Alojzije Stepinac

Blaženi Alojzije Stepinac (Brezarić pokraj Krašića, 8. svibnja 1898. - Krašić, 10. veljače 1960.), zagrebački nadbiskup i kardinal. Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici. Smatra se jednim od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

Hr | En | De | Fr | Hu | Cz | It

Alojzije Viktor Stepinac rodio se kao peto od osmero djece Josipa Stepinca i njegove druge žene Barbare. Josip je već imao četvero preživjele djece iz svoga prvog braka s mladom udovicom, koja je umrla ubrzo nakon rođenja posljednjeg djeteta. Josip je bio napredan poljoprivrednik, koji je svu zaradu ulagao u obrađivanje zemlje. Bio je član velike obitelji koja je do godine 1878. živjela kao zadruga u Brezariću, zapadno od Zagreba.

Alojzije je završio četiri razreda u mjesnoj osnovnoj školi, pa je 1909. poslan u Zagreb u Klasičnu gimnaziju[4] kao učenik koji plaća školovanje. Maturirao je 1916., a nekoliko dana nakon toga, upravo uoči 18. rođendana, pozvan je u austrougarsku vojsku, te je 29. lipnja stupio u 96. Karlovačku pukovniju i otišao na šestomjesečnu obuku u Rijeku. U vojsci nije podnosio da se pred njim psuje - to ga je zaokupljalo cijelog života - a nedjeljom poslije mise, kad su drugi kadeti odlazili u javne kuće ili tražili slične zabave, on se penjao uz 561 stubu do svetišta Majke Božje na Trsatu kako bi slušao drugu misu.

U Prvom svjetskom ratu borio se na talijanskom bojištu; u srpnju 1918. ranjen je u nogu, zarobljen te idućih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko talijanskih logora (u Mestri kod Venecije, zatim u Ferrari i na kraju u Noceri u Umbriji)[5], gdje se prihvatio učenja talijanskog jezika. Austrougarsko carstvo se raspadalo, u Zagrebu se formiralo Narodno vijeće, rađale su se nove nacionalne države, car Karlo IV. razriješio je vojsku zakletve vjernosti, stvorena je Jugoslavenska legija, koja je poslana da se bori na Solunskoj fronti. Stepinac se javio kao dragovoljac u Jugoslavensku legiju u kojoj mu nisu priznali čin poručnika iz austrijske vojske već samo čin potporučnika.[5] Zaslugom Jugoslavenskog odbora otpušten je iz logora 6. prosinca 1918. godine i poslan u Solun gdje je proveo Božić u karanteni.[5] Solunska fronta je bila probijena u rujnu iste godine i prave borbe bile su već okončane.[5] Stepinac je nakon premještanja iz Soluna u Vranje, Gnjilane i Prištinu demobiliziran te se u proljeće 1919. godine vratio kući u časničkom činu potporučnika redovne vojske a 1920. godine promaknut je u čin pričuvnog poručnika

• rođenje: https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99X-DWTG?i=416&wc...
• http://www.zg-nadbiskupija.hr/nadbiskupija/zagrebacki-nad-biskupi/b...
• http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/o-stepincu/zivotopis-kronolog...
• https://www.biografija.com/alojzije-stepinac/
• http://zupa-astepinca-kc.com/index.php?option=com_content&view=arti...
• http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=58021

  ---

Kardinal.