Don Nikola Batistić

NIKOLA BATISTIĆ (1. V 1846 - 28. VIII 1929) pohađao je pučku školu u rodnom selu Žrnovu, gimnaziju je svršio u Dubrovniku a teologiju u Zadru. Ređen je za svećenika 1871. Kao mladi svećenik upravljao je tri godine župom Žrnovo i u isto doba obavijao dušobrižničku službu i u Pupnatu, a zatim je bio imenovan upraviteljem župe Trpanj, odakle je željan nauke otišao u Beč na sveučilište gdje se osposobio za profesora klasične filologije. Profesorsku službu vršio je u Dubrovniku, Splitu i Zadru (na preparandiji), te se istakao kao vrstan poznavaoc klasične filologije. Kad je stupio u mirovinu nastanio se u Beču, gdje je u ministarstvu nastave pregledao tekstove školskih knjiga. Bečko ministarstvo nastave poslalo ga je u Grčku na naučno putovanje, te se usavršio u staro i novogrčkom.

Nakon I svjetskog rata povukao se u svoje rodno Žrnovo, gdje se u tišini odmarao i bavio knjigom i perom. Kao plod njegovog razmišljanja prigodom večernjih šetnji po žrnovskim predjelima nastala je njegova zadnja knjiga: Vinculum charitatis (Vez ljubavi), Split 1928.

Kad je nakon rata na Badiji osnovana franjevačka gimnazija don Niko je postao direktor. Bio je prijatelj poznatog engleskog državnika ministra Gladstonea. Iako se nije posebno bavio politikom, ali ostao je uzoran Hrvat u svakoj prigodi i pod stare dane kandidirao na listi Hrvatske Pučke Stranke. Napisao je čitav niz djela (ipak vrlo malo prema bogatstvu svoje erudicije, Napisao je u desetercu za onaj naš prosti i široki puk: Život svete Lucije, djevice i mučenice.