Bishop Marko Kalogjera

From Wikipedia (to be edited):

Marko Kalogjera (Blato, 7. prosinca 1819. - Split, 4. prosinca 1888.), hrvatski svećenik, kotorski i splitsko-makarski biskup.

Za svećenika je zaređen 27. kolovoza 1843. godine, nakon čega je jednu godinu služio kao kapelan i Luci Šipanskoj. Potom je pet godina bio kancelar u dubrovačkoj biskupiji i 1850. u službi u župi Mandaljena. U razdoblju 1850.-1852. bio je zamjenik ravnatelja u dubrovačkom sjemeništu, a od 1853. profesor u Zadru. Godine 1856. imenovan je kotorskim biskupom.

Zaslužan je za obnovu Plemenitog tijela bokeljske mornarice kojoj je 1859. dao Statut i odobrio novu himnu. Godine 1869. imenovan je splitskim biskupom. U tom svojstvu utemeljio je biskupsku palaču i zakladu svetih Ćirila i Metoda za glagoljaše, obnovio splitsku prvostolnicu sa zvonikom sv. Duje, sagradio novo sjemenište u Splitu i utemeljio je List Biskupije Spljetske i Makarske. Za njegovog biskupovanja sagrađene su brojne crkve na području splitske biskupije.

Bio je narodnjak, pa je prijateljevao s don Mihovilom Pavlinovićem i don Franom Bulićem, skrbio je za hrvatski jezik u Crkvi, a osobito je zaslužan i za zaštitu glagoljice i slavenskog bogoslužja u Dalmaciji.

[https://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Kalogjera]

Lord Bishop Marko Kalogjera, of Split-Makarska & Kotor, CLA DD

His Excellency, The Most Reverend Monsignor Marko Kalogjera, Lord Bishop of Split and Makarska, Bishop of Kotor, Commander (Baron) of the Austrian Imperial Order of Leopold, DD

• https://en.wikipedia.org/wiki/Marko_Kalogjera
• http://forum.net.hr/forums/t/363804.aspx
• http://www.pilar.hr/novosti/teme/130-predstavljanje-zbornika-biskup...
• http://www.pilar.hr/2009/12/predstavljanje-zbornika-biskup-marko-ka...

Marko Kalogjera (Blato, 7. prosinca 1819. - Split, 4. prosinca 1888.), hrvatski svećenik, kotorski i splitsko-makarski biskup. Za svećenika je zaređen 27. kolovoza 1843. godine, nakon čega je jednu godinu služio kao kapelan i Luci Šipanskoj. Potom je pet godina bio kancelar u dubrovačkoj biskupiji i 1850. u službi u župi Mandaljena. U razdoblju 1850.-1852. bio je zamjenik ravnatelja u dubrovačkom sjemeništu, a od 1853. profesor u Zadru. Godine 1856. imenovan je kotorskim biskupom.[1] Zaslužan je za obnovu Plemenitog tijela bokeljske mornarice kojoj je 1859. dao Statut i odobrio novu himnu. Godine 1869. imenovan je splitskim biskupom. U tom svojstvu utemeljio je biskupsku palaču i zakladu svetih Ćirila i Metoda za glagoljaše, obnovio splitsku prvostolnicu sa zvonikom sv. Duje, sagradio novo sjemenište u Splitu i utemeljio je List Biskupije Spljetske i Makarske. Za njegovog biskupovanja sagrađene su brojne crkve na području splitske biskupije.[2] Bio je narodnjak, pa je prijateljevao s don Mihovilom Pavlinovićem i don Franom Bulićem, skrbio je za hrvatski jezik u Crkvi, a osobito je zaslužan i za zaštitu glagoljice i slavenskog bogoslužja u Dalmaciji.

• https://en.wikipedia.org/wiki/Marko_Kalogjera
• http://forum.net.hr/forums/t/363804.aspx
• http://www.pilar.hr/novosti/teme/130-predstavljanje-zbornika-biskup...
• http://www.pilar.hr/2009/12/predstavljanje-zbornika-biskup-marko-ka...

Marko Kalogjera (Blato, 7. prosinca 1819. - Split, 4. prosinca 1888.), hrvatski svećenik, kotorski i splitsko-makarski biskup. Za svećenika je zaređen 27. kolovoza 1843. godine, nakon čega je jednu godinu služio kao kapelan i Luci Šipanskoj. Potom je pet godina bio kancelar u dubrovačkoj biskupiji i 1850. u službi u župi Mandaljena. U razdoblju 1850.-1852. bio je zamjenik ravnatelja u dubrovačkom sjemeništu, a od 1853. profesor u Zadru. Godine 1856. imenovan je kotorskim biskupom.[1] Zaslužan je za obnovu Plemenitog tijela bokeljske mornarice kojoj je 1859. dao Statut i odobrio novu himnu. Godine 1869. imenovan je splitskim biskupom. U tom svojstvu utemeljio je biskupsku palaču i zakladu svetih Ćirila i Metoda za glagoljaše, obnovio splitsku prvostolnicu sa zvonikom sv. Duje, sagradio novo sjemenište u Splitu i utemeljio je List Biskupije Spljetske i Makarske. Za njegovog biskupovanja sagrađene su brojne crkve na području splitske biskupije.[2] Bio je narodnjak, pa je prijateljevao s don Mihovilom Pavlinovićem i don Franom Bulićem, skrbio je za hrvatski jezik u Crkvi, a osobito je zaslužan i za zaštitu glagoljice i slavenskog bogoslužja u Dalmaciji.