Stjepan / István Lackfi / Lacković, II

http://en.wikipedia.org/wiki/Bloody_Sabor_of_Kri%C5%BEevci

http://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_II._Lackovi%C4%87

Stjepan II. Lacković (na mađarskom: Lackfy ili Lackfi István II.), (*? - †Križevci, 27. veljače 1397.), hrvatski ban iz velikaške obitelji Lacković.

Stjepan Lacković, u historiografiji poznat i kao Stjepan Lacković Čakovečki, potomak je obitelji Lacković, koja vuče porijeklo od obitelji Herman, a vladala je u 14. stoljeću ondašnjom mađarskom pokrajinom Erdelj (danas Transilvanija u Rumunjskoj). Njegovo prezime dolazi od osobnog imena osnivača obitelji, koji se zvao Ladislav (mađarski: László), skraćeno Lack, Laczk ili Lacko, a njegovi su potomci uzeli prezime Lacković.

Stjepan je bio sin Stjepana I. Lackovića, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana u razdoblju 1350-1352. godine, a unuk osnivača obiteljske loze Ladislava. Imao je niz titula, odnosno obnašao mnoge dužnosti, među kojima su, uz naslov bana Hrvatske i Dalmacije, bile: erdeljski (transilvanski) vojvoda (1372-1376.), ugarski palatin (1387-1397.), knez Zadra (1383, 1387-88., 1391-92.), gospodar Međimurja i Čakovca, Zagorja, Lendave (Slovenija), Keszthelyja (Mađarska), zatim župan mađarskih županija Zala, Veszprém i Győr, te južnoslovačke pokrajine Komarno uz rijeku Dunav.

Hrvatskim banom bio je u dva navrata, i to u razdoblju 1371-1372. godine, te 1383-1384.

27. kolovoza 1376. godine Stjepan II. Lacković, tadašnji vlasnik Međimurja, zajedno sa svojim bratom Dionizijem (mađ. Dénes) osniva poznati pavlinski samostan u Svetoj Jeleni (današnji Šenkovec kod Čakovca), posvećen Uznesenju blažene djevice Marije i Svim svetima. U sklopu tog samostana nalazili su se, između ostalog, i grobovi u koje su sljedećih stoljeća sahranjivani mnogi članovi velikaške obitelji Zrinski.

U političkim previranjima toga doba, Lacković je bio pristaša kralja Karla Dračkoga, i stao uz nezadovoljnike koji su bili protiv Nikole Gorjanskog i kraljice Elizabete. Podržavao je bosanskog kralja Tvrtka I, a poslije njegove smrti jedan je od vođa pristaša Ladislava Napuljskoga. Kralj Žigmund Luksemburški postavio ga je za jednog od vojskovođa svoje vojske 1396. godine u bitki s Turcima kod Nikopolja. Povjesničari tvrde da snosi glavnu odgovornost za poraz kršćanske vojske.[nedostaje izvor] Poslije tog poraza postaje veliki protivnik kralja Žigmunda. Međutim, nakon što mu je kralj poslao salvum conductum (pismeno jamstvo) te ga taktički pozvao, Lacković je došao na zasjedanje Hrvatskog sabora u Križevce, na kojemu je predsjedao sam kralj. Nakon žestoke svađe o krivnji oko Nikopolja, kraljevi pristaše su mačevima sasjekli Stjepana i njegova sinovca Andriju. U povijesti je taj događaj zabilježen kao Krvavi križevački sabor.

http://genealogy.euweb.cz/hung/lackfi.html#I

Lackfi family

N from Hermány (Herman) family, had issue:

• A1. a son
  • B1. Dénes
    • C1. László (Lack), Székelyek ispánja, fl 1323-59; 1m: NN; 2m: Margit Szeri (fl 1355-59), dau.of Pósa Szeri
      • D1. [1m.] István Lackfi, Count of San Severino and Serra 1350, Erdélyi vajda, Lovászmester, Nyitrai, soproni és vasi ispán, Tárnokmester, Nápolyi helytartó, Horvátország, Dalmácia és Szlavónia bánja, fl 1326-53, *ca 1305, +before 18.11.1353; 1m: NN; 2m: Elisabeth von Puchheim (fl 1346), dau.of Heinrich von Puchheim
        • E1. [1m.] Dénes Lackfi de Simontornya, Erdélyi vajda, Lovászmester, Szörényi bán, Kevei és krassói ispán, Bolgár bán, Vidini várkapitány, fl 1343-67, +before 25.3.1367
          • F1. István, Lovászmester, Nápolyi László helytartója, fl 1368-97, +Kőrös 27.2.1397
          • F2. Dénes, Lovászmester, fl 1372-82
        • E2. Katalin, fl 1359-79; m.Simon Meggyesi (+before 20.10.1375)
        • E3. Miklós Lackfi de Döbrököz, Erdélyi vajda, Székelyek ispánja, Krasznai, máramarosi, szatmári és ugocsai ispán, *ca 1330, +k.a.Vlachia 1368
          • ...
        • E4. Imre, Magyarország nádora, Lovászmester, Bolgár bán, Vidini várkapitány, Horvát-dalmát bán, Soproni, vasi és nyitrai ispán, fl 1343-75, +2/8.5.1375; m.Gfn Katalin Nagymartoni
        • E5. István Lackfi de Csáktornya, Magyarország nádora, Erdélyi vajda, Horvát-dalmát bán, Székelyek ispánja, Máramarosi, szatmári, ugocsai, soproni, vasi, zalai, győri, komáromi, szabolcsi, veszprémi, trencséni, varasdi ispán, Lovászmester, +Kőrös 27.2.1397; m.Anna N (fl 1391-95)
          • ...
        • E6. [2m.] László, fl 1350-60
      • ...
  • ...
• ...

