dr Ante Starčević

OTAC DOMOVINE

Ante Starčević (Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. - Zagreb, 28. veljače 1896.), hrvatski političar, publicist, književnik. Nećak je hrvatskog gramatičara (slovničara) Šime Starčevića.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Star%C4%8Devi%C4%87

https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99C-RWD1?i=470&wc...

Ante Starčević (Žitnik kod Gospića, 23. svibnja 1823 - Zagreb, 28. veljače 1896), hrvatski političar, filozof i književnik; osnivač Hrvatske stranke prava; kao književnik okušao se u publicistici, novelistici, filozofskom eseju, pjesništvu i kazalištu; zastupao je politiku pune nacionalne slobode i nezavisnosti od Beča i Pešte; zastupnik u Hrvatskom saboru 1861., 1865., 1871. i od 1878. do smrti; pristaša ideja Francuske revolucije i prava narodnosti; djelima i političkim radom položio temelje moderne hrvatske države i naroda; prozvan Ocem Domovine (Kumičić!).

"Makar Hrvatska bila uru dugačka ili uru široka, makar bilo u njoj samo pet Hrvata, neka ih je samo pet, ali da su slobodni".

http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/autoriStarcevic

http://shp.bizhat.com/otacdomovine.html

http://www.tomislavvlajnic.com/index.php/biografija.html

Dr. Ante Starčević, hrvatski književnik i političar, utemeljitelj i vođa Hrvatske stranke prava.

Rodio se 23. svibnja 1823. U Žitniku kod Gospića u Lici, a umro u Zagrebu 28. veljače 1896. Pokopan na seoskom groblju u Šestinama, u Zagrebu. Dr. Ante Starčević - osnivač Stranke prava

Starčević je bezgranično ljubio svoju .Hrvatsku i svoj hrvatski narod. Svijetao, čist, velik i snažan poput Velebita, na čijem je podnožju iznikao, ostao je uzor i vječan u narodu.

Njegove riječi i danas odjekuju: "Hrvatska Hrvatom" i "Bog i Hrvati"!

http://www.nasa-lika.com/forum/index.php?topic=176.0

" Mi jezik zovemo po narodu, a ne po zemljopisu.

     Narod hrvatski ima starije spomenike u svome

     jeziku negoli ijedan njegov slavjanski brat:

     hrvatski jezik proslavise stotine pisaca u ono

     doba, kad zapadni narodi, danas najizobrazeniji

     jedva da su znali Oce nas u svome jeziku izbrojiti.

     Hrvati (ne) traze jezik u kome bi pisali; oni su ga

     vec odavno nasli u stotinama knjiga, i milijonima

     dusa. Hrvati imaju tri narjecja: stokavsko,  kajkavsko

     i cakavsko, i svako je izobrazenije negoli ono, koga

     negi srbskim zovu.

     Hrvatski jezik pokaza i pokazuje da je ne samo prijetan

     nego da je i precvrste naravi. Ovaj jezik netreba nikakvu

     povlasticu, nikakvu zastitu: uz jednaku slobodu, u

     jednakih okolnosti, on se neboji nadtecanja s nijednim

     susjednim jezikom. Dakle, on ne pita drugo nego slobodu. "

     Ante Starcevic

Izvor: Kroatologija 1(2010)2: 24–42 Ivan Brlić: Lički jezikoslovci kao dio hrvatskoga kulturnog identiteta

