Stjepan Banović (pisac) (1884 - 1961) MP

public profile

View Stjepan Banović (pisac)'s complete profile:

  • See if you are related to Stjepan Banović (pisac)
  • Request to view Stjepan Banović (pisac)'s family tree

Share

Birthdate:
Birthplace: Zaostrog
Death: Died in Napulj, Italy
Managed by: Natalija Urlić
Last Updated:
view all

Immediate Family

About Stjepan Banović (pisac)

STIPAN BANOVIĆ ZAOSTROŽANIN: ČOVJEK I DJELO

HRVATSKI ZNANSTVENIK FOLKLORIST

STIPAN BANOVIĆ, Zaostrožanin, pučki učitelj, folklorist i književnik, priznati znanstvenik ne samo od domaćih nego i od tuđih stručnjaka posebno zaslužan za hrvatsku kulturu i uvršten u više leksikona i enciklopedija u svom rodnom kraju, Makarskom primorju, i danas, nakon 34 godine poslije smrti, ostao je gotovo sasvim nepoznat.

U pavodu 111. obljetnice njegova rođenja, koja se navršava 6. ožujka l995., htjeli bismo u Makarskom primorju i sljedniku Makarskt rivijere, listu koji preko četvrt stoljeća društveno i kulturno povezuje Banovićev zavičaj od Vrulje do Višnjice, objaviti ovaj spomen-napis da bi Banovićevi domoroci, koji već dobrano poznaju velikane pera, svoje zemljake Kaćića i Pavlinovića, počeli bolje upoznavati i druge svijetle likove svoga padneblja.

■ Život

Stipan Banović se rodio 6. ožujka 1884. u Banovićima, danas napuštenom zaseoku sela Zaostroga u brdu pod Šapašnikom (920 m), u seljačkoj obitelji od oca Mije i majke Ane, rođ. Kasović. ObiteIj, koja je imala dva sina i dvije kćeri, tako se uspješno bavila zemljoradnjom i stočarstvom da su je smatrali imućnom. Mali je Stipe pokazivao oštrinu uma, pa su ga odlučili školovati.

Osnovnu je školu dječak pohađao u Zaostrogu (1891.-1895.), franjevačku kiasičnu gimnaziju u Sinju (I595.-¬1899.), te ućiteljsku školu u Arbanasima kraj Zadra (1899.-1904.), gje je i maturirao. Poslije tri godine položio je "definitivu", tj. konačni ispit da bi stekao stalnost u službi (1908.). Godine 1920 svršio je tečaj za zaštitu djece i mtadeži na VP u Zagrebu.

Stekavši, dakle, zvanje pučkog učitelja, Banović je službovao u šest mjesta: u selu Kotezima kraj Vrgorca (1905.-¬1909.), Zaostrogu (1909.-1911.) Koljanima kraj Vrlike (1911.-1918.), odakle je godinu dana bio povučen u austrougarsku vojsku (l914.-1915.), zatim u Drveniku Makarskom (1918.-1923.) i u Mokrom Polju kraj Knina (1923.-1925.). Zadnja je njegova učiteijska služba bila u Školi na Svetom Duhu u Zagrebu (1930.-1931.).

Meduvremeno je Banović zbog sukoba s unitarističkom i centralističkom politikom Kraljevine SHS, nakon državnih izbora 1925. godine, suspendiran i umirovljen u 41. godini života. Međutim, novi ga je ministar prosvjete Stjepan Radić već 1926. reaktivirao, te najprije radi kao upravitelj svoje zavičajne općine Gornjeg primorja u Gracu, odakle je 1926. zauvijek preselio u hrvatsku metropolu. U Zagrebu Banović obavlja razne službe: prefekt internata Državne obrtne škole (1926.-1930.), namještenik u Sveučilišnoj knjžinici (1931.-1937.), prosvjetni referent u Banskoj upravi (1937.-1941.), te znanstveni radnik u hrvatskom bibliografskom zavodu (l941.-1944.), gdje u 60. godini prestaje njegov društveni rad.

