August Harambašić

http://hr.wikipedia.org/wiki/August_Haramba%C5%A1i%C4%87

http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=50

http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=49&C=23

August Harambašić (Donji Miholjac, 14. srpnja 1861. – Zagreb, 16. srpnja 1911.), hrvatski pisac, pjesnik, publicist, političar i prevoditelj iz 19. stoljeća.

August Harambašić rođen je u Donjem Miholjcu. Bio je pravoslavnim vjernikom. Gimnaziju je prvo pohađao u Požegi, a maturirao je u Osijeku 1879. godine. Pravo je studirao u Zagrebu i Beču te u Zagrebu 1884. godine završio studij. Godine 1892. je doktorirao, 1894. položio sudački, a 1896. pravosudni ispit. Pravo obavljanja odvjetničke prakse dobio je 1900. godine. Politički je pratio oštru liniju Ante Starčevića, radi čega je bio više puta priveden u zatvor. U Hrvatskom saboru je bio pravaški zastupnik od 1901. godine. Bio je urednik i novinar raznih časopisa, kao npr. Preporod, Bič, Trn, Balkan, Hrvatska vila i Prosvjeta. Prevodio je poznate pisce, kao npr. Gogolja, Tolstoja, Wildea, Shakespearea i Ševčenka. Prevodio je s bugarskoga, češkog, poljskog, ruskog, francuskog, talijanskog i njemačkog jezika.[1] Djela [uredi]

Ružmarinke, Zagreb 1882, 1883, 1887. Slobodarke, Zagreb 1883. Sitne pjesme, Osijek 1884. Zlatka. Zagreb 1885. Tugomilke, Zagreb 1887. Hrvatski pučki pismovnik, Zagreb 1888. (suautor N. Kokotović) Rob, Zagreb 1888. Kraljev hir, Zagreb 1889. (suautor S. Miletić) Pjesničke pripoviesti, Zagreb 1889. Smilje i kovilje, Zagreb 1890. Zlatna knjiga za djecu, Zagreb 1890. Mali raj, Zagreb 1891. Nevenke, Zagreb 1892. Izabrane pjesme, Zagreb 1895. Armida, Zagreb 1896. (suautor S. Miletić) Posthumno [uredi] Antologija, Zagreb 1926. Ukupna djela Augusta Harambašića, 1–4, 7–10, Zagreb 1942, 1943. Pjesme i proza, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 54. Zagreb 1966, 29–126. Hrvatska Hrvatom, Zagreb 1995. Izabrane pjesme, Zagreb 1998. Izvori [uredi]

↑ HARAMBAŠIĆ, August (Gustav). hbl.lzmk.hr. Preuzeto 26. srpnja 2010.

14.VII.1861. U Donjem Miholjcu rođen je August HARAMBAŠIĆ, pravaški političar, pjesnik i publicist. Umro je 16. srpnja 1911. u zagrebačkom Stenjevcu.

Bio je najplodniji pjesnik u Stranci prava, zbog čega je imao nadimak „pravaški bard“.

Već za vrijeme studija vlasti ga proganjaju, pa je zbog svojeg pravaštva udaljen sa zagrebačkog sveučilišta, no ipak završava pravo.

Bio je urednikom raznih pravaških listova, npr. Hrvatska Vila (od 1886. Balkan) koji se bavio književnošću. Uređivao ga je s Nikolom Kokotovićem, koji je bio Hrvat pravoslavne vjere kao i on. Kada je došlo do prvog pravaškog raskola (1895.) „pravaški bard“ je pristao uz maticu Stranke prava, a Kokotović uz Čistu stranku prava.

Saborskim zastupnikom Stranke prava postaje 1901. Za vrijeme pregovora oko fuzije ČSP-a i HSP-a tijekom 1903. Harambašić je jedan od najangažiranijih u dogovaranju s frankovcima.

