Stjepan Bulić

Izvori:

• Vranjički Bulići (autor: inž. Ivan Grubišić)

Rodio se 17. prosinca 1865. u Vranjicu, u istoj kući u kojoj je svijet prvi put ugledao i njegov stric, arheolog don Frane Bulić. Pučku školu je završio u Vranjicu. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a nakon završetka petog razreda prelazi na agronomsku školu u Tirol. 1887. maturirao je u glasovitoj školi za enologe u San Michelu i zapošljava se kao učitelj u Poljoprivrednoj školi u Gružu. Tri godine poslije osposobljen je za stručnog učitelja voćarstva i vinogradarstva u Klosterneuburgu kod Beča. U međuvremenu postavljen je za upravitelja škole u Gružu, što je bio sve do 1901, kad je škola zatvorena, a Bulić imenovan putujućim učiteljem poljodjelstva u Splitu. Na poljodjelskoj školi u Splitu djeluje do 1919, a zatim djeluje na poslovima poljoprivrednog referenta i područnog poljoprivrednog tajnika.

Stjepan Bulić se među prvima u Dalmaciji bavio ampelografijom i za te je potrebe uredio u Splitu uzorni vinograd u kojemu je zasadio više od 200 sorti vinove loze s gotovo svih područja Dalmacije. Obilazio je vinograde po Dalmaciji, ali i u Italiji i Francuskoj, gdje je stjecao nova znanja i iskustva. Održao je brojna predavanja, a napisao je i nekoliko stručnih knjiga. Najznačajniji radovi su mu: «Dvanaest pisama o pravljenju i ređenju vina», «Konzervirane masline», «Fino maslinovo ulje», «Produkcija i rafinerija maslinovog ulja» itd. Najpoznatiji je po kapitalnom i jedinstvenom djelu «Dalmatinska ampelografija», knjizi o dalmatinskim vinskim sortama. Na djelu je radio od 1887. do 1925. kada ga je pripremio za tisak. Međutim, zbog raznih administrativnih zapreka djelo nije objavljeno za njegovog života. Umro je u Splitu, 1937. godine. «Dalmatinska ampelografija» doživjela je samo jedno izdanje i to «Poljoprivrednog naklanog zavoda» iz Zagreba 1949. godine. Koliko je djelo Stjepana Bulića aktualno, najbolje pokazuju najbolja znanstvena istraživanja stručnjaka Agronomskog fakulteta u Zagrebu, koji su za utvrđivanje podrijetla loze plavac i zinfandel koristili herbar Stjepana Bulića.

(Izvor: časopis «Zadrugar», prosinac 2005.)

http://www.knjiznicasolin.hr/index.php?option=com_content&view=arti...

