Vatroslav Lisinski

Vatroslav Lisinski (Zagreb, 8. srpnja 1819. - Zagreb, 31. svibnja 1854.), bio je hrvatski skladatelj.

• https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99C-RWT7?i=489&cc...
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Vatroslav_Lisinski
• https://en.wikipedia.org/wiki/Vatroslav_Lisinski
• https://books.google.com/books?id=ph9NAAAAMAAJ&pg=PA15&dq=josip+fuc...
• https://bib.irb.hr/datoteka/919507.Tamara_Jurki_Sviben_Doktorski_ra...

Vatroslav Lisinski rođen je u Zagrebu 1819. godine. Kršten je 8. srpnja 1819. godine u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1837. godine. Glazbu je učio kod J. K. Wiesnera von Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač Alberto Ognjan Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo - solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime Ignatius Fuchs (Fux) u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere prema zamisli Alberta Štrige napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrija Demeter dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine,[4] protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj nadnevak označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i inima kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla. Za boravka u Pragu sklada orkestralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere, 2. listopada 1897. godine na pozornici Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, pod dirigentskim vodstvom Nikole Fallera, Lisinski nije doživio.[5]

Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U razdoblju od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano. Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skladateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca - stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski, u biti romantički lirik, svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.

• http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=36770

Lisinski, Vatroslav, hrvatski skladatelj (Zagreb, 8. VII. 1819 – Zagreb, 31. V. 1854). Po ocu Slovenac, a po majci Hrvat, pod utjecajem iliraca oko 1840. promijenio ime Ignatius Fuchs u Vatroslav Lisinski. Školovao se u Zagrebu, gdje je 1840. završio dvogodišnji filozofski studij, a 1842. i dvogodišnju pravničku akademiju. Osnovnu glazbenu naobrazbu stekao je privatnom podukom kod Juraja Sojke i J. K. Wisnera Morgensterna. Počeo je skladati 1841. na nagovor pjevača i rodoljuba A. Štrige. U razdoblju 1842–47. bio je bilježnik Banskoga stola u Zagrebu. Ljeti 1847. pošao je na turneju po Srbiji s F. Livadićem, A. Štrigom i dvojicom pjevača, izvodeći hrvatske i srpske skladbe. U jesen 1847. uz Štriginu je pomoć otišao u Prag na glazbeno usavršavanje, ali se zbog prekoračene dobne granice nije mogao upisati kao redoviti učenik na Konzervatorij, već samo u Orguljsku školu (Karel František Pitsch, kontrapunkt), a privatno je učio kompoziciju i instrumentaciju kod ravnatelja Konzervatorija Jana Bedřicha Kittla. U jesen 1850. vratio se razočaran u Zagreb jer mu, unatoč zauzimanjima bana J. Jelačića, nije bilo omogućeno polaganje završnoga diplomskog ispita na praškome Konzervatoriju. Spriječen u pokušaju da se namjesti kao nastavnik u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, obavljao je dužnosti besplatnoga nadzornika školskih učionica i druge administrativne poslove. Za život je isprva zarađivao privatnom podukom glasovira, a nakon otkaza u HGZ-u preuzeo je početkom 1853., neshvaćen, razočaran i obeshrabren, mjesto privremenoga sudbenog prislušnika. Ne dočekavši rješenje o mjestu kotarskog aktuara, naglo se razbolio i podlegao 1854. vodenoj bolesti u 35. godini života. Negativno rješenje njegove molbe, koje je stiglo godinu dana poslije, u proljeće 1855., vratilo se u uredski arhiv s oznakom »Nepoznat«.

• https://www.biografija.com/vatroslav-lisinski/

Vatroslav Lisinski hrvatski je skladatelj koji se rodio u Zagrebu 8.7.1819. godine, a umro je također u Zagrebu, 31.5.1854. godine. Bio je jedan od najdarovitijih skladatelja Ilirskog pokreta te prvi profesionalni glazbenik koji je postavio temelje nacionalnog smjera Hrvatske te temelje opere, solo-pjesme te zborske i orkestralne glazbe.

Obrazovanje

U Zagrebu je pohađao gimnaziju, a 1840. godine završio je filozofski studij koji je trajao dvije godine te 1842. godine pravničku akademiju koja je također trajala dvije godine. Na satove glazbe išao je kod J. K. Wiesnera von Morgensterna.

Krajem 1847. godine Vatroslav je otišao u Prag na glazbeno usavršavanje na preporuku Alberta Štrige. No pošto je već prešao dobnu granicu nije mogao biti redoviti učenik na Konzervatoriju. Stoga je upisao Orguljsku školu, a kod B. Kittla i K. Pitscha je privatno učio instrumentaciju i kompoziciju. U jesen 1850. godine odlučio se vratiti u Zagreb. Bio je razočaran jer mu je bilo onemogućeno polaganje završnog ispita na Konzervatoriju. Pokušao mu je pomoći i ban Jelačić, ali ni njemu to nije uspjelo.

