Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
There are already 737 genealogy profiles with the čović surname on Geni. Join now to find your relatives.

čović Genealogy and čović Family History Information

‹ Back to Surnames Index

Share

view all 737

Profiles

About the čović surname

U osnovi je prezimena hipokoristik čovo od imenice čovjek.

Danas u Hrvatskoj živi 2.000 osoba s prezimenom Čović, a najviše ih je u srednjoj i južnoj Dalmaciji.

Danas u Raduniću živi jedna dvočlana obitelj s prezimenom Čović, čiji je domaćin 1968. godine doselio iz Slavonska Broda na ženinstvo u Keruma.

Inače, na dalmatinsko-hercegovačkim prostorima žive dvije grane Čovića roda: poljička, kojoj pripadaju Čovići Cetinske krajine i hercegovačko-makarska grana. Najprije o Čovićima na njihovoj starini u Poljičkoj Kneževini. U popisu vjernika Splitske nadbiskupije nadbiskup Ivan Laghi je godine 1725. zabilježio u Žrnovnici 8-članu obitelj Mihovila Čovića, a u Srinjinama 6-člano kućanstvo Stipana Čovića.

Istodobno je isti popisivač zabilježio i odseljene poljičke Čoviće: -u Žeževici Gornjoj (Omiška zagora) čak su tri obitelji toga roda: 7-članu obitelj Marka Čovića, zatim 4-domaćinstvo Stipana Čovića i 8-člano kućanstvo Petra Čovića rečenog Rusendića; -u Čaporicama 1725. godine već su se »stabilizirale« dvije Čovića obitelji: 14-člana obitelj Petra Čovića i 8-člano kućanstvo Jure Čovića.

Kazali smo da su se Čovići već stabilizirali u Čaporicama, jer znatno ranije, 13. kolovoza 1697. godine tu je zabilježen sukob između stanovnika Biska (Jure Dadića, Pavla Pavletića i Petra Rajića, vjerojatnije Raiča) s doseljenicima iz Poljica Matom Žuljevićem, Grgurom Krnjićem, don Tadijom Roguljićem, Stipanom Brajevićem i Andrijom Čovićem zbog 30 kanapa zemlje u Čaporicama, Strmendocu i Glavašu. Opći providur ovoga puta nije podržao Poljičane.

Isti Andrija Čović, doseljenik iz Poljica, spominje se i 27. kolovoza 1697. godine, kada je dobio nešto zemlje ispod tvrđave Čačvine.

Zahvaljujući Ivanu Anđeliću zvanom Terzić iz Biska Andrije se Čović 25. listopada 1697. godine domogao dijela čitluka (imanja), na koje je pravo polagao Marko Pavić iz Poljica. Na taj način Pavić je onemogućen u svojim nakanama.

Na triljskom podruju Čovići danas žive: u Čaporicama (15 obitelji, 77 članova),zatim u Tijarici (3, 17) i Trilju (7, 23).Dio Čovića iz Čaporica prezimenu je dodao i obiteljski nadimak Pavišić, pa danas u tom selu triljskog područja žive četiri obitelji Čović Pavišić s 10 članova, a u Trilju jedna četveročlana obitelj.

U Čaporicama danas žive 4 obitelji s 10 članova, koji se prezivaju Čović Pavišić. Najstariji među njima Mirko Čović Pavišić pok. Martina i Pere rođene Grijović (1929) o ovome je rodu ispričao: "U vrijeme osmanlijske vladavine epidemija je kuge u rodu Pavišića poštedjela samo jednu udovicu, koja je ujedno bila i jedini nasljednik velikog Pavišića imanja. Jedan od Čovića oženio se tom udovicom i u braku su imali tri sina: jedan je ostao u Čaporicama, drugi je odselio na Brač, a treći je otišao u Bosnu. Dakako, po ocu svi su se zvali Čovići, ali su po majci imali i obiteljski nadimak Pavišić. Čini se, tvrdi Mirko Čović Pavišić, da je sve prelomio nekadašnji čaporički župnik, i to iz posve pragmatičnih razloga: da bi razlikovao moga oca Martina Čovića Ivanovog, rođenog 1888. godine, od drugog Martina Čovića Ivanovog, jednostavno je mome ocu u maticama još dometnuo i Pavišić. Na drugoj pak strani Martinovu rođenom bratu Mati, čiji potomci danas žive u Splitu, ostavio je samo Čović, jer Pavišić radi raspoznavanja nije bilo potrebno, pa imamo dakle dva brata: jedan Čović, a drugi je Čović Pavišić."

Čak je i naš informator izvjesno vrijeme imao samo prezime Čović, bez dodatka Pavišić, dakako dok župnik nije svim potomcima Martina Čovića Pavišića upisao dvočlanu prezimensku kombinaciju.

Sinjski ljetopisac fra Petar Filipović 1756. godine po sjećanju zapisuje fratre, koji su prije velike seobe katoličkog življa s herceg-bosanskih prostora ujesen 1687. godine živjeli u franjevačkom samostanu u Rami, a među njima je i fra Grgo Čović.

Dakle, ovaj franjevac nije poljičkog već hercegovačkog podrijetla.

O njemu navodimo i još dva pismena spomena. Petnaestog siječnja 1708. godine fra Grgo je Čović napisao udovici Grge Božića Vidosavi oporuku, kojom ostavlja imanje Grgurovu pastorku Marku Durakoviću iz Prugova. Svjedokom je, uz ostale, bio i Marko Čović, vjerojatno fra Grgin rođak. Osmog srpnja 1709. godine fra Grgo je Čović, za kojeg se kaže da je iz sinjskog samostana u Podvarošu, bio u ulozi domaćina splitskom nadbiskupu Stjepanu Cuppiliju za vrijeme njegova pastirskog pohoda župi Prugovo, gdje je Čović bio župnikom.

Što se pak tiče hercegovačko-makarskih Čovića, prvi se spomen o njima nalazi u starim "maticama župe Makarska, koje se vode od 1662. godine, a gdje su upisana su četvorica Čovića-Bože, Martin, Mate i Grgo iz Ljutog Doca pokraj Širokog Briga, koji su u vrijeme Kandijskog rata, oko 1650, godine, prebjegli u Kotišinu pokraj Makarske. Oko 1730. godine trojica braće Čovića: Ivan, Stipan i Petar preselili su u Tučepe, gdje su do 1948. godine narasli na čak 38 obitelji u Tučepima i 8 u Makarskoj.

Inače, u Ljutom je Docu biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio dva Čovića kućanstva: Šimunovo s 8 i Nikolino s 4 člana.

Treća grana Čovića, ona šibenska, nije istog krvnog podrijetla: godine 1677. u Šibeniku je živjela osoba zvana Nicolaus Ciouich.