Karl Franz Graf Lanjus von Wellenburg

Karl Franz Graf Lanjus von Wallenburg, austrougarski časnik, načelnik Mornaričkog tehničkog odbora, (San Martino di Valvasone kod Udina, 1856. - Pula, 22.VIII.1913.).

Nakon završene srednje škole stupio je 1870. godine u Pomorsku akademiju u Rijeci, nakon čega je obnašao brojne odgovorne funkcije na brodovima i na kopnu. Bio je zapovjednik moćne eskadre brodova 1911./1912. godine, a 1913. godine je postavljen na dužnost načelnika Mornaričkog tehničkog odbora. Bio je i osobni carev izaslanik na svečanosti povodom careva rođendana i Kralja Franje Josipa I., 18.VIII.1913. Nedugo zatim poginuo je nesretnim slučajem, na pokusu topa i oklopa Škodine proizvodnje na poligonu tvrđave Sacorgiana. Lanjus je ranjen prilikom ispaljivanja drugog hica kada je eksplodirala granata teška 3 tone. Podlegao je ranama u mornaričkoj bolnici u Puli, te je nakon tri dana pokopan na Mornaričkom groblju.

LIT.: B. Perović, Austrougarske vile i kuće u Puli - vraćanje memorije gradu, Pula, 2010.

• Izvor / Source: http://istrapedia.hr/hrv/2098/karl-franz-graf-lanjus-von-wallenburg... Karl Franz Graf Lanjus von Wellenburg, Vizeadmiral

IZ KNJIGE BRANKA PEROVIĆA „AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI“

Prije nego je postavljen na dužnost načelnika Mornaričkog tehničkog odbora u Puli, viceadmiral Lanjus bio je zapovjednik moćne eskadre brodova Vizeadmiral C von Wellenburg bio je vrlo obrazovan i stručan časnik koji je zbog toga bio izabran za ravnatelja vrlo ugledne i već renomirane ustanove u Puli. Dužnost Predsjednika Marinetechnisches komiteea, Predsjednika Mornaričkog tehničkog odbora u Puli obavljao je savjesno i odgovorno, brinući se za brojne tehničke aspekte tada već snažne austrougarske mornarice. Po Schmidt / Brentanu, Karl se rodio 1856. u mjestu San Martino di Valvasone kod Udina, od oca Karla i majke Johanne Fanny Finardi iz Cremone, a imao je i brata Augusta, kasnijeg K. u. K. kontraadmirala. Oženio se 1886. u Puli, Tršćankom Danicom Rosom Antonijom Soyk, kćeri brodograđevnog inženjera Moriza Soyke, s kojom je imao dva sina i dvije kćeri, od kojih su Hilda Dora Danica i Friedrich Karl Joseph bili rođeni u Puli. Najmlađa, Hertha Luise Zora rođena u Grazu, bila je udana za poručnika linijskog broda Ivu von Preradovića, kasnijeg kapetana linijskog broda u mornarici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon završene srednje škole stupio je 1870. u Pomorsku akademiju u Rijeci i od njenog završetka do unaprjeđenja u zadnji čin Viceadmirala 1913., obnašao je brojne odgovorne dužnosti na brodovima i na kopnu. Prije postavljenja na dužnost u Mornaričkom tehničkom odboru u Puli vice-admiral Lanjus bio je zapovjednik moćne Eskadre brodova 1911/12. godine. Pored svojih redovnih dužnosti u Odboru, na svečanosti u povodu proslave carevoga rođendana i Kralja Franje Josipa I. 18. kolovoza 1913., na vježbalištu kraj Mornaričke kasarne u Puli bio je osobni carev izaslanik. Tom prilikom je, prema filmu Rudolfa Marinkovića iz Pule, u nazočnosti časničkog zbora i građanstva održan veliki mimohod trupa, a Lanjus je predao odličja mornarima i časnicima koji su se istakli prilikom austrougarske blokade Skadra i Albanije u vrijeme Prvog Balkanskog rata 1912. godine. Viceadmiral Lanjus je četiri dana kasnije, 22. kolovoza 1913., poginuo nesretnim slučajem. On je toga dana kao predsjednik Mornaričkog tehničkog odbora iz Pule prisustvovao Geschuetzerprobung, pokusu topa i oklopa “Škodine” proizvodnje, koja se obavljala na Balipediu, Schiessplatzu, poligonu tvrđave “Sacorgiana”, prostoru na kojem se danas nalazi ugostiteljski objekt Zlatne stijene. Prilikom ispaljivanja drugog hica eksplodirala je granata teška 3 tone u zadnjaku cijevi topa kalibra 305 mm. Na mjestu su poginula tri mornara, a Lanjus je teško ranjen u obje noge te je podlegnuo ranama iste večeri u Mornaričkoj bolnici u Puli. Predstavnik poduzeća čeličana “Škoda” iz Češke lakše je ranjen, a također i topnički tehničar oberwerkfuehrer, Puljanin Culiat iz laboratorija streljiva u Velalungi. Mornari I. klase, koji su produžili službu u mornarici poslije obaveznog četverogodišnjeg roka, Jakob Zurc i Tomaš Čivko i mornar IV. klase Eduard Skornjak, iz prve godine služenja roka, sahranjeni su uz vojne počasti na Mornaričkom groblju u Puli dan kasnije 23. kolovoza, a u vrijeme pokopa zastave na brodovima u pulskoj luci bile su spuštene na pola koplja. Viceadmiral Karl Franz Graf Lanjus von Wellenburg, po Kosanoviću, sahranjen je na pompezan način 25. kolovoza poslije podne, kako je predviđao protokol za osobe takvog položaja. Povorka s mornaričkom glazbom na čelu, počasnom postrojbom, vijencima, admiralima i časničkim zborom, prešla je kratki put od Marinespitala do Mornaričkog groblja. Sa brodova su odjekivali počasni plotuni, a zastave su bile spuštene na pola stijega. Po Zuccoliju, sprovod grafa Lanjusa bio je jedan od najveličanstvenijih u gradu pod Arenom. Na čelu povorke jahao je ratnik na crnom konju odjeven u tamnu opremu srednjovjekovnog viteza, na oklopu za glavu bilo je crno ukrasno perja, a na prsima je ponosno stajao grb obitelji preminulog admirala Lanjusa. U pogrebnoj povorci bili su i građani, koji su o uzrocima događaja samo nagađali, a posebno su u povorci bile zapažene učenice odjevene u duge crne haljine. Grof Karl Lanjus kupio je lijepu i masivnu stambenu zgradu koja je odgovarala njegovom položaju i obitelji. Kuća se nalazila na Verudi, u bivša Via ospedale, sada Alda Negrija, oko nje je bio lijepo uređeni vrt, a danas je zapuštena, obrasla granjem i drvećem s jednim stoljetnim hrastom koji je potpuno skriva. Kuća je dvokatnica s prizemljem u kome je stanovala posluga, na koju je vizeadmiral imao pravo po pravilniku, a koja se brinula za izgled objekta i vrta. Po riječima jednog od stanara zgrade u novije vrijeme obitelj je zauzimala gornje katove u kojima su Lanjusovi priređivali sjajne zabave i prijeme za pripadnike svoje klase.

• Izvor / Source: http://www.regionalexpress.hr/site/more/karl-franz-graf-lanjus-von-...
• http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=1214b910-50e0-4628...