Privatni život

Obitelj Vatroslava Lisinskog bila je njemačko-židovskog podrijetla. Otac mu je bio Slovenac, a majka Hrvatica.

Malo nakon što je skladao svoju prvu pjesmu, 1841. godine, odlučio je promijeniti svoje ime pod utjecajem iliraca. Naime, njegovo obiteljsko ime bilo je Ignatius Fuchs te ga je odlučio zamijeniti za Vatroslav Lisinski.

Posao

1841. godine, amaterski pjevač i pristaša ilirskog pokreta, Alberto Ognjan Štriga osnovao je prvo pjevačko ilirsko društvo te pozvao Vatroslava da bude njihov glavni dirigent.

Te iste godine, 1941., Vatroslav je skladao svoje prvo djelo. Bila je to solo pjesma “Iz Zagorja od prastara”. Tekst je napisao Pavao Štoos, a tekst pjesme kasnije je zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetera “Prosto zrakom ptica leti”.

Od 1842. do 1847. godine radio je na mjestu bilježnika banskog stola. U to vrijeme skladao je najviše pjesama, stvorio više zborova te nekoliko klavirskih kompozicija od kojih je najpoznatije “Slavonsko kolo”. Tada je skladao svoju prvu i svoju najpoznatiju, hrvatsku operu “Ljubav i zloba”.

Liberto opere “Ljubav i zloba” napisao je Josip Car, a na ideju je došao Albert Štriga. Operu je preradio Dimitrija Demeter, a za instrumentalizaciju se pobrinuo Wisner-Morgenstern.

Praizvedba opere “Ljubav i zloba” dogodila se 28. ožujka 1846. godine. Tijekom nje slavile su se ilirske ideje, a taj dan je označen kao vrlo važan u povijesti za stvaranje umjetničkog izražaja tadašnje Hrvatske.

U ljeto 1847. godine Vatroslav Lisinski odlazi na koncertnu turneju u Vojvodinu i u Srbiju sa svojim prijateljima Albertom Ognjanom Štrigom i Ferdom Livadićem. Pošto su svi bili sudionici ilirskog pokreta, izvodili su ilirske skladbe i srpske skladbe.

1850. godine u Pragu je skladao “Večer”, uvertire od kojih je najpoznatija “Bellona” iz 1849. godine. Uz to skladao je veći dio opere “Porin”, a liberto za nju napisao je Dimitrije Demeter. “Porin” je završio 1851. godine u Zagrebu.

Kada se vratio u svoju domovinu iz Praga za vrijeme Bachova apsolutizma doživio je svoje zadnje godine, a njegova velika kreativnost bila je sputana bijedom u kojoj se nalazio.

Od 1851. do 1853. godine besplatno je radio kao nadzornik učionica u Glazbenom zavodu. U isto vrijeme za život je zarađivao podučavajući sviranje glasovira. Kada je bio otpušten s tog posla, prihvatio je posao sudbenog auskultanta. U to vrijeme Vatroslav je bio jako razočaran te zaboravljen od svih. Skladao je malo, a posljednje djelo koje je skladao, “Opijelo”, nije sačuvano.

Napisao je molbu za rješenje o mjestu kotarskog aktuara, no nije ga dočekao. 1854. godine naglo se razbolio od vodene bolesti i umro u 35. godini života. Godinu dana kasnije stiglo je rješenje njegove molbe koje je bilo negativno. 1855. godine vratilo se u uredski arhiv noseći oznaku – “Nepoznat”.

Praizvedba opere “Porin” dogodila se u Zagrebu 2. listopada 1897. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu. Operom je dirigirao Nikola Faller, a Vatroslav Lisinski izvedbu opere nije doživio.

Najveća postignuća

Vatroslav Lisinski se svojim glazbom više od ostalih sljedbenika Ilirskog pokreta približio glavnoj ideji Iliraca, a to je stvaranje umjetničke glazbe koja je zasnovana na narodnoj glazbi.

Zaslužan je za 145 djela u svojoj jedanaest godina dugoj skladateljskoj karijeri, a najpoznatija su: “Oj talasi, mili, ajte”, “Prosjak”, “Miruj, miruj, srce moje”, “Tuga djevojke”, “Moja lađa”, “Putnik”, “Tam gdje stoji”, “Cum invocarem”, te opere “Porin” i “Ljubav i zloba”.

Skulptura njegovog poprsja nalazi se ispred Koncertne dvorane u Zagrebu koja nosi njegov naziv – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog.