o. Petar Perica

Rođen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini, kraj Makarske. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. godine, u sjemeništu u Travniku. Nakon što je papa Lav XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. godine, posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je slijedeće 1900. godine bila pokrenuta inicijativa, da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Povodom toga, bila je objavljena brošura u 30 tisuća primjeraka, u kojoj se našla pjesma Petra Perice "Do nebesa nek se ori" [1], koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama. Početkom srpnja 1900. godine, održano je hodočašće velikog broja hrvatskih katolika u Rim. Pri tome su Petar Perica i Franjo Scholz uručili papi Lavu XIII., veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160 000 potpisa mladih.

Godine 1901., postao je isusovac. Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Napisao je 1904. godine, pjesmu "Zdravo Djevo", koja je postala vrlo popularna katolička pjesma. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

U listopadu 1944. godine, partizani su ušli u Dubrovnik i bez suđenja na otočiću Daksi kraj Dubrovnika, strijeljali 53 ugledna građana Dubrovnika [2], među kojima je bio i Petar Perica.

Kad su ih poredali pred streljački vod po skupinama (a samo su u listopadu te godine tri dana zaredom obavljane egzekucije bez osude i suda) i kad su bezbožni zlikovci u njih uperili puške, prije nego je pala komanda Pali!, pater Perica počeo je pjevati TE DEUM (Tebe Boga hvalimo), što su svi u skupini jednoglasno prihvatili.Iz srca mučenika kao samrtni krik zaorila se gromoglasno pjesma hvale Bogu i odjekivala borovim šumarcima otočića Dakse koji je u tome trenutku više sličio na Golgotu. Prizor je bio pravi biblijski. Jedva da je pola pjesme otpjevano kad je pala je komanda Pali! Nastavak se pjesme više nije čuo jer je ona tada odjekivala na nebesima na putu njihovih duša u Nebo!

Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Padre Perice, pa je nakon gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010. dostojno pokopan na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.[3]