Nikola Tomašić

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Toma%C5%A1i%C4%87

Dr. Nikola pl. Tomašić rodio se je u Zagrebu 13. januara 1864.* Već kao dijete pokazivao je osobit talenat. Osobitom lakoćom učio je jezike. Naračito obljubio je jezik grčki i latinski, pročitavši već kao djak gotovo sve grčke i rimske klasike. Gimnaziju je polazio u Zagrebu. Poslije smrti njegovih roditelja, dao ga djed Sufflay u plem. konvikt, gdje je bio pitomcem do potresa god. 1880. God. 1881. položio je na zagrebačkoj gimnaziji ispit zrelosti s odličnim uspje­hom, te se god. 1881. upisao u sveučilištu zagrebačkom kao pravnik.

Ovaj kratki životopis sastavljen je po izvornim spisima u arkivu preuzv. g. bana dr. Nikole pl. Tomašića, te podacima nalazećim se u „Nar. Nov." g.1910. mjeseca februara.

Učinio je to po želji svog djeda Šufflaya, premda je živo želio po­svetiti se slavistici. Nuzgredno slušao je i predavanja tadanjeg gla­sovitog slaviste dr. Geitlera i prof. Pavića. Godine 1886. svršio je pravne nauke s odličnim uspjehom, te stupio kao odvjetnički pero­vodja u praksu kod odvjetnika dr. Krestića ~ u Zagrebu, gdje je ostao do Krestićeve smrti god. 1887.

24, jula 1887. promoviran je na čast doktora prava na zagre­bačkom sveučilištu. Poslije smrti Krestićeve bio je odvjetničkim perovodjom kod dr. Crnkovića. God. 1888. dobio je stipendij od vlade, u svrhu priprave za docenturu iz austrijskoga opć. gradj. zakona. Tad je pošao na razne visoke škole u inozemstvo, gdje se je za to marljivo spremao.

Previšnjim riješenjem od 9. februara 1890. imenovan je ministe­rijalnim tajnikvm kod hrvatskoga ministarstva u Budimpešti. l. marta iste godine imenovan je zastupnikom hrvatskog ministra u novo­ustrojenom ugar. zem. statističkom vijeću. 26. februara 1891. položio u Zagrebu s izvrstnim uspjehom odvjetnički ispit. 31. oktobra 1891. imenovan je suplentom za stolicu gradjanskoga prava na sveučilištu zagrebačkom, a previšnjim riješenjem od 9. aprila 1892. redovitim profesorom na istom sveučilištu. 22. aprila položio u tom svojstvu službovnu prisegu.

Godine 1893. izabran je nar. zastupnikom vrbovskog kotara, a ujedno delegatom na zajednički ugar.-hrvat. sabor, gdje je svojim govorin~a izazivao opću pozornost. Za legislativne periode g. 1897. do 1902. i 1902. do 1906. izabran je nar. zastupnikom ogulinskoga kotara, te je preuzeo vodstvo narodne stranke, koju je vodio do god. 1906., kad je stranka pala, a udružena opozicija, kasnije hrvat.­srpska koalicija zapremila većinu u hrvatskom saboru.

Kad je god. 1903. ban grof Khuen-Hedervary postao ugarskim ministrom predsjednikom, imenovan je dr. Tomašić ministrom za Hrvatsku (od 27. juna do 3. novembra). S ministarske stolice od­stupi0 je dr. Tomašić stoga, jer je u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru nanj stavljen zahtjev, da se poradi imenovanja za ministra ima podvrći novom izboru. Ističući posebno državopravni odnošaj Hrvatske, ostade na stanovištu, da se kao hrvatski delegat u. ovom slučaju nema pokoriti ustanovama ugarskoga ustavnoga života.

Kad je utemeljena hrv.-slav. zem. hipotekarna banka u Zagrebu, imenovan je u njoj pravnim savjetnikom, a doskora potpredsjed­nikom. Njegovom djelatnošću zasnovana je banka za parcelaciju i hrv.-slav. zem. centralna štedionica, od kojih u prvoj postade pred­sjednikom a u potonjoj potpredsjednikom.

Padom narodne stranke god. 1906. povukao se je dr. Tomašić sa političkog polja, te se dao na proučavanje državnoga prava i po­vijesti hrvatske. U decembru g. 1907. po želji bana dr. Rakodczaya pokušao je dr. Tomašić, da realira nagodbene elemente u Hrvatskoj, što ali ne urodi željenim plodom.

Od tog vremena izlazio je dr. Tomašić vrlo rijetko u javni po­litički život, ali je za to sabrao golemi materijal za svoju epokalnu studiju Temelji hrvat. držav. prava (Fundamenta juris publici Croa­tici). Pacta conventa". U tom djelu dokazao je dr. Tomašić silnom spremom i oštroumljem kao historik i državnik, da je Hrvatska na temelju svog državnog prava izabrala kralja Kolomana god. 1102. svojim kraljem, i tako sklopila sa Ugarskom personalnu uniju. Ne­pobitno dokazuje, da kralj Koloman Hrvatsku nije osvojio - kako to hoću magjarski historici - već da je lih na temelju ugovora zasjeo hrvatsko prijestolje.

Ova studija pružila je ne samo historiku već i političaru sasvim novi vidokrug, a našla je priznanja ne samo jednodušnoga u Hr­vatskoj, već i kod stranih učenjaka svjetskoga glasa (dr. Jireček, dr. Krumbacher, dr. Fraknoi, Leger i dr.).

Taj uspjeh mogao je dr. Tomašić postići jedino uslijed teme­ljita poznavanja državnoga prava ne samo Hrvatske već i gotovo cijeloga svijeta. Uz to je potpunoma vješt osim hrvatskomu i nje­mačkomu, takodjer magjarskomu, engleskomu, franceskomu, talijan­skomu, novo- i starogrčkomu, latinskomu, češkomu i ostalim sla­venskim jezicima. U koliko nam je poznato, bavi se dr. Tomašić i učenjem turskoga i arapskoga jezika, a da može u izvoru čitati arapske i turske kroničare.

U drugom braku ozenjen je ban dr. Tomašić s Paulom kćerkom Svetoslava pl. Gaja, kr. držav. nadodvjetnika (do nedavna predsjed­nika kr. sudb. stola u Zagrebu) unukom slavnoga hrvatskoga pre­poroditelja dr. Ljudevita Gaja.

• http://croatiarediviva.com/2017/02/19/povodom-86-obljetnice-smrti-m...