Ivan Lenković

http://en.wikipedia.org/wiki/Fortress_Nehaj

http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_Lenkovi%C4%87 Ivan Lenković

https://obrazislovenskihpokrajin.si/it/oseba/lenkovic-ivan-2/ birth place : Lika

Ivan Lenković (died 1569. Metlika, Slovenia) was a Croatian army general and the leader of the Uskoks. He is noted for the construction of Fortress Nehaj and as a captain of the Senj area.[1] He also contributed in organizing the Military Frontier. During the Ottoman wars in Europe, Klis Fortress was on 7 April 1596, liberated by Split noblemans Ivan Alberti and Nikola Cindro.[2] Bey Mustafa responded by bringing under Klis Fortress more than 10,000 soldiers.[2] General Ivan Lenković with 1,000 uskoks came in relief, to some 1500 Klis defenders.[2] During the battle, Ivan Lenković withdrew, after he himself was wounded, and the fortress was delivered to the Turks, on 31 May.[2] But this temporary relief resound in Europe, and among the local population.[2]

Ivan Lenković (?, - Otočec, kraj Novog Mesta, 22. lipnja 1569.), vrhovni kapetan Hrvatske i Slavonske krajine. Član je obiteljske grane Lenkovića koja se potkraj 15. stoljeća iselila pred naletima Osmanlija iz Like u Kranjsku.[1] Obitelj je držala velike posjede između Kupe i Krke te neke posjede Brixenske biskupije.[2]

Istaknuo se prilikom turske opsade Beča 1529. godine, a oko 1530. godine postao je zapovjednik konjaništva kranjskih državnih staleža. Od 1537. godine bio je dozapovjednik Bihaćke kapetanije, da bi najkasnije do 1539. godine postao Senjski kapetan te vođa uskoka na području od Senja do rijeke Save, a 1546. postao je zapovjednik sveukupnih uskočkih postrojba.[3]

Godine 1553. načinio je nacrt obrane hrvatsko-slavonskih granica po kojem je izvršena organizacija Vojne krajine i koji je gotovo u potpunosti prihvaćen.[4] Sudjelovao je s Nikolom Zrinskim u obrani Sigeta 1556. godine, a dvije godine kasnije obnavlja utvrđenja Senja i podiže tvrđavu Nehaj.

Godine 1556. imenovan je vrhovnim kapetanom Hrvatske i Slavonske krajine te se nastavio boriti protiv Turaka. Imao je sina, Jurja Lenkovića.

• https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Lenkovi%C4%87

Lenković, Ivan

Lenković, Ivan, vrhovni kapetan Hrvatske i Slavonske krajine (? – Otočec kraj Novoga Mesta, 22. VI. 1569). Član obiteljske grane Lenkovića, koja se potkraj XV. ili na poč. XVI. st. pred naletima Osmanlija iselila iz Like u Kranjsku. Ondje su stekli i držali velike posjede između Kupe i Krke (Otočec, Mehovo, Črnomelj, Poganci, Podbrežje) te neke gospoštije Brixenske biskupije. U voj. karijeri Lenković se istaknuo već pri opsadi Beča (1529), a vjerojatno je od 1530. bio zapovjednik konjaništva kranjskih drž. staleža. Od 1537. bio je dozapovjednik Bihaćke kapetanije, a najkasnije 1539. postao je senjskim kapetanom i zapovjednikom uskoka od Senja do Save. Oko 1546. bila mu je povjerena i kapetanija žumberačkih uskoka, čime je postao zapovjednikom sveukupnih uskočkih postrojbi. Pomagao je pri uređenju položaja uskoka i njihovu trajnom naseljavanju. Bio je zamjenik vrhovnoga kapetana Hrvatske i Slavonske krajine 1547–56., pri čemu mu je poglavito bila povjerena obrana Hrvatske krajine. Prema kralj. nalogu, izradio je 1553. nacrt obrane hrvatsko-slavonskih granica, koji je gotovo u potpunosti bio prihvaćen. S Nikolom Zrinskim nastojao je pomoći opsjednutomu Sigetu (1556), vežući na sebe, napadima na okolne gradove, velik broj osman. snaga. U Kranjskoj, na mjestu čestih osman. prijelaza Kupe, nedaleko od Metlike, podignuo je utvrđeni grad Podbrežje (gradnja završena 1557). Istodobno je obnovio utvrdu Senja, a radi njegove bolje zaštite podignuo je tvrđavu Nehaj grad (gradnja završena 1558). Vrhovnim kapetanom Hrvatske i Slavonske krajine imenovan je 1556. pa je nastavio aktivno sudjelovati u borbama s Osmanlijama i suzbijati njihove provale. God. 1567. zbog bolesti se povukao s položaja vrhovnoga kapetana.