  ---

http://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_II._Lackovi%C4%87

Stjepan II. Lacković Izvor: Wikipedija Skoči na: orijentacija, traži

Stjepan II. Lacković (na mađarskom: Lackfy ili Lackfi István II.), (*? - †Križevci, 27. veljače 1397.), hrvatski ban iz velikaške obitelji Lacković.

Životopis [uredi] Stjepan Lacković, u historiografiji poznat i kao Stjepan Lacković Čakovečki, potomak je obitelji Lacković, koja vuče porijeklo od obitelji Herman, a vladala je u 14. stoljeću ondašnjom mađarskom pokrajinom Erdelj (danas Transilvanija u Rumunjskoj). Njegovo prezime dolazi od osobnog imena osnivača obitelji, koji se zvao Ladislav (mađarski: László), skraćeno Lack, Laczk ili Lacko, a njegovi su potomci uzeli prezime Lacković.

Stjepan je bio sin Stjepana I. Lackovića, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana u razdoblju 1350-1352. godine, a unuk osnivača obiteljske loze Ladislava. Imao je niz titula, odnosno obnašao mnoge dužnosti, među kojima su, uz naslov bana Hrvatske i Dalmacije, bile: erdeljski (transilvanski) vojvoda (1372-1376.), ugarski palatin (1387-1397.), knez Zadra (1383, 1387-88., 1391-92.), gospodar Međimurja i Čakovca, Zagorja, Lendave (Slovenija), Keszthelyja (Mađarska), zatim župan mađarskih županija Zala, Veszprém i Győr, te južnoslovačke pokrajine Komarno uz rijeku Dunav.

Hrvatskim banom bio je u dva navrata, i to u razdoblju 1371-1372. godine, te 1383-1384.

27. kolovoza 1376. godine Stjepan II. Lacković, tadašnji vlasnik Međimurja, zajedno sa svojim bratom Dionizijem (mađ. Dénes) osniva poznati pavlinski samostan u Svetoj Jeleni (današnji Šenkovec kod Čakovca), posvećen Uznesenju blažene djevice Marije i Svim svetima. U sklopu tog samostana nalazili su se, između ostalog, i grobovi u koje su sljedećih stoljeća sahranjivani mnogi članovi velikaške obitelji Zrinski.

U političkim previranjima toga doba, Lacković je bio pristaša kralja Karla Dračkoga, i stao uz nezadovoljnike koji su bili protiv Nikole Gorjanskog i kraljice Elizabete. Podržavao je bosanskog kralja Tvrtka I, a poslije njegove smrti jedan je od vođa pristaša Ladislava Napuljskoga. Kralj Žigmund Luksemburški postavio ga je za jednog od vojskovođa svoje vojske 1396. godine u bitki s Turcima kod Nikopolja. Povjesničari tvrde da snosi glavnu odgovornost za poraz kršćanske vojske.[nedostaje izvor] Poslije tog poraza postaje veliki protivnik kralja Žigmunda. Međutim, nakon što mu je kralj poslao salvum conductum (pismeno jamstvo) te ga taktički pozvao, Lacković je došao na zasjedanje Hrvatskog sabora u Križevce, na kojemu je predsjedao sam kralj. Nakon žestoke svađe o krivnji oko Nikopolja, kraljevi pristaše su mačevima sasjekli Stjepana i njegova sinovca Andriju. U povijesti je taj događaj zabilježen kao Krvavi križevački sabor.

Izvori [uredi] Lackovići iz plemićkog roda Herman Obitelj Lacković s češko-mađarskom varijantom imena Uzroci i posljedice Krvavog sabora u Križevcima]

Vanjske poveznice [uredi] Spomenik Stjepanu II. Lackoviću Čakovečkom u središtu grada Keszthelyja, Mađarska Natpis na postolju spomenika (u prijevodu): Stjepan II. Lacković Čakovečki, (ugarski) palatin, osnivač grada