Po umirovljenju Banović je nastavio živjeti u Zagrebu (Vramčeva 29 a) sa svojom obitelji: ženom Brankom, r. Varović (r. 1909., vj. 1932.), i dva sina (od kojih je jedan, Branimir r. 1934., prof. zemtjopisa na Sveučilištu u Zagrebu, a drugi, Miljenko r. 1936:; kazališni radnik i nastavnik u Denver University USA). Stari je Banović imao lijepu knjižnicu i zbirku umjetničkih slika, većinom hrvatskih majstora.

Do smrti se bavio književnim radom. Umro je dok je bio na obiteljskom putovanju po svijetu. Tako ga je smrt snašia 28. VIII. 1961. u 78. godini života u jednome hotelu u Napulju, odakle je prevezen u damovinu te je 5. rujna pokopan u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.

■ Književni rad

Malena tijela, ali snažna duha, Banović je kroz cijeli život marljivo radio. Oruđe njegova rada bilo je, dakako, pero, pa se istakao i kao pisac različitoga intereosa: sakupljač narodnoga blaga, pripovjedač, prigodni pjesnik, te pomalo arheolog, astronom, biolog, povjesničar, likovni pisac, polemičar, uopće publicist, ali nadasve znanstvenik na polju folklora, i to u prvome redu narodne pjesme. Njegovi radovi, koji broje oko 330 bibliografskih jedinica, objavljeni su u nekih 20-30 različitih časapisa i zbornika. Neki su njegovi važniji radovi izišli i kao posebni otisci. Donosimo prikaz njegova rada po sadržaju.

■ Sakupljač narodnoga blaga

Banović je kao đak učiteljske škole u 18. godini života počeo sakupljati narodno blago, čime je postavio smjernice svoga kasnijeg životnog zanimanja. Između narodnog blaga, najvlše je pažnje pasvećivao narodnoj pjesmi.

Za vrijeme ljetnih praznika 1902. Banović je u svom rodnom mjestu sakupio nekih 50 narodnih pjesama, od kojih je napravio rukopisnu zbirku od 7000 stihova i darovao je Matici hrvatskaj u Zagrebu. Kasnije je skupljao u Poljicima (Sitno Donje), te 1960. opet u Zaostrogu. Između nađenih pjesama ljepotom i važnošću ističu se dvije iz Zaostroga: kraća pjesma "Grad gradilo devet mile braće" (zidanje grada na zaostroškom brdu Viteru; 150 deseteraca; objavljena 1921. u Savremeniku i 1989. u Makarskom zborniku 2) i druga velika pjesma od 1635 deseteteraca "Kako je Primorac Ilija postrijeljao ženine prosce", koju je Banović pod naslovom "Motivi iz Odiseje u narodnoj hrvatskoj pjesmi iz Makarskog primorja" objavio u Zbomiku za život i običaje Hrvatske akademije 1951. Za tu je pjesmu švicarski znanstvenik E. Seeman izjavio 1955. g. da je jedna od najljepših na koje se u svome proučavanju namjerio. Ona je kruna Banovićeva sakupljanja narodnoga blaga.

Osim pjesama, Banović je skupljao i drugo narodno usmeno blago: priče, basne, pripovijetke, praznovjerice, šale, uzrečice, te manje poznate riječi iz seljačkog i pastirskog života. Raspon njegova zanimanja za skupljanje narodnog blaga seže od "Prosjačkih molitvica" i "Pričica o Isusu i sv. Petru" do narodne pornografije, o čemu je ostavio rukopis spreman za tisak pod naslovom "Naprdaljke".

■ Pisac

Dok je sakupljao narodne pjesme, mladi je Banović u isto vrijeme i sam počeo književno stvarati. Tako je već u 19. godini života napisao svoj prvi književni sastav. Bila je to pjesma "Pojam svijeta", objavljena u listu "Pobratim" od 15. listopada 1902. Kasnije je Banović u svome književnom radu bio pretežno prozaik, ali je od vremena do vremena objavio i po koju pjesmu, naročito prigodni sonet.

