Vladimir Kirin

Vladimir Kirin rođen je 31. svibnja 1894. u Zagrebu. Srednju graditeljsku školu polazio je u Zagrebu, a Umjetničku akademiju u Beču (F. Schmutzer). Godine 1919. usavršavao je grafiku u Londonu. Godine 1923. publicirao je četri mape litografija povjesnih i arhitektonskih spomenika (Spit, Šibenik, Hvar i Trogir), te mapu Hrvatsko primorje. 1925. godine izradio je mapu grafika Stari Zagreb, bavio se ilustracijom i opremom knjiga, brojnih dječjih slikovnica i knjiga za mladež.

Kao ravnatelj Zaklade tiskare Narodnih novina i grafički stručnjak izradio je nacrt novog, estetskog tipa slova i time unaprijedio grafičku opremu knjiga u Hrvatskoj.

Imao je odličan smisao za likovno interpretiranje stare arhitekture, njegovo slikarsko umjeće krasilo je izvrsno smještanje arhitektonskih motiva i veduta u kadar, dobra komozicija te nadasve razvijen osjećaj za svjetlo i sjenu. Slikao je u tehnici ulja pejsaže iz okolice Samobora, vedute starog Zagreba, Pariza, dalmatinskih gradova i portrete.

Vladimir Kirin umro je 5. listopada 1963. godine u Zagrebu.

http://www.galerijadivila.hr/bio/10/Vladimir-Kirin

http://www.samoborskiglasnik.net/kult.asp?datum=20080623&tempg=...

http://www.jutarnji.hr/vladimir-kirin---gospodar-likova-iz-davnine/... http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=100005714

ZAGREB - Da Vladimir Kirin nije isključivo sladunjavi slikar zagrebačkih motiva s goblena ili kalendara pokazat će izložba koja se od danas može pogledati u Klovićevim dvorima.

Novu stranu ovog umjetnika otkrit ćemo prije svega kroz slike siromašne Engleske i njezinih stanovnika s početka prošlog stoljeća, naslikane kroz plavičastu izmaglicu, na koje naglasak stavlja i kustosica izložbe Biserka Rauter-Plančić.

U Engleskoj je bio jer se tamo školovao, dok se većina bila odlučivala na studij u centru zbivanja, u Parizu. Zašto se odlučio na tada periferni London, nije najjasnije. Retrospektivna izložba Vladimira Kirina (1894. - 1963.) napravljena je u suradnji s njegovim dvjema kćerkama, od kojih je jedna spisateljica za djecu Maja Glušćević.

Riječ je o prvoj samostalnoj izložbi ovog umjetnika nakon punih pedeset godina, nakon 1956. kad je izlagao u Samoboru. Kirin nije bio predvodnik trendova, njegovo intimističko slikarstvo bilo je za ono vrijeme starog kova, pa u tome vjerojatno leži razlog što je pomalo zapostavljen u revalorizacijama.

Poznat je i po preciznim portretiranjima gradova, i prije svega njegovih arhitektonskih zdanja, a iako ga se naziva najzagrebačkijim slikarom, u njegovu su opusu i slike i Trogira ili Šibenika. Razdoblje baroka u arhitekturi je cijenio.

Posebno je poglavlje posvećeno njegovoj ilustraciji. U posljednje vrijeme nekoliko puta aktualizirane "Priče iz davnine" književnice Ivane Brlić-Mažuranić, s kojom je prijateljevao, Kirin je ilustrirao 1926. godine.

Dopadljive ilustracije bit će prikazane kao posebno poglavlje na izložbi, ali također i ilustracije bajki koje je ovaj umjetnik radio za svoje unuke. Dok je živio u Londonu, radio je i ilustracije za priče Oscara Wildea ili Edgara Allana Poea.

Kirin je bio i grafičar i najangažiraniji umjetnik u hrvatskom nakladništvu. Odrastao je u umjetničkoj obitelji, otac mu je bio operetni pjevač i glumac, a neki od najčešćih gostiju u njegovoj obitelji bili su slikari Nikola Mašić i Menci Klement Crnčić, pa se može pretpostaviti da se tako od najranijeg djetinjstva "zarazio" umjetnosti. Izložba sa 208 radova bit će pokazana do 11. veljače.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
http://www.facebook.com/group.php?gid=59560367085 Vladimir KirinCategory:Entertainment & Arts - Fine ArtsDescription: Sanjar sklon fantastičnoj književnosti, crtač starih pročelja i kula – Vladimir Kirin obilježio je hrvatsku grafičku umjetnost prve polovice 20. stoljeća .

Vladimir Kirin – uzor svima koji vole slikati, crtati…Neponovljiv ilustrator predivnih, sanjarskih i divnih crteža koji su obilježili mnoge slikovnice prošloga stoljeća…Ilustracije prepune snage i nepresušne zadivljenosti detaljima. Zahvaljuj...

