Adam Aleksandar Patačić / Patachich de Zajezda

Adam Patačić, (1717.-1784.), bio je zagrebački kanonik, biskup u Velikom Varadinu (1751.) i nadbiskup u Kalocsi (1776.). Neko je vrijeme bio i zapovjednik Dubice i Bihaćke krajine, te referent dvorske ugarske kancelarije. U Velikom Varadinu izvodio je u kazalištu opere. Napisao je libreto za oratorij Isacco i jednu operu.

http://www.zvonik.rs/arhiva/1001/ZV23.html

http://de.wikipedia.org/wiki/Adam_Patachich

Barun Adam Patačić od Zajezde

• 18. II. 1717. + 19. 07. 1784.

Dvostruki doktor – vrbovečki župnik i zagrebački kanonik

Nadbiskup Adam Patačić je sinovac nadbiskupa Gabrijela Patačića, a rođen u obiteljskom kaštelu u blizini Karlovca 18. veljače 1717. godine. Njegov otac Nikola je bio brat nadbiskupa Gabrijela. Adam je svoje školovanje započeo u Zagrebu. Tamo je započeo i studij filozofije, dok je u Beču doktoratom završio studij filozofije uz najviša carska odlikovanja već kao klerik. Poslije se nastanio u rimskom zavodu svetoga Apolinara, gdje je opet završio studij teologije uz najviše pohvale i doktorirao. Po završetku studija biskup Juraj Branjug ga je 1739. godine imenovao župnikom u Vrbovcu, starom posjedu obitelji Patačić. Već naredne godine, 24. prosinca 1740. na prijedlog njegova biskupa odlikovala ga je kraljica Marija Terezija opatom BDM od Abrahama u Kalačko–Bačkoj nadbiskupiji. Adam Patačić je, osim toga što je u drugoj godini svećeništva bio odlikovan mitrom, 1741. godine postao kanonikom zagrebačkog stolnog kaptola i arhiđakon gorički. U zagrebačkoj biskupiji je kao kanonik obnašao službu Goričkog (oko Karlovca) arhiđakona, vodio je i Vaškanski arhiđakonat (oko Virovitice), a bio je i arhiđakon Bekšinskog arhiprezbiterata (Međimurje). Zagrebački kanonik bio je 11 godina. Godine 1743. dobio je od kraljice i prepozituru svetoga Benedikta od Kaposf›a. Izabranim biskupom postao je 1751. godine, a bio je i savjetnik mađarskog kraljevskog ureda.

Velikovaradinski biskup – veliki graditelj

Godine 1759. imenovan je Velikovaradinskim biskupom i velikim županom županije Bihar. (Nagyv rad, Veliki Varadin – danas je grad Oradea u zapadnoj Rumunjskoj). On je 1762. godine postavio temelj biskupskog dvora u Velikom Varadinu, dovršio je stolnu crkvu, podigao znameniti biskupski dvor i osnovao i veliku knjižnicu od 15.000 svezaka. Njegovo veliko djelo – biskupska palača je u vrijeme komunizma oduzeta i pretvorena u muzej. Današnji varadinski biskup, svećenstvo i građani Velikog Varadina danomice prosvjeduju pred palačom tražeći od današnjih vlasti povrat stoljetne crkvene imovine. Na čelu Velikovaradinske biskupije bio je 17 godina.

Rektor sveučilišta u Budimu – osnovao 7 župa u Bačkoj

U dobi od 59 godina, 1776. godine je Adam Patačić postao kalačko–bački nadbiskup. Prvostolnu je crkvu obdario skupocjenim srebrnim svijećnjacima i svim ruhom potrebnim za slavlje biskupske mise. Sve je danas izloženo u Riznici prvostolne crkve u Kalači, a riznica je smještena iza katedrale u nekadašnjoj kuriji biskupa Ivana Antunovića. Podigao je i današnju nadbiskupsku palaču. Kad je iz slovačke Trnave sveučilište premješteno u Budim, kao vrlo učen čovjek, nadbiskup Adam Patačić je po naredbi kraljice Marije Terezije postao predsjednik sveučilišnog senata. Kalači je ostavio i znamenitu knjižnicu od 17.000 svezaka, kao najveće svoje zemaljsko blago. Veliki je nadbiskup 25 godina služio Velikovaradinskoj i Kalačko–Bačkoj nadbiskupiji, 7 je godina stajao na čelu Budimskog sveučilišta.

U Kalači se proslavio kao veliki dobrotvor

Osam je godina bio na čelu Kalačko–Bačke nadbiskupije. Na području današnje Subotičke biskupije je osnovao 7 župa: u Bajmoku, Bajši, Malom Iđošu, Martonošu, Srpskom Miletiću, Temerinu i Vajskoj. Nije doživio ni 70 godina života. Povijesni se izvori ne slažu oko godine njegovoga rođenja. Dok jedni navode 1715., drugi 1716., ima ih koji tvrde da je rođen 1717. godine. Ispovjedio se 16. srpnja, drugi dan se pričestio i primio bolesničku pomast. 19. srpnja 1784. godine preminuo je kao slavni sin hrvatskoga naroda, dvostruki doktor, vrlo učen i pobožan čovjek, koji je svojim djelima i umom beskrajno zadužio ne samo Kalačko–Bačku nadbiskupiju, već i Velikovaradinsku biskupiju, pa i čitav mađarski narod. Za sebe je želio najskromniji pogreb. Sahranjen je 21. srpnja u prvostolnoj crkvi u Kalači, uz svoga strica Gabrijela.