Bela Tomašić

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3088.5;wap2

Počmimo s najmladjim Belom. on se je rodio u Zagrebu god. 1870. Na krstu dobi ime Bela Vladimir Aurelije. Dijete od 2 godine pade uslijed nepažnje dadilje tako nesretno, da je ozljedio hrptenjaču (ledja). Istom nakon dviju godina opaziše teške posljedice toga pada, jer postade grbav. Roditelji učiniše sve moguće, da ga izliječe, nu sve uzalud. Uslijed toga ostade boležljiv kroz cijeli život. Poslije smrti svojih roditelja, odgajao ga je s braćom njegovom djed Šufflay u Brlogu. Učio je privatno, i polagao ispite za pučku školu u Žakanju. Do II. gimnaz. razreda učio je privatno u Brlogu i polagao ispite na karlovačkoj gimnaziji. U II. poljeću II. razreda gimnazije 1884. počeo je polaziti javno gimnaziju u Zagrebu. Uslijed bolesti na očima morao je izostati iz škole. O Božiću 1886. nahladi se na putu u Sisak, te dobije upalu moždjane opne, što ga shrva u grob. Umro je u Zagrebu 8. januara 1887. Pokopan je na Mirogojskom groblju.

Bela je bio vanredno darovit dječak. Želio se posvetiti ljekarništvu, ali ga smrt zapriječi. Bio je osobit prijatelj politike, što mu je u školi često prouzročilo neprilika. Bio je veliki obožavatelj dra. Ante Starčevića, kojemu je često zalazio. Čitao je svaki dan sve političke novine, a "Sloboda" mu je bila sveto pismo. Tko bi bio drugoga mišljenja, taj ga je mogao silno razžestiti. Rado se je družio s odraslima, a naročito sa sveučilišnim djacima. Rado je govorio i zato ga volješe u društvu. Bio je pun humora, a prema onomu, koji mu nije bio po volji pun sarkazma. Kušao je i pjesnički raditi. Neke su mu pjesme bile vrlo dobre, a naročito "domorodne", kako ih sam nazivaše. Bio je ponosan, a jao onomu, tko bi ga ismijavao ili vrijedjao njegov ponos. Jednom u Brezovici kod župnika Pinterovića, kad je onama došao s prijateljima, a župnik je mladiće pozvao na južinu : "Ajde, dečki, da nekaj založite", odgovorio je povrijedjen: "Dečki su na paši, a mi smo mlada gospoda !"