Eugen Kumičić

• http://www.istrianet.org/istria/illustri/
• http://www.kasmir-promet.hr/portfolio/autori/eugen_k.htm
• http://hr.wikipedia.org/wiki/Eugen_Kumi%C4%8Di%C4%87

Eugen (Eugenio) Kumičić (poznat i kao Cumicich?), rođen 11. I. 1850. u Brseču, (kod Labina) Istra, umro 13. V. 1904. u Zagrebu. Njegov pseudonim, Jenio Sisolki (Eugenio de Sisola), proizlazi od 803 m. visokog brda koje se izdiže nad njegovim primorskim gradićem. Filozofiju završio u Beču. Profesor na gimnaziji u Splitu, Zadru i Zagrebu. Po obrazovanju profesor povijesti i francuskog jezika, bavio se novinarstvom, politikom i književnošću.

U prvom nizu svojih djela on je pjesnik svog zavičaja, prvi pjesnik mora u hrvatskoj književnosti.

U svojim romanima prikazao je, kao nitko do njega, istarske seljake, ribare, mornare, narodne svečenike, sitne trgovce u svim njihovim nevoljama, stradavanju, ali i u ljubavi, izdržljivosti i veličini.

On izražava opreku između dva nacionalna i socijalna elementa, između bogatog, gospodarskog, moćnog tuđinca na čijoj je strani vlast i potlačenog pučanina koji se urastao u svoje tlo održan vlastitom snagom.

God. 1875 - 77. boravio u Parizu, a po povratku sudjelovao u okupaciji Bosne (1878).

God. 1883. povukao se iz službe i posvetio književnom i polit. radu. Od 1884. kao pravaš vise puta biran za zastupnika u Hrvatski sabor, gdje se istakao kao govornik i protivnik madžaronske politike.

Njegovi romani i novele predstavljaju tri skupine. Prvu sačinjavaju istarsko-primorski romani, odnosno pripovijetke (Jelkin bosiljak; Začuđeni svatovi i dr.), u kojima opisuje na pretežno romantičan način istarske ljude, u prvom redu pomorce, ribare i seljake.