoba zove Dona Cathiza Francapagna. Po oblicima prezimena te po obliku žene, očito su oboje hrvatskoga podrijetla. No, to dvoje ipak ne moraju biti i Frankopani — možda su ti istarski Frankopani podrijetlom bili samo frankopanski službenici ili s nekoga frankopanskog posjeda, pa su zbog toga tako imenovani.

Znameniti Frankapani

• Ivan V. Frankapan († 1393.), hrvatski ban.
• Nikola IV. Frankapan († 1432.), sin Ivana Krčkog, hrvatski ban.
• Ivan VI. Frankapan († 1436.), hrvatski ban.
• Stjepan Frankopan 1437.
• Nikola Frankopan († 1456. - 1458.), sin Nikole Frankopana, hrvatski ban.
• Stjepan Frankopan († 1481.), sin Nikole Frankopana, hrvatski ban.
• Krsto I. Frankapan Brinjski († 1527.), unuk Stjepana Frankopana, 1527. hrvatski ban.
• Stjepan Frankopan II. Ozaljski
• Katarina Frankopan, kći Kristofa Frankopana i sestra sestrom Stjepana Frankopana Ozaljskog udata 1543. za bana Nikolu Šubića Zrinskog.
• Franjo I. Frankapan Slunjski, 1567. - 1573. hrvatski ban.
• Vuk Krsto Frankopan. 1578. - 1652.
• Nikola IX. Frankapan. 1617. - 1622. hrvatski ban.
• Katarina Zrinski. 1625. - 1673. udata za Petra Zrinskog , polusestra Frana Krste Frankopana.
• Fran Krsto Frankapan (1671. pogubljen u Bečkom Novom Mjestu.
• Poveznice [uredi]
• Nikola Šubić Zrinski
• Nikola Zrinski i brat Petar Zrinski
• Katarina Zrinski

1.↑ http://www.matica.hr/Kolo/kolo0202.nsf/AllWebDocs/strcic1

The Frankopans were a Croatian noble family. Also called Frankapan, Frangepán in Hungarian, and Frangipani in Italian.

The Frankopan family ranked next to the Zrinski family in importance by virtue of their power, wealth, fame, glory and role in Croatia's public life. They were so called only by the first half of the fifteenth century because of their affinity with the Roman patrician Frangipani family. However, they were mentioned in the year 1133 (with Dujam being the first recorded name of the Frankopans) as rulers and lords of the island of Krk and part of the littoral.

Although their possessions were exposed to every assault both from the east and the west, their power increased steadily until the seventeenth century they reached even to Karlovac. The Zrinski and Frankopan families came into closer affinity by marriage ties until in the eyes of the European courts they had become one of the most important families of Croatia. Bernát Frangepans (abt. 1450 died aft.1527) paternal grandmother Dorottya de Garay, was from a prominent Hungarian noble family. Through ancestry from royal Spanish families Bernát had even Árpad ancestry (the Árpad dynasty founded the Kingdom of Hungary.) The famed Nikola Šubić Zrinski, who died fighting and won the title of "Hero of Sziget," became the first outstanding example of the epithet "bulwark of Christianity". The Frankopan family began being persecuted after the Zrinski-Frankopan conspiracy, where the marquess Fran Krsto Frankopan led an uprising against Habsburg King Leopold I, and was executed in Wiener Neustadt. The main Frankopan line died out soon thereafter, and the smaller lines subsequently died out in the 19th century

• http://www.modrus.hr/plemicka_obitelj_frankopana.php
• http://hr.wikipedia.org/wiki/Frankapani
• http://www.archive.org/stream/krckiknezovifran00klaiuoft/krckiknezo...
• http://en.wikipedia.org/wiki/Frankopan_family_tree
• Wikipédia magyar nyelven - Hungarian: Frangepán család
• http://en.wikipedia.org/wiki/Frankopan