Milan Šufflay

• http://kurziv.net/evo-tko-je-napisao-prvi-znanstvenofantasticni-rom...
• http://en.wikipedia.org/wiki/Milan_%C5%A0ufflay
• https://www.yumpu.com/xx/document/view/5690784/izabrani-politicki-s...

Milan Šufflay rođen je u Lepoglavi 1879. godine, kao najmlađe dijete učitelja Augustina Šufflaya i Franciske rođ. Welle von Vorstern, ugarske Njemice iz Osijeka. Imao je dvije starije sestre Angelu i Zlatu s kojima je cijelog života bio tijesno povezan. Polazio je zagrebačku Gornjogradsku gimnaziju, a povijest je studirao na Zagrebačkome sveučilištu. Postigao je stupanj doktora filozofije na temelju dizertacije Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1075-1180). U gimnaziji i na sveučilištu bio je daleko najbolji đak, ali nagrada, briljantni prsten, pripala je drugome, što ga je veoma pogodilo. Još kao sveučilištarac vladao je francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, svim slavenskim jezicima, također latinskim, starogrčkim i srednjogrčkim a kasnije je svladao novogrčki, albanski, hebrejski i sanskrt. Tadija Smičiklas ga je držao svojim najdarovitijim studentom; bio mu je asistent kod redigiranja Akademijina Codex diplomaticus. Postao je povjesničar Balkana, uvjeren da je jedino ispravno prošlost Hrvata istraživati iz balkanske pozicije i tako osobno prekida s uvriježenim mišljenjem hrvatskih povjesničara da su Hrvati predstavnici Zapada i u opreci spram Balkana. Proučavao je hrvatsku srednjovjekovnu povijest i albansku prošlost. Mađarski povjesničar Lajos Thalloczy, videći u njemu veliki talent kojega valja privući u mađarski tabor, dovodi ga u Budimpeštu gdje za malu plaću radi u Narodnom muzeju. Ban Levin Rauch ga, mimo prijedloga sveučilišnoga senata, imenuje izvanrednim sveučilišnim profesorom na katedri za pomoćne povijesne znanosti, u Zagrebu 1908. godine. Godine 1912. izabran je za redovitog profesora. Međutim, kad je za bana došao njegov daljnji rođak Nikola Tomašić, s kojim je bio u trajnim neprijateljskim odnosima, morao je otići sa Sveučilišta.

Početkom 1915. godine prisilno je mobiliziran, makar su sveučilišni profesori bili oslobođeni vojne dužnosti. Otpušten je uskoro zbog bolesti i tada piše svoje najznačajnije radove. U novoj državi Kraljevini SHS 1921. godine uhićen je zbog veleizdaje (špijuniranja u korist strane države) i izveden pred sud zajedno s također optuženim Ivom Pilarom i još 13 suoptuženika. Šufflay je osuđen na tri godine i šest mjeseci tamnice a presuda je snažnije odjeknula u inozemstvu, nego u Hrvatskoj. Kolege znanstvenici iz brojnih zemalja pokušali su mu ishoditi pomilovanje, ali uzalud. Kaznu je izdržavao u Mitrovici. Tijekom izdržavanja kazne u Zagrebu je operiran i konstatirali su mu tuberkulozu pluća, emfizem i grešku na srcu. 2. listopada 1922. godine, otpušten je iz kaznionice nakon što je izdržao polovinu kazne. Po izlasku iz zatvora posvećuje se opet znanstvenome radu. Na traženje albanske vlade i bečke Akademije znanosti nastavlja djelo Jirečeka i Thalloczyja, priređuje III. svezak arhivske građe Codex albanicus.

Vrativši se iz Albanije primio je prijeteće pismo, a onda su učestali napadaji na nj kroz tisak, što je bio jasan znak da su ga velikosrpski krugovi odlučili likvidirati. Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, pričekali su ga, 18. veljače 1931. godine, na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem. Provalili su potom u stan i odnijeli u rukopisu zgotovljen III. svezak Codex albanicus. Umro je 19. veljače od posljedica zadobivenih ozljeda glave. Policijski agenti Belošević i Zwerger, koji su razbojstvo počinili, sklonili su se u Beograd i uzaludno je, poslije uspostave Banovine Hrvatske, traženo njihovo izručenje. Godine 1940., od 10. do 14. lipnja, u ponovljenom suđenju atentatorima Branku Zwergeru, Ljubomiru Beloševiću i Stevi Večerincu sud je i tad izbjegao dokazati notornu istinu, da su atentat i umorstvo izvršeni po naredbi šefa zagrebačke policije Janka Bedekovića, a po narudžbi iz Beograda. Albert Einstein i Heinrich Mann pozvali su preko Međunarodne lige za prava čovjeka svjetsku kulturnu javnost da prosvjeduje protiv zločina izvršenoga nad Milanom Šufflayem. Međutim, politička ubojstva Hrvata u Jugoslaviji su se nastavila.

Pored znanstvenih djela, napisao je i prvi hrvatski znanstvenofantastični roman, Na Pacifiku god. 2255., pa se smatra utemeljiteljem hrvatske znanstvenofantastične književnosti. To djelo objavio je 1924. godine pod pseudonimom Eamon O’Leigh a izlazilo je u Obzoru od 23. travnja do 1. kolovoza, u 75 nastavaka. U romanu je predvidio izbijanje Drugog svjetskog rata, porast temperature na zemlji, uspon feminizma, porast uporabe droge i raznih stimulansa, prijelaz na vegetarijanstvo, bioinženjering i sl.Iako je bio pristaša Hrvatske stranke prava, pokopan je, 22. veljače 1931. godine, u odjeljku arkada na Mirogoju, koji pripada Hrvatskoj seljačkoj stranci. Dobio je najviše albansko odličje “Naim Frasheri d’or”, posmrtno, 2002. godine, kada je u Albaniji o njemu održan i veliki znanstveni skup, “Shuflaj dhe Shqiptarët”.

• https://konzervativci.hr/2018/02/19/milan-pl-sufflay/
• https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899C-YXMP?i=211&cc...