• http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36004

Kapetan Lenković brinuo se za svoje uskoke iz Žumberka

Vrhovni kraljevski zapovjednik u Ugarskoj grof Nikola Salm postavio je 12.5.1546. iza Vernekove smrti trećeg žumberačkog kapetana Ivana Lenkovića. Ivan se je zauzimao za Uskoke i za obnovu žumberak-grada. Njegovim je nastojanjem otkupljen 1547. zakup nad vlastelinstvom Mehovo (na zapadnoj strani Žumberačkih gora) za 4068 forinti od Apolonije rođ. Auersperg,udove kapetana Ivana Puchlera. Štajerski je sabor odobrio 1000 forinti,kranjski 1500,dok je preostalih 1568 posudio Lenković,a da mu se posuđeni novac nije nikada povratio. Ovaj je plemeniti žumberački kapetan želio nastaniti Uskoke po cijelom Žumberku a postojećim žumberačkim kmetovima osigurati zemlju i kuće izvan Žumberka. Pavlić Čolnić morao je predati Tupčinu sa 4 svoja naselja Uskocima,a kod Podbrezja na Kupi u Beloj Krajini dobio je odgovarajuću protuvrijednost. Opat samostana u Kostanjevici morao je prepustiti Uskocima selo Cerovicu sa 9 selišta,samostan u Pleterju,selo Osunju sa 8 selišta,Stojdragu sa 7,Mali Kravljak sa 2 i Nova Sela sa 3 naselja,zatim još tri selišta. Đuro od Zobelsberga ustupio je dva naselja u Kamenicama (možda današnji Kamenci u Radatovićima) i jedno selište u Malincima. Stjepan Semenić ustupio je neka dobra oko Metlike. Osim toga dobili su Uskoci 14 polovica selišta i dva potpuna selišta kod Liješča. Vlastelinstvo kostanjevačko,Đuro od Sigersdorfa,ljubljanski red Križara i Andrija Mordaks odstupili su također neka zemljišta.Svi su navedeni dobili u zamjenu dobra vlastelinstva Mehovo. Zamjena je izvršena između 13. I 14.12.1548.. Tada su mnoge uskočke porodice iz Kranjske preseljene u Žumberak. U Žumberku je bilo tada oko 200 uskočkih zadruga. Kralj Ferdinand bijaše sklon Uskocima. Pozvao je 21.11.1550. kranjske upravitelje da nastoje uzeti u službu žumberačke Uskoke uz što povoljnije uvjete.Kapetan Lenković dobro je organizirao žumberačke Uskoke.

Prema popisu od 1.3.1551. bilo je pod puškom 315 Uskoka. Godišnja im je plaća bila u svemu 3025 forinti. Među njima bilo je 12 vojvoda,jedan zastavnik,jedan svirač i jedan bubnjar. Vojvode su bili:Daja i Radosav Vuković, Pavao Klisurić, Stjepan i Dragiša Vrinčić, Radman Vučetić, Novak Nikolić, Šime Vrajković, Nikola Ivanović, Radonja Bastašić, Šobat Popović i Vraneš Badovinac. U drugom popisu od 7.7.1556. spominju se Dragić Valiverović i Ravko Ratković. Često su puta Uskoci dobivali veoma opasne zadatke,npr.da pređu potajno u Tursku,da tamo sakupe podatke o kretanju turske vojske pa da se potajno povrate opet u Hrvatsku. Najčešće su služili kao posada u Bihaću, Ogulinu, Slunju, Ostrošcu, Cazinu i Drežniku. To su bila vrlo izložena i opasna mjesta.Od bitaka što ih je vodio kapetan Lenković sa svojim žumberačkim Uskocima protiv Turaka valja spomenuti onu pobjedu iz 1557. kada je potukao do nogu turskog bosanskog pašu Ferhata kod Sv.Helene.

• http://uskok-sosice.hr/kapetan-lenkovic-brinuo-se-za-uskoke-iz-zumb...

  ---

http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36004

uskoški stotnik in karlovški general ; protestant