Fra Rajmondo Luka Kupareo

Rajmund Kupareo (krsnim imenom Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. - Zagreb, 6. lipnja 1996.) bio je hrvatski svećenik, sveučilišni profesor, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeća u Čileu.

• Hr, En, It, De
• http://www.matica.hr/kolo/453/pjesnistvo-fra-rajmunda-kuparea-24666/
• https://ika.hkm.hr/novosti/pokopan-dominikanac-pjesnik-rajmund-kupa...
• https://bib.irb.hr/datoteka/854337.nikevi_rajmund_kupareo.pdf
• https://www.scst.unist.hr/images/documents/968/Sve%C4%8Danost%20pos...
• https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34668
• https://croexpress.eu/hrvati-iz-juzne-amerike/13516/hrvati-su-oduvi...
• https://matis.hr/dogadanja/stogodisnjica-rodenja-fra-rajmunda-kuparea/
• https://dominikanci.hr/index.php/9-vijesti/vijesti1/1987-proslava-1...
• https://www.topohvar.at/orte/va/va-is-03-1/
• Grave: https://hr.billiongraves.international/grave/Fr-Rajmund-Kupareo/355...

KUPAREO, Rajmund (Kuparić; Raimundo, Raymond, Luka), pjesnik, prozaik, estetičar i glazbenik (Vrboska, 16. XI. 1914 — Zagreb, 6. VI. 1996). U Dubrovniku stupio u Dominikanski red 1930, završio gimnaziju 1932. te studij na dominikanskoj Visokoj bogoslovnoj školi 1939. Za svećenika zaređen 1937. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao filozofiju 1945, licencijat iz teologije postignuo u Olomoucu, doktorirao 1951. na Papinskom katoličkom sveučilištu u Santiagu tezom Ars et moralis (El valor del arte. Santiago 1964). Bio kapelan u Starom Gradu te Resniku kraj Zagreba 1939–41. Iz Zagreba 1946. emigrirao u Čehoslovačku, 1947. u Nizozemsku i 1948. u Madrid. Od 1951. do povratka u domovinu 1971. u Santiagu predavač i predstojnik katedre za estetiku i aksiologiju na Filozofskom fakultetu Papinskoga katoličkoga sveučilišta, na kojem mu je 1955. dodijeljen lektorat iz teologije; počasni doktor 1959, vicerektor 1963–67, professor emeritus 1978. Predstavljao čileanska sveučilišta na prvom Seminaru za visoku izobrazbu u Chicagu 1959, kao Fulbrightov stipendist na Katoličkom sveučilištu u Washingtonu 1960–61. istraživao nove tendencije kritike u umjetnosti te postao članom Američkoga društva za estetiku. Studijski boravio u Parizu 1962–63. U Santiagu je od 1951. uređivao tjednik El Mundo católico, 1964. utemeljio Institut za estetiku, 1965–69. uređivao Anales de la Facultad de filosofía y ciencias de la educación (istodobno suradnik), a 1966. pokrenuo i do 1970. uređivao časopis Aisthesis (suradnik 1966–72, 1974, 1976–83). — God. 1930. supokrenuo je i uređivao đački list Plantae virentes, potom objavljivao u periodicima Gospina krunica (1930–38; urednik 1941–46), Duhovni život (1933–35, 1939–40), Euharistijski glasnik (1933, 1937–39), Akvinac (1934–35; urednik 1933), Kalendar Gospine krunice (1934, 1938–41), Hrvatska straža (1936–38), Seljačka omladina (1939), Nedjelja (1942–44), Danica (Chicago 1948, 1953–54, 1957, 1959–60), Hrvatska (Buenos Aires 1949), Hrvatska revija (1949; Buenos Aires 1951, 1960, 1962–63, 1965; 1991, 1993–94), El Mensajero del rosario (Santiago 1952–56), Hrvatski katolički glasnik (Chicago 1953–54, 1960), El Diario ilustrado (Santiago 1956, 1960), Obnovljeni život (1967, 1975, 1977–79), Bogoslovska smotra (1974, 1976), Crkva u svijetu (1974), Marulić (1976, 1978–79, 1981–86, 1988–95, 1997), Kolo (1993), Forum (1994) i Književna Rijeka (2001). Vodio Dominikansku nakladu »Istina« 1941–45. U književnosti se javio s naraštajem mlađih hrvatskih katoličkih pjesnika, vezanih uz tradicionalne kršćanske vrijednosti i traganje za trajnim osloncima u duhovnosti i meditativnosti. Zaokupljen ponajviše zavičajnim podnebljem, uspomenama na djetinjstvo i domovinu te nostalgičnim iseljeničkim iskustvima i eshatološkim slutnjama, traži Božju nazočnost u svijetu prirode. U produhovljenoj i pojmovnoj sublimaciji doživljaja, zagledan u transcendentno, s himničkim strahopoštovanjem pred tajnama nadnaravnosti i vječnosti, oblikuje psalme, božićne radosnice, elegije, hvalospjeve i molitve. Objavio zbirke Pjesme i psalmi (1939), Nad