Na njegov prijedlog došlo je i do spajanja Hrvatskog Prava i Hrvatske u jedan pravaški list pod nazivom Hrvatsko Pravo. Iako je Harambašić hrvatski pravoslavac po rođenju, izabran je za prvog urednika katoličkog (pro)pravaškog lista Hrvatstvo. Početkom 1909. istupa iz prosrpskog HSP-a te se posvećuje skrbi obitelji preminulog brata Koste. Osim domoljubne, pisao je i dječju poeziju te prevodio razna djela.

http://www.lupus-istina.com/forum/viewtopic.php?t=5268&sid=54cca10f...

August Harambašić (Donji Miholjac, 14. srpnja 1861. - Zagreb 16. srpnja 1911.) pravo je studirao u Zagrebu i Beču. Pravo je doktorirao u Zagrebu 1892. Po zanimanju je bio odvjetnik.Politički je pratio oštru liniju Ante Starčevića, radi čega je 13.puta bio zatvaran. Triput je biran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Izabran je i za prvog tajnika Društva hrvatskih književnika (1900.). Pisao je pjesme, satire, libreta, priče za djecu, književne i kazališne kritike. Uređivao je mnoge časopise. Ocjenjuje se da je posljednji predstavnik preporodne budničarske lirike. Još dok je bio živ izišle su mu zbirke pjesama "Ružmarinke"(l882), "Slobodarke" (1883), "Sitne pjesme"(1884), "Tugomilke"(l887), "Nevenke"(l892), "Izabrane pjesme"(1895) .

Njegova pjesma "Starčevićeva himna" uglazbljena je kao pravaška himna.

HRVATSKOJ

Sa tebe su strgli kraljevsko odijelo,

Izranili tvoje božanstveno tijelo,

Robinja si tužna, mučenica prava;

Izdajom i zlobom svezali ti ruke,

Stvorili te žrtvom sebičnosti puke, -

Al te moje srce ipak obožava.

Bijedna si sirota kraj obilja svoga,

Od uresa davnih nemaš ni jednoga,

Doli krasne zemlje, divne grudi tvoje,

Doli bistrih rijeka, tvojih suza sjajnih,

Dol' u gorah gvožđa, osvetnika tajnih,

Za njimi odavno gine srce moje.

Ah, to mene boli! Ti nemaš slobode,

Nemaš svoje soli, kruha, niti vode,

A kraj svoga divnog i tolikog blaga;

U naroda vijeću tvoj se glas ne broji,

Al su tomu krivi zli sinovi tvoji, -

Ipak si mi mila, ipak si mi draga.

Od Jadranskog mora do hladna Timoka,

Od Balkana pa do Triglava visoka,

Svud su tvoji sinci i svud sreća huda;

Tu se oni krste raznimi imeni,

Al su zato redom sužnji zarobljeni,

Jer razdiru sami tvoja divna uda.

Oh, gdje ti je slava, kruna, mač i žezlo?

Zar je tvoje tijelo u krvi ogrezlo,

Da vijek čamiš jadna posred ropskog čama?

Gdje su sada tvoji nekadanji dani,

Gdje su Krešimiri, Zrinjski, Frankopani?

Odavno ih, jao, krije grobna tama.

Ipak hman me pute: Slaba si, malena,

Od rođene djece podlo ostavljena:

Ta i ja sam vazda trpio i strado!

Na lagodi slabić, znadem, živi rađe,

Al slobodu sticat mnogo li je slađe

I žrtvovat za nju svoje žiće mlado.

Nek se diče Rusi svojom veličinom,

Il Francezi svojom slavnom otadžbinom,

Il Englezi svojim svesilnim mornarstvom!

Ne zaviđam njima sve vrline ote:

Van Hrvatske za me ne ima ljepote,

Ja se dičim njome i njenim "barbarstvom".

Klevetnici pusti, ptice zlokobnice,

Podlost im je duša, nepoštenje lice,

Vrijeđaju te tako, moja majko zlata!