BULIĆ, Stjepan (Stjepo), agronom (Vranjic kod Splita, 27. XII 1865 — Split, 25. VIII 1937). Nećak arheologa F. Bulića. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, pet razreda srednje škole u Splitu. Nakon završene poljodjelske škole (1887, San Michele, Tirol) dobio mjesto učitelja u poljodjelskoj školi u Gružu (Dubrovnik) u kojoj je radio do njezina zatvaranja krajem 1900. i kao upravitelj. U međuvremenu položio ispit za učitelja voćarstva, vinogradarstva i vinarstva nakon studija u Klosterneuburgu (Austrija) te je od 1901. bio najprije putujući učitelj poljodjelstva u Splitu, a zatim od 1906. radi u poljodjelskoj školi u Splitu. God. 1914. umirovljen je zbog posljedica ozljede na radu; 1922. reaktiviran te do umirovljenja 1927. najprije oblasni poljoprivredni referent, a poslije oblasni poljoprivredni sekretar u Splitu (u tom je razdoblju kraće vrijeme 1923/24. umirovljen iz političkih razloga). Radi stručnog usavršavanja boravio u Italiji i Francuskoj. — U znanstvenom radu posebno se bavio sortama vinove loze i masline. Nakon gotovo četrdeset godina rada napisao je 1925. djelo Dalmatinska ampelografija (tiskano tek 1949. u Zagrebu) a u Šibeniku mu je 1921. izišla Građa za dalmatinsku elajografiju. Zaslužan je i za unapređenje povrćarstva (izvoz cvjetače i drugog povrća iz okolice Splita) i hortikulture (sadnja prvih palma na splitskoj obali). Objavio je brojne stručne i znanstvene članke: Godišnje izvješće o Poljodjelskom zavodu u Gružu (1887, 1889, 1890), Program Zemaljskog poljodjelskog zavoda u Gružu (1894–95), Narodni list (Zadar 1891), Pučki list (1892, 1894–95, 1900–05), Smotra dalmatinska (1894, 1900), Jedinstvo (1895), Poljodjelski vjesnik (1896, 1901–02, 1926–27, 1929–30, 1932), Novi list (1906, 1922), Tršćanski Lloyd (1906), Dan (1912), Gospodarski vjesnik (1912), Zadrugar (1914–15, 1922–23, 1926 1932), Jugoslavenski Lloyd (1920, 1922, 1927–28, 1931), Gospodarski list (1922), Poljoprivredni glasnik (1922, 1924), Pučka prosvjeta (1922), Težak (1922), Jugoslavenski vinogradar i voćar (1924), Glasnik Ministarstva poljoprivrede i voda (1925), Jadranska straža (1925), Pučka prosvjeta (1927), Trgovinski glasnik (1927), Novo doba (1928). DJELA: Opis i obrana od zareznika štetnih vinogradu. Dubrovnik 1891. — Dvanaest pisama Stjepana Bulića učatelja poljodjelstva Ivanu Težakoviću o pripravljanju, čuvanju, redenju i oplemenjivanju vina. Split 1902. — Konzervirane masline zelene i crne. Split 1926. — Fino maslinovo ulje »naravno« i »rafinirano«. Split 1927. — Produkcija i rafinacija maslinova ulja. Split 1927.

LIT.: Stručni učitelji i spisatelji o poljoprivredi u Dalmaciji. Pučka prosvjeta, 7(1927) 11, str. 180–181. — Stjepan Bulić. (In memoriam.) Jugoslavenski Lloyd, 29(1937) 197, str. 2.

Filip Juras (1989)

• Izvor: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3134

Rodio se 17. prosinca 1865. u Vranjicu, u istoj kući u kojoj je svijet prvi put ugledao i njegov stric, arheolog don Frane Bulić. Pučku školu je završio u Vranjicu. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a nakon završetka petog razreda prelazi na agronomsku školu u Tirol. 1887. maturirao je u glasovitoj školi za enologe u San Michelu i zapošljava se kao učitelj u Poljoprivrednoj školi u Gružu. Tri godine poslije osposobljen je za stručnog učitelja voćarstva i vinogradarstva u Klosterneuburgu kod Beča. U međuvremenu postavljen je za upravitelja škole u Gružu, što je bio sve do 1901, kad je škola zatvorena, a Bulić imenovan putujućim učiteljem poljodjelstva u Splitu. Na poljodjelskoj školi u Splitu djeluje do 1919, a zatim djeluje na poslovima poljoprivrednog referenta i područnog poljoprivrednog tajnika. Stjepan Bulić se među prvima u Dalmaciji bavio ampelografijom i za te je potrebe uredio u Splitu uzorni vinograd u kojemu je zasadio više od 200 sorti vinove loze s gotovo svih područja Dalmacije. Obilazio je vinograde po Dalmaciji, ali i u Italiji i Francuskoj, gdje je stjecao nova znanja i iskustva. Održao je brojna predavanja, a napisao je i nekoliko stručnih knjiga. Najznačajniji radovi su mu: «Dvanaest pisama o pravljenju i ređenju vina», «Konzervirane masline», «Fino maslinovo ulje», «Produkcija i rafinerija maslinovog ulja» itd. Najpoznatiji je po kapitalnom i jedinstvenom djelu «Dalmatinska ampelografija», knjizi o dalmatinskim vinskim sortama. Na djelu je radio od 1887. do 1925. kada ga je pripremio za tisak. Međutim, zbog raznih administrativnih zapreka djelo nije objavljeno za njegovog života. Umro je u Splitu, 1937. godine. «Dalmatinska ampelografija» doživjela je samo jedno izdanje i to «Poljoprivrednog naklanog zavoda» iz Zagreba 1949. godine. Koliko je djelo Stjepana Bulića aktualno, najbolje pokazuju najbolja znanstvena istraživanja stručnjaka Agronomskog fakulteta u Zagrebu, koji su za utvrđivanje podrijetla loze plavac i zinfandel koristili herbar Stjepana Bulića.