kolievkom srdca (1945), Na rijekama (1948), Blagoslov zvijezda (1961; ciklus Moj mali psaltir preveden na češki, Tišnov 1982, 19882; S. l. 2009), Pjesme (1980), Sabrane pjesme (1992) i Svjetloznak (1994). Uvršten je u dvadesetak antologija (Antologija hrvatske lirike, 1953; Hrvatska duhovna lirika, 1968; Skupljena baština, 1993; Mila si nam ti jedina, 1998; U sjeni transcendencije, 1999; Hrvatska božićna lirika, 2000; Hrvatska uskrsna lirika, 2001; 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti, 2009; sve tiskano u Zagrebu) i u Stoljeća hrvatske književnosti (2005). Uglazbljeni su mu stihovi snimljeni na kasete (Sveta noć, Angelus, 1994) i CD (Ljubav što ne prolazi, Hrvatski katolički radio i Glas Koncila, 1997; Cro Patria ’97, Croatia Records i Hrvatska glazbena mladež Split, 1998; VIII. dani duhovne glazbe, Cantus, 2004). I pripovjednu prozu prožimlje autobiografskim elementima, zavičajnim motivima i lirskim tonom. Roman U »Morskoj kući« (1940; prvotno u Gospinoj krunici, 1939, 1–12) temelji na osobnom iskustvu bolničkoga liječenja od tuberkuloze, a u romanu Baraban (1943), uz pasionsku tematiku muke Kristove i evokaciju pučke hvarske bune iz XVI. st., opisuje međuratna zbivanja na Hvaru (izvođeno na Radio-Zagrebu 1944; V. Rabadan); roman Sunovrati dijelom je tiskan u chicaškoj Danici (1960). U pripovjednim zbirkama Balada iz Magallanesa (1978) i Čežnja za zavičajem (1989) doživljaje iz emigrantskoga života strukturira u obliku stiliziranih kroničarskih, ispovjedno-dnevničkih i putopisnih zapisaka s esejističkim elementima, a u nekim pripovijestima oživljava osobne uspomene i povijesna sjećanja. Nasljedujući poetski teatar francuskih neokatolika (P. Claudel, H. Brochet), u dramskom opusu obnavlja kult pasionske baštine te, nadahnut svetopisamskom tematikom, produbljuje misterij vjere. Misteriju Pasión de Cristo (1948; Muka Kristova. Marulić, 1981, 2) pridružio je misterije Uskrsnuće (Marulić, 1983,1)i Porođenje (Marulić, 1984, 6) te ih tiskao u knjizi Prebivao je među nama (1985). Najveći prinos postignuo je radovima iz estetike. Zaokupljen problemima duha i umjetnosti, u disertaciji i zbirkama ogleda Creaciones humanas (1965–1966), Umjetnik i zagonetka života (1982), Govor umjetnosti (1987) i Čovjek i umjetnost (1993) govori o biti umjetničkoga stvaranja te nastoji uskladiti skolastičko, ponajprije tomističko učenje o lijepome s modernim estetičkim učenjima. U razradbi estetike kao etičkoga sustava za usavršivanje spoznaje nastoji uspostaviti estetičku mjeru, ukus i ravnotežu. Temeljeći svoj aksiološki realizam na ontološkom realizmu, prema kojem »nema bića bez vrijednosti svih bića«, drži da subjektivni estetski doživljaj uvjetovan stupnjem kulture doživljavanja i prosudbe ne dokida objektivnu vrijednost djela. U odnosu umjetnosti i morala te umjetnosti i religije ističe autonomnost umjetničkoga djela te, protiveći se esteticizmu, larpurlartizmu i moralizmu, umjetnost određuje kao »utjelovljenje ljudskih ideja u konkretnome simbolu« i jednim od najizražajnijih i najplemenitijih očitovanja ljudskoga duha. Član Čileanske akademije znanosti i umjetnosti od 1985. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 1995. i najviše čileansko državno odličje za strance 1997. Potpisivao se i inicijalima, Beretić i Beretich (prema majčinu prezimenu Beritić) te L. Kupareo, Ranko Vrbov, Vrbov, Fr. R. K., fra R. K., Fra R. K. O. P., R., R. V. Ostavština mu se čuva u arhivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu. — U Santiagu predavao i estetiku glazbe, objavivši prilog La armonía musical y la armonía humana (Aisthesis, 1974, 8). Vodeći zborove, za njih skladao, među ostalim zbor Evo svećenik veliki, posvećen A. Stepincu, kantatu Hvalite djeco, Gospoda i svjetovnu skladbu uz glasovir Tri dječja plesa. Rukopisi 24 zborne skladbe i dječjega glazbenoga igrokaza Kraljica patuljaka, za koji je napisao i tekst, čuvaju se u arhivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu. Prema vlastitu navodu, neke izgubljene skladbe potpisao pseudonimom L. Dolci.