■ Pjesme

Od Banovićevih pjesama poznati su soneti u čast zaslužnih hrvatskih ljudi: Sonet u slavu fra Mate Šimića, zaostroškog preporoditelja, prigodom pedesetgodišnjice njegova misnikovanja proslavljenoga u Zaostrogu na 3. aprila 1921 (Hrvatska riječ, 1921 ); don Frani Buliću prigodom 75. godišnjice njegova života (Hrvatska riječ, 1921.); slikaru Josi Bužanu na njegov rođendan (Zora, 1931.) i dr. Od drugih pjesama spominjemo: Brdski soneti (Hrv. kolo, 1910.); Florine slike (Hrv. riječ, 1921.), Pjesma mladoga Radiše (Hrvatski radiša, 1925.). Lisičje evandelje (Omladina, 1926.-27.), i Žuljavoj ruci (Narodni val. 1938.).

■ Čianci

Banović je napisao mnoštvo kraćih i duljih članaka o predmetima s najrazličitijih područja. Uz svoje vlastito ime služio se pseudonimima "Argus" i "Hrvat Dalmatinac".

S područja biologije objavio je više članaka u časopisu Priroda: "Čempres u dvorištu franj. samostana u Hvaru, Najviši čempres u Dalmaciji" (Zaostrog Sv. Bare), "Tri biljke važne za Dalmaciju", "O rasprostranjenju divljeg bajama u našim krajevima", "Pripitomljeni sup bjeloglavac u Makarskoj" i "Nekoliko primjera životinjske inteligencije".

Zanimala ga je i astronomija, pa su tako nastala dva njegova članka: "Jupiter, najveći planet našega sunčanog sustava" i "Venera".

Naš se pisac okušao i na arheološkom polju. Od toga mu je najbolji rad o svome zavičaju: "Gdje se zapravo nalazio sredovječni grad Ostrog" (Zbornik Serta Hoffilleriana, 1940.), koji je izišao i kao posebni otisak.

Učenik fra Petra Bačića (1847.-1931.), profesora na franjevačkoj gimnaziji u Sinju, koji je svoje učenike znao oduševiti za hrvatsku povijest, Banović je više članaka posvetio temama iz povijesti Hrvata. Izmedu njih spominjemo članke: Dvanaest hrvatskih plemena, O službi krsnog imena, O biranju seoskog kralja... Banovića je posebno zanimalo središnje pitanje hrvatske povijesti, uvijek aktualno, naročito danas, a to je islam i Hrvati. Tako su nastali članci: O hrvatskom porijeklu muslimana ("Muslimanska svijest"), Hrvatstvo starih Dubrovčana i bosansko-hercegovačkih muslimana ("Politička knjižnica"), koje je izišlo i kao posebni otisak (Koprivnica, 1927.), te Hrvatstvo u narodnoj nošnji, boji, vezovima, zastavi, grbu, građevinskom stilu, pjesmi i priči Bošnjaka i Hercegovaca (Kalendar Hrvatski radiša, 1929.).

Političko značenje, uvijek aktualno, a osobito danas, ima članak koji je objavljen i kao posebni otisak, "Kratki pregled hrvatskog idealizma i velikosrpske ideje od Vuka Karadžića do naših dana" (Koprivnica 1927.). Isto je tako važna Banovićeva rasprava o ekavštini i ijekavštini (Hrvatsko kolo, 1928.) za koju je bilo rečeno da bi je trebao pročitati svaki naš inteligenat!

Banović je volio dobru knjigu. Stoga je znakovito da je napisao članak "Uspomena na prvu pročitanu knjigu" (Hrvat, 1927.) a to su bile "Male pripovijesti Ks. Š. Gjalskoga". Banović je kroz život objavio više osvrta ali i kritičkih primjedaba na knjige i članke, pa i na djela većih autoriteta.