News:Sanjar koji je proveo »sretno djetinjstvo u igri skrivača po dvorištima i ruševnim kulama staroga Zagreba«, mladić duboko zaljubljen u londonske mostove, tornjeve i palače, koje će pasionirano crtati do detalja, Vladimir Kirin (1894. – 1963.) obilježio je hrvatsku grafičku umjetnost prve polovice 20. stoljeća. Romantik sklon jezovitim i fantastičnim pričama Edgara Allana Poea i zaljubljenik u jedan od najljepših opusa svjetske književnosti – djelo Ivane Brlić-Mažuranić ujedno je i među onim zaboravljenim imenima hrvatske umjetnosti koje pokriva tama.

Ovaj zagrebački dječak iz ugledne glazbene obitelji svoje prve risanke ispunjavao je crtežima obiteljskih prijatelja slikara Nikole Mašića i Mencija Clementa Crnčića. Profesionalne crtačke vještine usavršavao je na Građevnoj stručnoj školi na kojoj predaju Ivan Tišov, Oton Iveković i Ferdo Kovačević. Ovaj mladi romantik, za razliku od svih drugih zagrebačkih slikara koji se zapućuju u Pariz, odlazi u London gdje crta opustošene radničke četvrti, stvarnost dokova, ali i klasicističku arhitekturu. Te godine radi prve vedute »Waterloo bridge« te »London – na Temzi« koje će se poslije vrlo često reproducirati i izlagati. Kratko je radio kod arhitekta Tanner–Voysa, a zatim i u časopisu »The Studio« koji će mu 1920. dati stalni posao, ali i preporuku za Studio Langham. Kirin je radio kao ilustrator priča, crtač arhitektonskih spomenika i gradskih veduta. Osim starih majstora, proučavao je moderne grafičare – Francuza Charlesa Meryona koji je radio serije prikaza staroga Pariza i Londona te Franka Brangwyna i Amerikanca Josepha Pennella. Za vrijeme božićnih blagdana 1919. i uskrsnih 1920. vratio se u Zagreb gdje je akvarelirao nekoliko motiva iz staroga grada. Kirina oduševljava živa likovna scena Zagreba u to vrijeme, a napose velik interes za grafiku, koju će kao samostalnu likovnu disciplinu popularizirati Menci Clement Crnčić i Tomislav Krizman. Nakon povratka u London uz ilustratorski rad za časopise Kirin je pasionirano crtao u olovci, ugljenu i tušu velegrad (»Prvi snijeg na Temzi«, »Waterloo bridge II«), te je slikovno popratio knjige priča Oscara Wildea i »Fantastične pripovijesti« Edgara Allana Poea. Od toga trenutka čitav njegov opus bit će obilježen dvjema temama – arhitektonskom baštinom, koju majstorski interpretira, i bajkovitom književnosti, koju obogaćuje vlastitom fantazijom. Godine 1922. napustio je London, proputovavši Europu, diljem koje crta i slika palače, mostove, portale, zvonike, kupole i ulice. Po povratku u Zagreb objavljuje grafičku mapu »Litografije« s motivima iz Londona, Pariza, Amsterdama, Venecije i Firence. Iz Zagreba je nastavio surađivati s engleskim časopisima »The Arhitectural Rewiew, »The Studio«, »The Apple« i »Colour« te s njemačkim časopisom »Die Kunst«. U Zagrebu je uređivao priloge i tisak »Savremenika« te publikacije Društva sv. Jeronima, koje mu je dodijelilo na upotrebu stan/atelier na Tomislavovu trgu. S jednakom ljubavi ljeta 1922. na poziv splitske općine radio je crteže splitskih uličica, piazzeta, crkvica, Peristila, katedrale sv. Duje... Odmah je dobio narudžbu za portretiranje stare gradske jezgre i od trogirske općine, a potom se zaputio u Šibenik i Hvar. Kada je prva litografska mapa iz ciklusa dalmatinskih gradova »Split« bila predstavljena publici – proglašena je »splitskom simfonijom«. Kada je, pak, tiskao mape »Trogir« i »Šibenik«, kritika ga proglašava »pjesničkom dušom«. Kruna portretiranja starih gradova postaje mapa »Zagreb«. Kirin tada postaje najpopularniji vedutist hrvatske grafike. Kirin dvadesetih postaje najangažiraniji umjetnik u hrvatskom nakladništvu. »Gotovo svaki časopis, zbornik ili knjiga u kojima su izdavači namjerili pokazati i umjetnički oblikovan produkt, prošao je kroz Kirinove ruke«, ističe Biserka Rauter Plančić. Radi unapređivanja svih grana grafičke umjetnosti, Kirin je pokrenuo novi časopis »Grafička revija« koja će izlaziti neprekidno u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu od 1923. do 1940. godine. Od početaka svoga javnog djelovanja u Zagrebu, zdušno je unaprjeđivao knjiški slog, uvez i tisak hrvatske lijepe knjige i publicistiku. Među ostalim grafički oprema knjigu poezije Vladimira Vidrića, 1924., i zbornik o 75. godina