DJELA: Pjesme i psalmi. Šibenik—Split 1939. — U »Morskoj kući«. Zagreb 1940. — Baraban. Zagreb 1943. — Nad kolievkom srdca. Zagreb 1945. — Na rijekama. Madrid 1948. — Pasión de Cristo. Madrid 1948. — Blagoslov zvijezda. Buenos Aires 1961. — Creaciones humanas, 1–2. Santiago 1965–1966. — Balada iz Magallanesa. Zagreb 1978. — Pjesme. Zagreb 1980. — Umjetnik i zagonetka života. Zagreb 1982. — Prebivao je među nama. Zagreb 1985. — Govor umjetnosti. Zagreb 1987. — Čežnja za zavičajem. Zagreb 1989. — Sabrane pjesme. Zagreb 1992. — Čovjek i umjetnost. Zagreb 1993. — Svjetloznak. Varaždinske Toplice —Zagreb 1994. — Izabrana djela. Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb 2005, 237–538. — Um i umjetnost. Zagreb 2007.

LIT.: (O knj. Pjesme i psalmi): H. Bošković, Duhovni život, 11(1939) 2, str. 122–125. — I. Krolo, Luč, 34(1939) 6, str. 15–16. — S. Petrov (F. S.), Nova revija, 17(1939) 2, str. 158–165. — (O knj. U »Morskoj kući«): L. Brajanović (L. B.), Luč, 35(1940) 9/10, str. 11. — M. Ivezić, Katolički tjednik, 16(1940) 29, str. 7. — (O knj. Baraban): Lj. Maraković, Spremnost, 3(1944) 115, str. 12. — T. Smerdel, Hrvatski narod, 6(1944) 937, str. 2. — V. Nikolić: Pasión de Cristo. Hrvatska revija (Buenos Aires), 1(1951) 3, str 269–270. — B. Kadić: (O knj. Blagoslov zvijezda). Ibid., 11(1961) 1/2, str. 106–108. — (O knj. El valor del arte): B. Kadić, Ibid., 14(1964) 4, str. 489–490. — F. Nevistić, Ibid., 1, str. 73–75. — M. Validžić: (O knj. Balada iz Magallanesa). Marulić, 11(1978) 4, str. 394–395. — V. Nikolić: Rajmund Kupareo – jedan život u službi vjere i umjetnosti. Hrvatska revija (München—Barcelona), 30(1980) 3, str. 456–458. — (O knj. Umjetnik i zagonetka života): A. Kadić, Ibid., 32(1982) 4, str. 636–659. — J. Mihojević, Marulić, 15(1982) 4, str. 340–343. — M. Belić, Obnovljeni život, 38(1983) 5, str. 439–443. — A. Fazinić: Glazbena djelatnost hrvatskih dominikanaca u ovom stoljeću. Sv. Cecilija, 53(1983) 1, str. 4. — J. Mihojević: Izvori dramaturgije Rajmunda Kuparea. U: Prebivao je među nama. Zagreb 1985, 111–130. — Isti: Suvremena dogradnja tomističke estetike. U: Govor umjetnosti. Zagreb 1987, 5–14. — M. Marčinko (T. Heres): Povijesni uvid u zagonetku umjetnosti i estetike i estetska misao Rajmunda Kuparea. Marulić, 22(1989) 2, str. 165–184. — J. Lončarević: (O knj. Sabrane pjesme). Obnovljeni život, 48(1993) 3/4, str. 383–389. — (Obljetnica): A. Novaković, P. M. Radelj, I. Golub, V. Brešić, Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije, 31(1994) 74/75, str. 59–69. — (Nekrolozi): V. Nikolić, Hrvatska revija, 46(1996) 2, str. 399–401. — P. M. Radelj, Matica, 46(1996) 6, str. 19–21; Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije, 33(1996) 78/79, str. 37–45. — V. Brešić: Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb 1997. — Isti: Posljednje pjesme Rajmunda Kuparea. Vjesnik, 59(1998) 6. VI, str. 20. — N. Mihanović: Očitovanje religioznog i estetičkog nadahnuća. Književno i znanstveno djelo o. Rajmunda Kuparea. Hrvatska obzorja, 8(2000) 4, str. 905–918. — P. M. Radelj: Jedna stranputica povijesti hrvatske estetike. Marulić, 35(2002) 2, str. 360–366. — I. Bošković: Litteraria, musicalia et theatralia. Split 2003, 432–435. — I. Armanda: Akademik dr. fr. Rajmund Kupareo OP – hrvatski književnik i estetik svjetskog glasa. Marulić, 39(2006) 5, str. 842–856; 6, str. 1077–1089. — Z. Gavran: Ljepota kao prosjaj vrijednosti i umnosti. U: Um i umjetnost. Zagreb 2007, 7–50. — M. Perić: Hrvati u Čileu. Osvrt na život i rad Rajmunda Kuparea. Kolo, 17(2007) 2, str. 362–375.

Marko Kovačević i Redakcija (2013)

• Izvor: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11476