A ne znadu jadni da si tisuć ljeta

Prosvjeti i vjeri apoštolka sveta, -

Al Hrvatska ti si, sad im nepoznata!

Jest, Hrvatska ti si! Meni sve na svijetu,

I zanosan evo duši u poletu

Slavim tebe pjesmom, tebi posvećenom;

A jedanput valjda dočekat ću zgodu,

Da se mogu borit za tvoju slobodu,

Pa da jednoć bar te vidim osvećenom!

Ali miruj, srce! Miruj, dušo čista,

Najdivnija nada ko zora se blista:

Budućnost je naša, ma se tko protivi!

Hrvat već i sada ropske lance stresa,

Vesela mu klika ori do nebesa:

"Hrvatska je evo spašena da živi!"

HRVATSKA HRVATOM

Prenimo se,braco mila,

Hrvatska nas vila zove

Predivno je udesila,

skladne grane javorove

Pa nam uz nju pjesmu poje,

snagom do sad nepoznatom;

Neka bude svakom svoje

- Hrvatska Hrvatom.

Vec smo svega tudjeg siti,

i necemo sto je tudje

Niti cemo vise biti

tudje sredstvo i orudje

A da vazda krvarimo,

za probitak tudjim svatom;

Vec sad gromko uzviknimo

- Hrvatska Hrvatom!

Ako li se vrazi skupe,

da se slavni rod nam smrvi

Branit cemo sto je nase

sve do zadnje kapi krvi.

Vec nas nece zastrasiti

niti patnjom niti zlatom,

Vjek ce nam ideal biti

- Hrvatska Hrvatom!

Nestat moze kugle zemne ,

sunasce se moze maci

ali nas ce uvijek spremne ,

na braniku roda naci!

Duse ce nas pradjedova

bodrit vjerom obilatom

klicuci nam iz grobova

Hrvatska Hrvatom!

ZRINSKI-FRANKOPANKA

Pojmo pjesmu, mili druzi,

Pjesma nam je srca jek,

U veselju i u tuzi

Mila kano mačazvek;

Često ga je Hrvat trgo,

A tuđincu tek na spas,

Ali on nas u zlo vrgo,

Za uzdarje - prezrev nas!

Gdje slobode sad su dani

Što ih Hrvat cijenit zna?

Gdje su Zrinski, Frankopani

Gdje su ona lava dva?

O, tko svoju zemlju ljubi

I tko ne će biti rob

Tomu krvnik glavu rubi,

Taj u hladan pada grob!

Ali takvi dični muži

Žive, dok i narod sav,

On za njimi vazda tuži,

Ko na grobu miran lav;

Slabić samo suze lije,

Muža resi uzdah tih:

Rob im slavom spomen vije

I veliča pjesmom njih.

Pojmo slavu mučenika,

Što se nisu dali trt,

Već su rado na silnika

I u samu pošli smrt!

O, tko svoju zemlju ljubi

I tko ne će biti rob

Tomu krvnik glavu rubi,

Taj u hladan pada grob!

TRI BOJE

Do tri boje ljubim žarko,

Jače neg’ li drugo sve;

Sve ću prije ljubit prestat

Al te boje nikad ne!

Crvena je prva boja,

Domoljublja to je plam;

Žarko ljubim otu boju,

Al dom jače ljubit znam!

Bijela mi je druga boja

Kano bijeli mramor-kam;

Kano krilo labudovo

Bijela kao snijeg sam! –

Modra mi je treća boja

Modra kao neba pram;

Za tu boju i za dom svoj

Žrtvovo bih život sam!-

Te tri boje ljudim žarko

Jače neg’ li drugo sve!

Sve bih drugo ljubit presto

Al te boje – nikad ne! –

Te tri boje viđaju se

Na zastavi roda mog

Te tri boje k slavi vode

Jer ih štiti Gospod Bog! –