Ante Starčević 19 Rođen je 23. svibnja 1823. u Velikom Žitniku kod Gospića u ličkoj-bunjevačkoj obitelji. Proveo je, kao i većina njegovih vršnjaka, vrlo mukotrpno djetinjstvo te je kasnije često spominjao Liku kao kraj gdje ljudi provode surov graničarski život. Nakon osnovne škole koju je pohađao u obližnjem Klancu, Ante Starčević na nagovor strica Šime odlazi u Zagreb u kojem završi gimnaziju. Kao iznimno darovit i marljiv student bogoslovije odlazi u Peštu gdje je u dvadeset i trećoj godini bio promoviran u doktora filozofije (Petrinović 1999: 28). Iako ga hrvatska historiografija zna isključivo kao političara i utemeljitelja Stranke prava, Ante Starčević je pisao o jeziku, a osobito je impresivna njegova književna djelatnost. Njegov iznimno bogat književni opus sadržava rasprave, knjige, saborske i druge govore te novinske članke. Kao veliki pristaša ilirizma javlja se 1845. godine s neopetrarkističkim pjesmama u Gajevoj Danici. U njima se ističe neizmjerna ljubav prema ženi i domovini (Brešić 1997: 138). Kao i njegov stric Šime Starčević te Fran Kurelac, Ante Starčević je bio suradnik u Kuzmanićevoj Zori dalmatinskoj, ali se javlja samo početkom 1846.20 Imao je vrlo dobre odnose s Antom Kuzmanićem21 koji je zajedno sa Šimom Starčevićem stvorio te- 19 Više o književnom i jezikoslovnom djelovanju Ante Starčevića pišu Milanja 1996, Moguš 1996, Šicel 1996b, Derossi 1996, Holjevac 1999, Bratanić 1996. Starčevićeva biografija opisana je u radovima: Binički 1900, Šegvić 1911, Kumičić 1996, Petrinović 1999, Bežen i Mataija 2009, Pavešković 2005. Literaturu o Anti Starčeviću vidi u: Matičević 1996. 20 Starčević se u Zori dalmatinskoj javlja vjerojatno na nagovor strica Šime Starčevića i to dvama člancima: Ličanin Zori dalmatinskoj (Zora dalmatinska, br. 1, 5. siječnja 1846) i Podertini Solina (Zora dalmatinska, 12. I. 1846, br. 2). Više o suradništvu u Zori dalmatinskoj vidi Diklić, Marjan. 1995. Mladi Ante Starčević i Zora dalmatinska. Zadarska smotra, 3–4: 95–106. 21 O Anti Kuzmaniću u njegovu otporu prema Gajevoj grafiji vidi Vince, Zlatko. 1993. Ante Kuzmanič (1807–1879), u: Portreti hrvatskih jezikoslovaca, 43–50). Zanimljivo je da u spomenutom djelu nema portreta ličkih jezikoslovaca. 34 I. Brlić: Lički jezikoslovci kao dio hrvatskoga kulturnoga ideniteta KROATOLOGIJA 1(2010)2: 24–42 melje budućih ideloloških postavki Ante Starčevića, a to je pravo Hrvatske na neovisnost – kroatizam. Ponajprije zbog djelovanja u Zagrebu, tada već glavnom gradu Hrvatske, te početnoga oduševljenja ilirskim pokretom, Starčević nije upotrebljavao jezik zadarske filološke škole, nego je pisao u duhu preporodne zagrebačke filološke škole. Nekoliko godina poslije, nakon što se potpuno razočarao u ilirskim prvacima, piše u riječkom Nevenu putopisnu crticu. U tekstu koji piše pobratimu D. M.-u iskazuje razočaranje ilirskim pokretom te opisuje svoje prave karakteristike: “Ti znaš, da se ovakovi ljudi, kao što sam ja, vazda muče bez koristi, ovakovi ljudi vazda drugačie govore, a drugačie rade” (Neven, 4. ožujka. 1852, br. 10, str. 157). Slika 3. Spomen-dom Ante Starčević – Veliki Žitnik Autor je svoju književnu djelatnost usmjerio i na rodnu Liku. Tako je njegov igrokaz Selski prorok najdojmljiviji opis ličkoga seoskoga i vojničkoga svijeta.22 Također nešto više o ličkom mentalitetu piše u Zori dalmatinskoj u tekstu pod naslovom Nešto o pirnih običajih u Lici.23 Spomenuli smo kako se koristio drugačijim slovopisom nego Šime Starčević i Fran Kurelac. Godina 1850. posebno je važna u Starčevićevu životu jer tada bukvalno mijenja svoj način pisanja. Naime, nakon Bečkoga dogovora prema kojem su Hrvati i Srbi jedan narod koji treba imati jedan književni jezik na ijekavskoj dijalektnoj osnovici, Ante Starčević iz protivštine Vuku Karadžiću počinje odjedanput 22 Selski prorok. Igrokaz. 1852. NSK. Zbirka rukopisa i starih knjiga. R 5816. 23 Ovaj je tekst pod pseudonimom A. V. Rastevčić objavio u: Zora dalmatinska, god. II, 10. II. 1845, br. 45, 356–357; 17. II. 1845, br. 46, 363–365; 24. II. 1845, br. 47, 372–374. I. Brlić: Lički jezikoslovci kao dio hrvatskoga kulturnoga ideniteta KROATOLOGIJA 1(2010)2: 24–42 35 pisati ekavicom (prema uzoru na kajkavski), pisanjem slogotvornoga /r/ dvoslovom er, te tako ga i izgovarajući (Moguš 1996a: 145). Starčevićevo prvo djelo pisano ekavicom jest Razvod istrianski iz iste godine. Ante Starčević je u cjelokupnom radu dosljedno zagovarao hrvatsku tronarječnu tradiciju.