života Frane Bulića. U jesen iste godine odlazi u Beč, gdje se upisuje na grafički odjel Akademije likovnih umjetnosti. Nekoliko mjeseci usavršava se kod Ferdinanda Schmutzera. Po povratku u Zagreb, izabran je za honorarnog docenta na Tehničkom fakultetu za predmet Perspektivno crtanje. U svibnju 1925. na velikoj međunarodnoj pariškoj izložbi dekorativnih umjetnosti, osim kao izlagač, Kirin je sudjelovao i u postavu izložbe hrvatske lijepe knjige. Sljedećih je godina neprekidno izlagao i uređivao jugoslavenske izložbene paviljone u Parizu, Leipzigu i Rimu. U mapi »Stari Zagreb« pokazao je sve svoje crtačko umijeće i ljubav prema starini. Štoviše, danas je značenje te mape neizmjerno, jer je Kirin na licu mjesta crtao ambijente i kule koji su nestajali. Crtajući motive oko Katedrale i Dolca, ustoličio je najzagrebačkije panorame. Iz dvadesetih godina potječu i čudesne Kirinove ilustracije za »Šegrta Hlapića« i Defoeova »Robinsona Crusoea« te La Fontaineove, Andersenove i Grimmove bajke. Godine 1928. postao je urednikom Matičinih mjesečnika »Hrvatska revija« i »Kolo« i ravnatelj Zaklade tiskare Narodnih novina, što će obnašati do 1940. godine. Ženi se Zagrepčankom Maksimilijanom Borošić. Za ljetnih praznika 1929. mladi bračni par posjećuje Istru, gdje Vladimir crta seriju panoramskih prikaza, a i Hvar, na kojemu grade ljetnikovac. Tijekom tridesetih sudjelovao je na izložbi jugoslavenskog kiparstva i slikarstva u Londonu, na izložbi u Beogradu, radi vrlo fine grafike šibenske Katedrale, ilustrira »Zapise iz mrtvog doma« Dostojevskog i Šenoinu »Seljačku bunu«. Ne manje značajna jest mapa »Hrvatsko primorje« u kojoj ističe svu plastičnost i ljepotu arhitekture. Sudjelovao je na Prvoj izložbi zagrebačkih umjetnika 1934. i na slavnoj izložbi »Pola vijeka hrvatske umjetnosti« s uljem »Dolac«. U siječnju 1941. na poziv Mate Ujevića oprema Hrvatsku enciklopediju. Za vrijeme NDH mijenja se Kirinov status. Gubi ravnateljsko mjesto u Džavnom štamparskom zavodu i biva dodijeljen kao cenzor pošti u Subotici, gdje je ostao samo dva tjedna. Zbog njegova velikog iskustva i ugleda, ipak, ustaške ga vlasti imenuju nadstojnikom umjetničkog odsjeka vlade NDH. Kirin, ravnatelj Moderne galerije Ivo Šrepel i Ljubo Babić bili su zaduženi za prvi nastup hrvatskih umjetnika na Venecijanskom biennalu 1942. godine. Bila su izložena djela Miroslava Kraljevića i Josipa Račića, Slavka Kopača i Antuna Mezdjića, skulpture Antuna Augustinčića, reljefi Ivana Meštrovića te religiozni motivi Joze Kljakovića. Ne treba ni spominjati da su takvim odabirom donedavni ustaški uhićenici Meštrović i Kljaković – spašeni od daljnjeg progona. Kirin je zdušno pomagao Šrepelu u obogaćivanju fundusa Moderne galerije. Štoviše, kada je Šrepel bio uhićen zbog pomoći partizanima i trebao biti strijeljan, Kirin je intervenirao i uspio isposlovati da ga se premjesti u Lepoglavu. Na žalost, Šrepel je poginuo u vlaku u kojem je putovao. Unatoč svemu, 1943. postao je posebni vladin povjerenik za pripremu velikih izložaba hrvatske moderne u »kulturnim središtima Reicha«. Te su izložbe održane u Berlinu, Beču i Bratislavi polučile velik uspjeh. Na nagovor Ljube Babića izložio je i svoj »Most«, o kojemu je strana kritika oduševljeno pisala. Godine 1943. postao je redovitim profesorom na ALU te izlagao na Trećoj izložbi hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu. Poslije rata dobio je otkaz na Akademiji jer je bio šef odsjeka za umjetnost Vlade NDH, organizirao izložbe hrvatskih umjetnika u svijetu i izradio novčanice za režim. U tim teškim danima Kirin je nastavio raditi ilustracije za »Don Kihota«, a 1948. uspio se zaposliti kao grafički urednik u tvrtci »Foto R. V. I. Zagreb«. Tijekom 1950. u povodu 50. obljetnice utemeljenja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda slikao je za samostan na Kaptolu »Prikazanje Bogorodice sv. Franji«, a za samostan na Trsatu pet velikih uljanih slika na temu Gospe Trsatske. Sve do smrti 1963. nastavio je crtati dalmatinske gradove, posebice razrušeni Zadar. Za etnografiju kapitalni su njegovi crteži narodnih nošnja i plesova rađeni za nakladu »Naša djeca« i tiskarski zavod »Ognjen Prica«. .

• Reference: MyHeritage Family Trees - SmartCopy: Feb 13 2019, 13:02:32 UTC