Tako je pisao osvrte na djela: Petra Karlića o hrvatskim kraljevima; K. Šegvića o Tomi Sptićaninu; F. Biničkoga roman "Ivan Horvaćanin"; K. Balića, Kroz Marijin perivoj. Banović je neka djela opširno parafrazirao, kao npr. monografiju: K. Eterović; Fra Filip Grabovac buditelj i mučenik narodne misli (Obzor, 1931. g., čak 24 nastavka). Naš je pisac katkada znao kritički upozoriti na krive tvrdnje u djelima priznatih autoriteta. U članku "Jedna neistina o Šišićevoj Povijesti Hrvata za vrijeme narodnih vladara" opovrgao je autorovu tvrdnju da običaj biranja seoskog kralja u Bijačima kod Trogira nije nigdje poznat u našim krajevima, dok ga je Banović utvrdio u mnogim mjestima dalmatinskog i kopna i otočja, te napose u nekim mjestima Makarskog primorja.

Godine 1930/3I. ustao je protiv književnog kritičara Alberta Halera, koji je u nekim srbijanskim edicijama pokušao omalovažiti umjetniču vrijednost hrvatskih pjesnika Gundulića i Preradovića ("Obaranje dvojice najvećih hrvatskih pjesnika"): iznio je "Netemetjitost nekih prigovora Rusa P. A. Lavrova Mažuranićevu eposu Smrt Smail-age Čengića" (Nastavni vjesnik, 1927./28.). Napao je srbijanski(?) časopis Književni sever (Obzor 1927./28.), što putem književnosti širi plemensku mržnju.

Vodio je i neke polemike s B. Vodnikom, F. Fancevom i F. Lukasom, o kojima bi iz današnje vremenske udaljenosti bilo potrebno reći konačnu riječ (BlBL. 213-218).

Banovića je zanimala i likovna umjemost, pa je pisao o poznatim našim slikarima: Marku Rašici (1883.-1963.), Virgilu Meneghellu-Dinčiću (1876.-?), Gabrijelu Jurkiću (1886.-1974.), Celestinu Medoviću (1857.-1929.), Rudolfu Marčiću (1882.-1960.) i Vlahu Bukovcu (1855.-1922.), te o dvjema nepoznatim slikaricama: Bukovčevoj učenici Flori Jakšić i Domi Suhor iz Gruža, koje ipak nisu ušle u naše enciklopedije.

Već smo vidjeli kako je Banović posebnu pažnju posvećivao svome zavičaju i okolici. O tome svjedoče i ova dva članka: "Grad Makarska i Primorje" i "Moja pješačenja po Hvaru".

Kad se još sjetimo da je pisao i o "Životu i moralu Muhameda" (Obzor...), te daje s područja tehnike objavio članak "O jasnoći, vidnom polju i povećanju dalekozora", onda nam se sam od sebe nameće zaktjučak da je predmet Banovićeva književnoga zanimanja zaista bio naobično raznolik.

■ Folkiorist

U navedenim je člancima Banović bio više publicist, premda je i u njima dao za znanost korisnih vlastitih viđenja i zaključaka. Međutim, Banović je bio i izvorni znanstvenik, i to na polju hrvatskog folklora. odnosno naše narodne pjesme.

Prvi rad znanstvenog karaktera objavio je 1906. pod naslovom "Gundulićev Osman i narodna pjesma" (Hrvatsko kolo, 2). S područja narodne pjesme objavio je preko pedeset radova, od kojih mu je Hrvstska akademija tiskala 23, i to 19 u Zbomiku za život i običaje, 3 u Radu i 1 u Ljetopisu.

Studije objavljene u Akademijinu Radu naročito su cijenjene, pa od njih spominjemo: "Planina Kunara i Papuča u našim narodnim pjesmama" (Rad, 1923, 227).

Od radova koji su izišli u Zborniku ZZŽIO posebno ističemo opšimiju studiju "O nekim historičkim licima naših narodnih pjesama", u kojoj je autor dokazao povijesnost trideset junaka, o kojima pjeva naša narodna pjesma (ZZŽIO, 1924, 25; 1928, 26).