(Izvor: časopis «Zadrugar», prosinac 2005.)

http://www.knjiznicasolin.hr/index.php?option=com_content&view=arti...

BULIĆ, Stjepan (Stjepo), agronom (Vranjic kod Splita, 27. XII 1865 — Split, 25. VIII 1937). Nećak arheologa F. Bulića. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, pet razreda srednje škole u Splitu. Nakon završene poljodjelske škole (1887, San Michele, Tirol) dobio mjesto učitelja u poljodjelskoj školi u Gružu (Dubrovnik) u kojoj je radio do njezina zatvaranja krajem 1900. i kao upravitelj. U međuvremenu položio ispit za učitelja voćarstva, vinogradarstva i vinarstva nakon studija u Klosterneuburgu (Austrija) te je od 1901. bio najprije putujući učitelj poljodjelstva u Splitu, a zatim od 1906. radi u poljodjelskoj školi u Splitu. God. 1914. umirovljen je zbog posljedica ozljede na radu; 1922. reaktiviran te do umirovljenja 1927. najprije oblasni poljoprivredni referent, a poslije oblasni poljoprivredni sekretar u Splitu (u tom je razdoblju kraće vrijeme 1923/24. umirovljen iz političkih razloga). Radi stručnog usavršavanja boravio u Italiji i Francuskoj. — U znanstvenom radu posebno se bavio sortama vinove loze i masline. Nakon gotovo četrdeset godina rada napisao je 1925. djelo Dalmatinska ampelografija (tiskano tek 1949. u Zagrebu) a u Šibeniku mu je 1921. izišla Građa za dalmatinsku elajografiju. Zaslužan je i za unapređenje povrćarstva (izvoz cvjetače i drugog povrća iz okolice Splita) i hortikulture (sadnja prvih palma na splitskoj obali). Objavio je brojne stručne i znanstvene članke: Godišnje izvješće o Poljodjelskom zavodu u Gružu (1887, 1889, 1890), Program Zemaljskog poljodjelskog zavoda u Gružu (1894–95), Narodni list (Zadar 1891), Pučki list (1892, 1894–95, 1900–05), Smotra dalmatinska (1894, 1900), Jedinstvo (1895), Poljodjelski vjesnik (1896, 1901–02, 1926–27, 1929–30, 1932), Novi list (1906, 1922), Tršćanski Lloyd (1906), Dan (1912), Gospodarski vjesnik (1912), Zadrugar (1914–15, 1922–23, 1926 1932), Jugoslavenski Lloyd (1920, 1922, 1927–28, 1931), Gospodarski list (1922), Poljoprivredni glasnik (1922, 1924), Pučka prosvjeta (1922), Težak (1922), Jugoslavenski vinogradar i voćar (1924), Glasnik Ministarstva poljoprivrede i voda (1925), Jadranska straža (1925), Pučka prosvjeta (1927), Trgovinski glasnik (1927), Novo doba (1928). DJELA: Opis i obrana od zareznika štetnih vinogradu. Dubrovnik 1891. — Dvanaest pisama Stjepana Bulića učatelja poljodjelstva Ivanu Težakoviću o pripravljanju, čuvanju, redenju i oplemenjivanju vina. Split 1902. — Konzervirane masline zelene i crne. Split 1926. — Fino maslinovo ulje »naravno« i »rafinirano«. Split 1927. — Produkcija i rafinacija maslinova ulja. Split 1927.

LIT.: Stručni učitelji i spisatelji o poljoprivredi u Dalmaciji. Pučka prosvjeta, 7(1927) 11, str. 180–181. — Stjepan Bulić. (In memoriam.) Jugoslavenski Lloyd, 29(1937) 197, str. 2.

Filip Juras (1989)

• Izvor: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3134