Znanstvena metoda kojom se Banović služio u rješavanju zagonetaka iz života narodnih junaka osobito se vidi iz njegove rasprave "Kad je živio Tomić Mijovil" (ZZŽIO, 1933, 29-1). U tome radu iz 1933, kada se iz povijesnih vrela o tome najomiljenijem hrvatskom katoličkom hajduku iz Bosne nije ništa znalo, pa su ga mnogi pisci stavljalil u I8. stoljeće, tobože kao Kačićeva suvremenika, Banović je uvjerljivo dokazao da Mijat Tomić sigurno pripada 17. stoljeću, i to njegovoj prvoj polovici. Banovićeva je pretpostavka dokazana dvadeset godina kasnije, kada je Gligor Stanojević objavio arhivski izvor da je Mijat Tomić poginuo 1642. g. (STANOJEVIĆ, Dalmacija u doba kandijskog rata /1645. - 1669./, Beograd 1958.).

Banović je iznio i mnogo nepoznatih podataka o muslimanskim junacima, koje slavi muslimanska narodna pjesma.

HAZU je objavila nekoliko Banovićevih radova i o hrvatskim pjesnicima, i to u "Građi za povijest književnosti Hrvatske": Preradoviću, Palmoviću, Kranjčeviću i Kačiću (Građa, 1962). Osim toga članka, Banović je o svome slavnom domorocu objavio još desetak stručnih članaka, od kojih sposminjemo "Utjecaj fra Andrije Kačića Miošća na neke pjesnike, književnike, poiitičare i sakupljače narodnog blaga" (Vijenac, 1926. BIBL. 10520) i "Koliko je puta do sada štampan Kačićev Razgovor ugodni?", koji je izišao u makarskoj "Novoj reviji" (1939).

Kada se 1954. službena vlast u SFRJ negativno ponijela u pitanju proslave 250. obljetnice rođenja fra Andrije Kačića Miošića (1704. - 1760.), Banović se posebnim člankom, objavljenim u splitskim "Mogućnostima", otvoreno založio za proslavu najvećega hrvatskoga narodnog pjesnika – Starca Milovana.

■ Zaglavak

Premda smo se u ovome napisu samo letimično dotakli glavnih činjenica iz života i rada Stipana Banovića, ipak čitatelj može zaključiti da se radi o izuzetno vrijednom radniku na polju istraživanja hrvatske narodne kulture. Banovićev su znanstveni rad još za života visoko cijenili koliko domaći znanstveni radnici, npr. Nikola Andrić (1867. - 1942.), Vinko Žganec (1890. - 1976.), Ivan Esih i dr., toliko, pa i više, strani učenjaci, poznavaoci hrvatskog folklora Matija Murko (1861. - 1952.), André Vaitlant (1890. - 1977.), Alois Schmaus, već spomenuti Seemann i dr.

Medutim, ni danas nemamo cjelovitu i zaokruženu sliku o životu i radu toliko zaslužnog Stipana Banovića!

Nakon što je naš starodrevni grad Makarska sa svojim Primorjem uspješno priredila znanstvene skupove o slavnim Primorcima: pjesniku i piscu fra Ivanu Despotu (1851, - 1886.) i književniku-državniku don Miji Pavlinoviću (1831. - 1887), u prigodi njihovih jubileja 1985. i 1987., bilo bi uistinu dostojno i pravedno da, ako je moguće u ovoj 1995. godini starodrevna Makarska i četiri naše mlade primorske općine ujedinjenim silama usprkos ratnom Molohu - organiziraju znanstveni skup o jednome od najistaknutijih pregalaca na polju hrvatske narodne kulture, našem domorocu, sinu kršnoga Adriona - Biokova i naše plave Adrije!

Dr. Karlo Jurišić, OFM

Makarsko primorje, God. I, broj 3, 25 veljače 1955.

17, DANICA, Subota, 8. travnja 1955. VJESNIK, str. 31.

view all

Stjepan Banović (pisac)'s Timeline

1884
March 6, 1884
Zaostrog
1961
August 28, 1961
Age 77
Napulj, Italy
????
Hrvatska